Hrvatska je reprezentacija pregazila Andoru, izjavio je nakon završetka utakmice HTV-ov komentator Stjepan Balog. Kako je moguće da TV pretplatnici toleriraju takvog komentatora koji im u oči laže?

Prvo, naši su nogometaši, protivno sportskom duhu, potpuno stali čim su zabili drugi gol pa su se potom, zajedno sa zamjenama, nepristojno bezvoljno dodavali sve do kraja utakmice. Golove su dali, iz lijepih akcija, Klasnić i Eduardo. Drugo, možda bi ti naši igrači doista i uslišali ratobornog Baloga pa postigli i desetak zgoditaka, kao Poljaci iste večeri protiv San Marina, da ih u tome nisu spriječili naši navijači. Oni su teren odozgo, sa stijena, po kojima su se nahvatali poput majmuna, triput zasuli bakljama. Koliko sam čuo po pjesmama, mogli bi to biti BBB-i, ali ne mogu to znati, možda su posrijedi i djeca švicarskih gastarbajtera.

Ciparski sudac nije se usudio otkazati utakmicu, premda majmune odozgo nije uklonio nitko, nego su se nabacivali bakljama sve do konca utakmice. Istodobno, naši su igrači postajali sve nervozniji, pa su i oni utakmicu zaključili balkanski, mlateći umorne Andorce po debelim nogama. Balogov sukomentator Igor Štimac razveselio se kad je jedan Andorac krenuo prema Križancu po objašnjenje. “Križanac bi ga pojeo”, zasmijuljo se Štimac. Bi, bi, i Štimac bi ga pojeo, a Balog bi sa strane o tome ganuto izvještavao.

Treće, i najvažnije, naša bahatost na terenu samo je posljedica bahatosti na višoj razini. Nju je demonstrirao Vlatko Marković, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. On je, naime, Andorcima ponudio 150 tisuća eura da odigraju utakmicu u Barceloni, a ne u toj njihovoj vukojebini među brdima, koju je, eto, probrana delegacija naših navijača u stanju spaliti za jedno poslijepodne. Nesnosno je doista bilo pratiti kako se naši igrači napucavaju uz Balogove i Štimčeve podcjenjivačke opaske “kako je i ovaj Andorac dobio čast da igra protiv Hrvatske” ili “Ovi amateri za stadion ne bi dobili dozvolu ni u trećoj hrvatskoj ligi”, ali to su ipak samo riječi i samo igra, mnogo je pogubnija Markovićeva gesta.

Građani Andore mnogo bolje žive od građana Hrvatske, ali Hrvati se razbacuju parama, pa im, pomislio bi Andorac, ni sutra neće biti bolje. I podcjenjuju malene samo zato što su maleni. Dakle, podcjenjuju i sebe. Mogao bi Andorac zaključiti i da je Marković, eto, njima, predzadnjoj najslabijoj reprenzetaciji na svijetu, ponudio 150 tisuća eura samo zato da ih poštedi nailaska horde huligana koji kradu, pale baklje i tuku policajce, a prepoznatljivi su upravo po tome što u stopu slijede hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

U Barceloni zacijelo ne bi uspjeli prekinuti utakmicu. Tamo su redari obučeni, a specijalci opako mlate, i ondje bi ti naši huligani osvanuli više kao neki selje turisti.