JUČER, DANAS, MALO SUTRA: Dijagnoza: Piši propalo!

08.03.2009.

Da biste znali kamo ide ovaj svijet, ne morate biti postdiplomac s Berkleyja. Za početak je dovoljno prošetati se ulicama kvarta u kojemu ste odrasli i prisjetiti se kako je izgledao prije dvadesetak godina.

Poduzmete li tu sentimentalnu inventuru, shvatit ćete kako su tranzicijske godine, među ostalim, otpuhale i lijep broj zanata za koje ste, kao dječak, mislili da su sudbonosno važni za opstojnost ne samo vaše obitelji, nego cijele četvrti, grada, države i svemira kao takvog, te da ih nitko i ništa ne može dovesti u pitanje. Na mjestima gdje su nekoć stajale skromne table šalturskih, postolarskih, marangunskih ili limarskih radnji, danas bliješti neon kladionica i china shopova.

Da malo-pomalo iščezava svijet kakvog smo poznavali i voljeli, od prilike do prilike znali bi nas podsjetiti tek ganuti reporteri ispisujući nekrologe palim obrtnicima i vještinama koje više nikome nisu potrebne. Kad, međutim, i novinarsko zvanje ode na bubanj, tko će taj gubitak objaviti svijetu? Prošloga tjedna otisnut je zadnji broj “Rocky Mountain Newsa”, denverskoga dnevnog lista s tradicijom dugom stoljeće i pol.

Prije tri godine list se radnim danima prodavao u prosječnoj nakladi od 255 tisuća primjeraka, nedjeljno izdanje dostizalo je pak vrtoglavu brojku od 700.000 primjeraka. A onda su kola krenula nizbrdo. Čitanost “Rockyja” počela je dramatično padati, baš kao i prihodi od oglašivača. Žrvanj recesije samo je naprasno zaključio tužnu priču o slomu časne žurnalističke institucije, koja se, uz ostalo, može pohvaliti i lijepom zbirkom Pulitzerovih nagrada.

Dio komentatora gašenje denverskoga lista doživio je kao tek jedan u dugome nizu primjera koji svjedoče kako su tiskanome novinarstvu odbrojani dani, jer im tradicionalna publika doslovce odumire, a mlađe naraštaje, navudrene na elektroničke medije, nisu kadri regrutirati.

No tumačenje po kojemu je “Rocky” kapitulirao pred konkurencijom s interneta, teško je prihvatiti znamo li da je denverski list imao vrlo atraktivan portal s puno videomaterijala iz vlastite produkcije. Ako je papirnatom izdanju smrt bila suđena, zašto “Rocky” nije preživio barem na zaslonima računala? Pa vjerojatno iz istoga razloga zbog kojega su posljednjih tjedana u gadnome škripcu sve on-line novine i informativni portali iza kojih stoje ozbiljni žurnalistički pogoni, a ne tek šačica opslužitelja-amatera.

Naime, internet-izdanja novina potpuno su besplatna i žive isključivo od interesa (ili milosti, kako vam drago) oglašivača. Kad se marketinška špina stisne, nastupaju problemi, koji, u konačnici, mogu dovesti do poslovnoga sloma. A takav se rasplet ovih dana, u jeku recesije, smiješi mnogim redakcijama.

U najkomotnijoj poziciji nalaze se novinari od dva petka, doajeni copy-paste poetike s amaterskih portala, koji parazitiraju na mogućnosti besplatnoga korištenja informacija, pa i cijelih članaka s internet-stranica ozbiljnih medijskih kuća. Samo se za njih s pouzdanjem može reći da će iz ove krize izaći neokrznuti.

Podijele li novinari sudbinu kvartovskih šaltura, postolara i maranguna, pa definitivno uzmaknu pred lokomotivom histerije, to neće biti loša vijest samo za tvrdokorne nostalgičare koji ne mogu zamisliti početak novoga dana bez listanja omiljenog dnevnika.

Jer, zajedno s novinama, blago će u Gospodinu preminuti i svaka nada da bi netko mogao iskopati ove ili one šporkarije vladajuće elite, odnosno krupnoga kapitala. Marx je uređivao “Nove rajnske novine”, Lenjin “Iskru”... Odumru li novinari, tko će dizati revolucije?

Povratak