 
|
Arhiva "Iz medija"Za krizu su krivi vlasnici i urednici, a ne novinari04.04.2009.
Ovu ćemo tešku, složenu i nimalo jednoznačnu temu napraviti na staromodan, novinarski klasičan i sada, eto, ugrožen način: s puno teksta i malo slika. Vjerujući pritom jedino u misao, slobodnu, nezauzdanu misao koja neće prihvatiti prozirno opravdanje da je svemu kriva famozna recesija s padom oglašivačkog prihoda i padom tiraže (što je rezultat ekonomski i psihološki posve logičnog ponašanja i tvrtki i čitatelja u krizi). Jer, iza recesije sada će se skrivati i najgori novinski vlasnici i urednici, iako je problem tiskanog novinarstva, posebice onog u Hrvatskoj, puno dulji i dublji od ovih prvih financijskih manifestacija svjetske gospodarske krize. Močvara progutala Feral Mnogi sada ponavljaju da novine iz godine u godinu gube bitku s novim medijima, internetom i televizijom. Na stranu sad žutilo, senzacionalizam i zabava, iako se upravo time, i u nas i u svijetu, godinama bombardira i formira novi medijski konzument, novi vjerni potrošač. Vratimo se, za naše prilike u novinarstvu, reprezentativnom primjeru Ferala. Močvara je, napisao je Dežulović, progutala Feral, a u blatu se ne prave valovi; močvara je progutala Feral, a u močvari samo govna plivaju. Mnogi ne znaju da najvažnija autorska Feralova pera Boris Dežulović i Viktor Ivančić (i to na istom mjestu gotovo godinu dana) pišu za odličan srpski portal Elektronske novine (www.e-novine.com) koji uređuje Petar Luković.Upravo ovih dana možete pročitati iscrpan feljton pisca Mirka Kovača (Dobrica Ćosić - Kobni otac Nacije), sjajnog Robija K. s pričom Novi bemve, ali i »ubitačan« tekst Hrvata u emigraciji Borisa Dežulovića o spornom srpskom slavljenju 10. godišnjice NATO-ovog bombardiranja i njihova prešućivanja žrtava na »drugoj strani« sve do te 1999. Tekst je u svega par dana izazvao more reakcija i komentara posjetitelja, ali za razliku od drugih portala (gdje urednici ne uklanjaju komentare pune mržnje, računajući na njihovu tiražnost i neprimjenu zakona koji priječe širenje rasne, nacionalne i svake druge mržnje), ovdje su vrlo konstruktivni i čine iznimno bitnu raspravu o individualnoj i kolektivnoj krivnji u Srbiji, o kojoj ovisi mir na našim širim prostorima. No, glavno je pitanje - koliko ljudi trenutno zna za ovaj portal? Je li taj portal iole dostigao utjecaj tiskanog Ferala? Naime, Feral su čitali i protivnici, a, što je važnije, i sve državne službe i institucije. Tek kad se pobliže osvijetli gašenje Ferala, onda se može shvatiti katastrofično upozorenje Alana Rusbridgera, dugogodišnjeg urednika jednih od najuglednijih svjetskih novina, britanskog dnevnika The Guardian. »Mislim da se moramo suočiti s perspektivom u kojoj će vrlo uskoro ključni gradovi u Britaniji, ali i u ostatku zapadne civilizacije, prvi put od doba prosvjetiteljstva, ostati bez ijednog vjerodostojnog, pouzdanog izvora vijesti«, rekao je početkom ove godine. »Tako mi fali Feral«, kazala mi je, pak, neki dan jedna glumica. Kava bez novina? U one koji vjeruju da će novine preživjeti spada bivši nogometaš i donedavni predsjednik Uprave Sportskih novosti Zvonimir Boban koji u Večernjem listu kaže: »Ovdje ljudi imaju svoje navike, rituale i ritmove; vole sjesti i uz kavu prelistati novine kad im to odgovara i gdje im odgovara.« Za našu je temu važno da je on nedavno napustio ovu funkciju nakon pada naklade. Boban tvrdi da je pad uslijedio paralelno sa startom online izdanja koje je nametnuo vlasnik EPH.Prije dva tjedna prvi čovjek najvećeg hrvatskog novinskog izdavača, EPH-a, Ninoslav Pavić govori da je u tisku pad oglasnog posla za oko 20 posto. Kad uzmemo u obzir da 60 posto prihoda dolazi od marketinga, onda taj pad, kaže on, ima katastrofalne posljedice. Što se tiče zaposlenika, preispitali su honorarce i one koji imaju paušalne ugovore, »prije nego zagrebemo dublje«. Analiza agencije Puls i konzultantsko-revizorske tvrtke Deloitte pokazuje da krizu neće osjetiti televizija zbog svoje ogromne moći informiranja i utjecaja na masovno tržište, dok Slaven Fischer, predsjednik Hrvatske udruge reklamnih agencija (HURA), dodaje da će internetsko oglašavanje rasti zbog sve važnije interakcije s potrošačima, i da se u toj trci tiskanim izdanjima - crno piše. Najpesimističnije analize dolaze iz susjedne Srbije gdje se procjenjuje da polovica tiskanih medija ondje neće dočekati kraj ove godine, a da će se više tisuća novinara naći na šalterima zavoda za zapošljavanje. Kad smo kod mogućih otpuštanja novinara, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka još je koncem prošle godine izjavio: »Ako je kriza naklada i oglašivanja, onda prije svih taj teret krize moraju podnijeti vlasnici, a onda i urednici jer pad naklada može značiti i to da su se čitatelji zasitili onih novina koje se uređuju kao montaže atrakcija ili kao manje-više prikladni omoti za nagradne igre«. Tu vrijedi prenijeti i nedavnu izjavu Vesne Kesić s odličnog portala H-alter.org, koja tvrdi da tiskane medije nisu uništili novinari, nego menadžment i urednici koji se identificiraju s vlasnikom. U gomili katastrofičnih najava ostaje, dakle, vjerovanje da će novina preživjeti, kao uostalom i knjiga. No, i to se vjerovanje može pokazati i relativnim, i naivnim, i promašenim, tim više ako se pokaže vjerodostojnim knjiga Nicholasa Bakera iz 2001. o svjesnom uništavanju papirnate građe iz skladišta najvažnijih svjetskih biblioteka i njihova pohrana na nedostupne mikrofilmove. Tada je u Vjesniku Slobodan Prosperov Novak pogodio suštinu napisavši da se »pohranom knjiga i novina na mikrofilmove dokida bilo kakav osjećaj o pravoj prirodi izvorne knjižne građe, pa će se dogoditi da za dvije ili tri tisuće godina znanstvenici neće moći ni pretpostaviti kako su izgledale suvremene knjige ili novine«. Uz teško pitanje hoće li novine preživjeti na duge staze, još je teže ono hoće li uopće preživjeti povijest. Dotad, domišljat ćemo onaj letak na njemačkom jeziku Copia der Newen Zeytung auss Presillg Landt koji je, izvještavajući o dosezima portugalskih ekspedicija s početka 16. stoljeća, iako geografski ne sasvim točan, Magellana tjerao do prolaza iz Atlantskog u Tihi ocean. Ta veličanstvena kugla, koju je prvi oplovio, sada se zeru trese. Vlada devalvirala utjecaj novinara Više od svog brbljanja o aktualnoj situaciji u hrvatskom novinarstvu, izuzev prošlogodišnjeg gašenja Ferala, govori šutnja, odnosno cenzura kojom su najutjecajniji mediji, a posebno javna televizija (ni riječi!) ispratili nedavno Inicijativu protiv slobode medija koju su potpisala 42 ugledna hrvatska novinara i 50-ak organizacija civilnog društva, obrativši se prije nepunih mjesec dana izravno premijeru Ivi Sanaderu, navodeći uzroke »devastacije medija« i neviđenog srozavanja novinarske profesije«. Prenosimo ključne stavove, zajedno s onim o HTV-u kao javnoj televiziji, tim više što i istraživanje agencije Puls govori da će prosječni gledatelj (jer mu je to jeftinije) u ovoj godini provesti pred malim ekranima 30 minuta tjedno dulje nego lani. Ugledni novinari Novog lista, bivši feralovci, najjača autorska imena Jutarnjeg lista, HTV-a, Slobodne Dalmacije, Radija 101, Poslovnog dnevnika napisali su, među ostalim, premijeru: »Vlada je izravno sudjelovala u privatizaciji nekih medija, što je njezinim ministrima, osobama na ključnim pozicijama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i samom premijeru osiguralo neku vrstu partnerskog odnosa s ključnim izdavačima… Vlada je svojim postupcima devalvirala utjecaj novinara i cjelokupne medijske scene na političke i društvene procese. Dojam je da skoro ništa što hrvatski mediji objave nema društveni značaj ni težinu budući da većina anomalija koje ugledaju svjetlo dana nema u društvu pravne, političke ni moralne konzekvence… Javna televizija je pod Vašom vlašću postala mjesto kaotičnog raskola između novinara koji služe javnosti i demokraciji te urednika usredotočenih na služenje centrima moći…. U demokratskim zemljama mediji i centri moći nastoje surađivati u pažljivo odmjerenoj ravnoteži; kod nas u Hrvatskoj ne postoji takav uravnotežen odnos medija i politike iako smo navodno korak do Europe«.
|
AKTUALNO
 |
|||||
