hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva "Iz medija"‘Matičin Vijenac Andrija Tunjić odveo je u Mrdušu Donju’28.03.2009.
Novi Vijenac bavit će se prostorom, a ne samo vremenom, najavio je novi glavni urednik dvotjednika Matice hrvatske. Ponad svega, bit će elitistički, i to u bodlerovskom smislu, napisao je glavni urednik, “a naročito će ukazivati na one koji si uzurpiraju pravo na ‘elitizam’”.
Jutarnji list u posjedu je dviju stranica teksta s naslovom Koncepcija Vijenca koji je potpisao Andrija Tunjić u prosincu prošle godine. Tekst pokazuje toliko nisku razinu pismenosti da je nevjerojatno da je autor mogao biti izabran za glavnog urednika časopisa 167 godina stare hrvatske kulturne institucije. Uz malo sreće, profesionalne prodornosti i još pokoju vještinu, mogao je dobro obavljati novinarski posao, ali ne i biti urednik Vijenca nakon Slobodana Prosperova Novaka, Borisa Marune i Andree Zlatar. Kako je moguće da je takav “program” prošao ruke intelektualaca koji sjede u vrhu Matice hrvatske? Vijenac već tri mjeseca ima radikalno drukčiju uređivačku koncepciju, no ovih dana problemi koje je izazvao Tunjićev izbor kulminirali su u javnosti. Željka Čorak dala je ostavku na mjesto u Glavnom odboru Matice hrvatske nakon 40 godina članstva. Ugledna povjesničarka umjetnosti izjavila je za Slobodnu Dalmaciju da je to učinila “zbog srozavanja ljudskih i civilizacijskih kriterija u Vijencu”. Andrija Tunjić, bivši novinar Vjesnika, došao je u Vijenac u travnju prošle godine kao zamjenik tadašnjega glavnog urednika Mate Marasa. Maras, ugledni prevoditelj i književnik, povukao se u prosincu “iz zdravstvenih razloga”. S novim glavnim urednikom, stranice “književnog lista za umjetnost, kulturu i znanost” širom su se otvorile Slavenu Letici i Zdravku Tomcu, Josipu Joviću i Jošku Čelanu, te džihadu protiv svega što se urotilo da zatre “naš hrvatski identitet”. S udarnih stranica grmi se protiv neoliberalnog ateističkog globalizma “idejno bliskog marksizmu-lenjinizmu”. Sadržaj je ridikuliziran i pretvoren u nekakvu light verziju Hrvatskog slova, s kojim je Vijencu zajedničko 700.000 kuna godišnje državne dotacije. Usprotivio se i Bogišić
- Tunjić je takav novinar da bi možda mogao uređivati stranicu u nekom tvorničkom listu. Kažu da je prije bio glumac, i sad glumi glavnog urednika - primjećuje Donat, bivši član uprave Matice. Tunjić je očito izbor Igora Zidića, predsjednika Matice. - Uprava svaku kritiku doživljava kao ljevičarski napad na Maticu koja je oličenje samog hrvatstva. I moje kritike tako doživljava iako sam kao hrvatski nacionalist godinu i pol dana robijao u Staroj Gradiški - kaže Donat. Uz Željku Čorak, izboru novoga glavnog urednika usprotivio se i potpredsjednik Matice Vlaho Bogišić. - Na sjednici Glavnog odbora na kojoj se raspravljalo o tekstu Koncepcije Vijenca rekao sam da je to toliko nepismeno da se o tome uopće ne bi trebalo razgovarati. Ustanova koja je donijela Deklaraciju o hrvatskom jeziku ne može raspravljati o dokumentu koji je tako loše napisan, bez obzira na to tko mu bio autor - ističe Bogišić. Potpredsjednik Matice hrvatske naglašava kako govori o kriterijima, a ne o osobama. - Govorio sam slično i prije nekoliko godina, ali se iz svega pogrešno zaključivalo da sam bio u sukobu sa Zidićem. Nikad nisam bio u sukobu s njim, nikad nisam rekao ništa protiv Zidića, uvijek sam govorio isključivo o kriterijima - kaže Bogišić. Podnio bi ostavku da misli da to ima ikakvog smisla. Odlazak prve suradnice - Osobno se osjećam pozvanim da podnesem ostavku, ali se istodobno osjećam tako poraženo i bijedno. Svuda. Ne samo u Matici nego i u društvima pisaca i cijelom našem kulturnom okruženju, osjećam se toliko poraženo da smatram da ni ostavke nemaju nikakvog smisla - rezignirano kaže potpredsjednik Matice. Kaže da ne želi više kritizirati jer smatra da je njegov posao glavnog ravnatelja Leksikografskog zavoda nespojiv s kritiziranjem drugih javnih institucija. Slobodan Prosperov Novak, prvi urednik Vijenca, pokrenutog još 1993. dok je predsjednik Matice bio pokojni Vlado Gotovac, ocjenjuje da je Željka Čorak svojim izlaskom željela prosvjedovati zbog civilizacijske razine na koju se spušta Vijenac. Željka Čorak jedna je od prvih suradnica Vijenca. Ravno u kaljužu
Na pitanje znači li to da je u Matici pobijedila desnica, Prosperov kaže da se problem Hrvatske ne može sagledati horizontalno, nego vertikalno. - Nije problem novog urednika Vijenca što je on desno, nego što je dolje. Ako želimo časopis za kulturu, on mora podrazumijevati građanske vrijednosti, ne kriterije Mrduše Donje - ističe Slobodan Prosperov Novak. Na novi kurs Vijenca prvi je reagirao pjesnik i prevoditelj Dinko Telećan, koji je pismeno otkazao pretplatu jer je Vijenac postao list u kojem se Thompson uspoređuje s Vladom Gotovcem, a Krv i Tlo mjerilo su svih stvari. “Otkako ste mu vi glavni urednik, Vijenac se srozao na najniže grane novinarstva, kulture i civiliziranosti. Ne radi se tu o lijevom ili desnom, nego naprosto o dnu, o kaljuži, o već toliko puta opjevanoj hrvatskoj močvari iliti močvari hrvatstva”, napisao je Telećan u pismu koje je Vijenac objavio. Vijenac je počeo mirisati na stražnjicu  Nisam sretna što je tema Vijenca na ovaj način izašla u javnost, ali kad već jest, onda bi bilo dobro da joj naglasak bude na oblicima javnog ponašanja u kulturi.Vijenac je s glavnim urednikom doktorom Ivicom Matičevićem bio dosegnuo zavidnu razinu u svom žanru (novine Matice hrvatske za književnost, umjetnost i znanost), posebno okupivši brojne mlade suradnike sa svih područja, ostvarujući ono što je Matici važno i potrebno - kvalitetan generacijski kontinuitet. Zatvaranje toga tečaja Vijenca moglo se naslutiti, a danas se i potvrdilo, kao velika šteta. Novi podnaslov - književni list za kulturu, umjetnost i znanost - napredovao je u nepreciznosti i u, neka mi bude dopušteno reći, groteskno povlaštenom tretmanu književnosti u odnosu na ostala područja duhovnog stvaralaštva. Arbitraža Dantea nad Michelangelom, ili Sciascie nad Pininfarinom, zaista nije nešto čime bi se imao hvaliti ili baviti ma koji suvremeni izdavački koncept. U tom podnaslovu, međutim, nigdje nisu navedena društveno-politička pitanja, pa je bilo teško shvatiti u koje od navedenih polja spadaju plahte posljednjih azila za bivše političare kakvima je Vijenac počeo obilovati. Vrijeđanje Mani Gotovac Vijenac je u međuvremenu promijenio i intonaciju, padajući u pojedinim polemičkim situacijama ispod svake razine civiliziranog ophođenja: takav je tretman pretrpjela gospođa Mani Gotovac, a da to nije imalo baš nikakvih posljedica u smislu nečije ograde ili isprike - jer, zaboga, svima nam se to događalo (a i jest); samo ne mora se događati ondje i onda kad mi za to odgovaramo. Ne samo u osobnim obračunima, nego i u trenucima kad trenutak sugerira mir i nježnost, ton Vijenca padao je ispod dopustive razine. Mislim na božićni uvodnik, u kojemu je, uz mnogo floskula o intelektualcima koji šute (tko, gdje, kome, čemu, čim?), zamirisala i riječ stražnjica. Što se tiče intelektualaca koji šute, potrošene teme, neki dan čuli smo na televiziji da u Hrvatskoj intelektualaca uopće nema. Iz nepostojanja, dakle, mogu ne vrijeđajući nikoga izjaviti da mi se vokabular Vijenčeva božićnog uvodnika čini apsolutno neprikladnim, iz razloga građanske uljudnosti. Dolazim sada na nelagodno područje osobne umiješanosti u posljednje događaje. Valjda zbog mog javnog protivljenja imenovanju glavnog urednika Vijenca bez natječaja, dobila sam falsificiranje stanovite svoje izjave iz Vjesnika, uz ton koji bi imao biti uvredljiv kad bi to mogao biti. Politika novog kursa Dakako da nisam reagirala, ali je reagirao moj kolega i potpredsjednik Matice hrvatske Tonko Maroević, nimalo konfliktna osoba, koja međutim nije mogla otrpjeti iskazanu Vijenčevu razinu na moj račun. Odgovor (odgovori) koji su pak njemu upućeni sadržavali su, među ostalim, i brojanje krvnih zrnaca riječima (predbačeno je Maroeviću što upotrebljava riječ “kurs”, jer da je to riječ iz komunističkog režima), pri čemu autor te rečenice kojoj je, nadam se, namijenjena slava i dugo pamćenje - očigledno ne razumije ni značenje navedene riječi. Ne bi me ni vrijeđanje hrvatske duhovne institucije kakva je Tonko Maroević moglo motivirati na moj dijalog s njima, ali me pogodio zapisnik sjednice Glavnog odbora Matice, jedne od rijetkih na kojoj nisam bila, a u zapisniku stoji, otprilike, ocjena da je Vijenac konačno usklađen s pravim putovima hrvatske kulture. Budući da je inkompatibilno biti član Glavnog odbora institucije u koje glasilu ne možeš s dostojanstvom surađivati, nakon dugog života u Matici predala sam svoju ostavku. U prilično opširnom obrazloženju te ostavke rekla sam, među ostalim, da je u svim režimima Matica bila naša rezervna država jer smo u njoj mogli naći deponirane svoje kriterije. Ako to za mene više nije moguće, povući mi je konsekvence. U godinama u kojima se moj naraštaj nalazi jedna je od naših zadaća pružanje modela međusobnog i općeg poštovanja, uvažavanja minuloga rada i ostvarenih dosega; dugujemo također jasnoću međusobnih odnosa i čvrstinu i dosljednost javnog ponašanja. Jeftine prepirke i olaki otpisi teško i dugo stjecanih vrijednosti nešto su čime doduše možemo doći, ali ne i ostati, nego zaista proći.
|
AKTUALNO
 |
|||||
Vijenac je počeo kao list hrvatske osovine, kako smo se reklamirali, a sad je sličan Hrvatskom slovu,
