Pljuckaju nas i prodavači tramvaja

30.03.2009.

Neugodno je, jako neugodno, nedavno bilo sjediti nasuprot vodećih ljudi Končara, Gredelja i Grada Zagreba na prezentaciji nove serije domaćih tramvaja Crotram i primati packe kako su novinari među najvećim neprijateljima akcije da se »hrvatsko tehnološko čudo« plasira na strana tržišta. Niskopodni tramvaj hrvatskog konzorcija Crotram još je 2006. izgubio na natječaju u poljskom Lodzu, proteklih je dana ispao i iz utrke u Sofiji, a ni u Helsinkiju koji nabavlja 40 novih vozila nije baš favorit. Priča je tu prilično jednostavna: države Europske unije okrenule su se što otvorenom što prikrivenom protekcionizmu i kupuju tramvaje iz Unije, makar bili skuplji i manje kvalitetni. Istu stvar, naposljetku, radi i Grad Zagreb: iako se dosad u dva navrata za narudžbu po 70 tramvaja raspisivao međunarodni javni natječaj, uvjeti su se prilagođavali Crotramu koji je potom i dobio poslove vrijedne više od milijardu kuna. Simptomatično je nešto drugo. Nakon biskupa i svećenika koji za sva hrvatska zla i tzv. negiranje tradicionalnih vrijednosti prozivaju dijabolične medije, nakon saborskih zastupnika kojima su žurnalisti krivi za iskrivljenu javnu sliku o parlamentarcima kao nepopravljivim lijenčinama, čak su se i prodavači tramvaja osilili pljuckati po sedmoj sili jer im ne polazi za rukom prodati vozila izvan matične zemlje! Vodio sam, u tom kontekstu, razgovore s nekima od vodećih ljudi iz proizvodnje hrvatskog tramvaja koji su zvučali tako paranoično da je bilo pitanje trenutka kad će priupitati koliko me plaćaju Siemens, Škoda ili Bombardiere, njihovi glavni konkurenti na međunarodnim tenderima. Moglo se tu čuti i preporuka da zajednički moramo puhati u izvozno jedno, što je, valjda, trebalo značiti i povremeno prešućivanje činjenica, poput one da Bugari ne žele javni prijevoz obnavljati vozilima proizvođača izvan EU. No, ne služe li tome naša gospodarska predstavništva u zemljama Unije i lobističke grupe koje se za navedene usluge masno plaćaju? Nije li neukusno tjerati novinare da se ponašaju kao da su ispostava Agencije za poticanje izvoza? U silnoj želji da se izvozno potvrde, prodavače tramvaja takve sitnice ne zamaraju. Čak i ako im najsrdačnije poželimo da CRO– niskopodac dogodine u ovo vrijeme provozi ulicama Helsinkija, ne dvojimo na koga će opet uprijeti prstom ako se to ne dogodi.

Povratak