Umro televizijski sportski novinar Boris Mutić

17.03.2009.

U Zagrebu je u 70. godini umro Boris Mutić, novinar, reporter, komentator i urednik Sportskog programa Hrvatske televizije punih 45 godina. Rođen je 31. listopada 1939. u Karlovcu, završio je Učiteljsku školu u Zagrebu i diplomirao na Kineziološkom fakultetu, u prvoj generaciji studenata tadašnjeg Fakulteta za fizičku kulturu.
Od 1966. profesionalni je novinar, a od 1976. do 1986. i urednik sportske redakcije. Uz Žarka Susića i Mladena Delića izvještavao je s najviše olimpijskih igara, čak 16, kao i sa šest svjetskih nogometnih prvenstava, od Njemačke 1974. do SAD-a 1994. godine, osam svjetskih prvenstava u gimnastici i skijanju te s dvadesetak europskih prvenstava u različitim sportovima. Često je znao govoriti kako se boji da će jednom u nekoj zračnoj luci sresti samoga sebe kako se vraća s nekog natjecanja.
I sam se bavio sportom, igrao je košarku u zagrebačkoj Industromontaži, a za Atletski klub Dinamo nastupao je u skoku u vis i troskoku. Sportskim novinarstvom se, pak, bavio i nakon odlaska u mirovinu jer novinarstvo mu je bilo puno više od profesije, bilo mu je način života.
Pukim nabrajanjem faktografskih podatak teško je oslikati lik i djelo vjerojatno najosebujnijeg i najomiljenijeg hrvatskog televizijskog komentatora. Faktografije je, naime, i u njegovim prijenosima bilo upravo onoliko koliko je to bilo nužno, a sve drugo bio je - Boris Mutić. Prijenose je uvijek obogaćivao svojom osobnošću, darom zapažanja i osobnih dramama sportaša na terenu. Osim toga, o svakom od njih je znao i poneku zanimljivu priču, koju teško da ste negdje drugdje mogli čuti ili pročitati.
Slušajući Borisove prijenose mogli ste, tako, steći dojam da je na svoju komentatorsku poziciju došao nakon višesatnog razgovora sa sportašima, njihovim trenerima, roditeljima, prijateljima... »Pričao mi je trener Aleksandra Popova....«, »Razgovarao sam s Hoogenbandovim ocem....«, »Rekla mi je jučer Anja Pärson...«, bili su neizostavni dijelovi njegovih komentara. Brojne rezultate, brojke i tehničke podatke je na taj način učinio »humanijima«. Vjerojatno je i zbog toga svih ovih godina bio toliko omiljen među televizijskim gledateljima, sportašima, ljubiteljima sporta, ali i onima koji o sportu puno ne znaju.
Boris Mutić je dobitnik nagrade Hrvatskog zbora sportskih novinara za televizijsko novinarstvo 1996. godine, Zlatnog pera Društva novinara Hrvatske 1997. za prijenos Olimpijskih igara u Atlanti, 2000. dobio je nagradu za životno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara, a 2004. posebno priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora za novinarski doprinos u promicanju sportskih vrijednosti. U mirovini je napisao knjigu »Hrvatski športaši na zimskim olimpijskim igrama«.
U Borisovom slučaju nije pretjerano reći da je bio istinska legenda i institucija hrvatskog televizijskog novinarstva.

»Bio je pionir sportskog programa i hrvatske televizije«
Božo Sušec: »Rijetki su ljudi koji cijeli svoj život posvete jednome poslu i ostanu vjerni svojoj kući do smrti. Bio je pionir sportskog programa i uopće hrvatske televizije. Monumentalna je vrijednost da se uspiješ u javnome poslu održavati tolika desetljeća na visokoj razini kao što je to uspjelo našem Borisu.«
Ivica Blažičko: »Boris je bio najbolji reporter bivše Jugoslavije u svoje vrijeme, odmjeren, taktičan, načitan, elokventan, obrazovan. U nekim sportovima poput gimnastike postavio je standarde koje više nitko neće doseći. Bio je vrlo pozitivan prema mladim ljudima.«
Giuseppe Giergia: »Boris je bio zaljubljenik u košarku, i sam ju je igrao i dobro ju je poznavao. Uvijek je bio pun podataka i znao je nadahnuto, a sažeto toliko toga reći, što je prava umjetnost. Šezdesetih je godina mnogo putovao s nama, bio je topao, neposredan i vrlo zanimljiv sugovornik uz kojeg je vrijeme brzo prolazilo.« [M. Š.]

Povratak