Govorilo se o trivijalizaciji hrvatskih medija, razlozima pada naklade novina, odgovornosti medija za stanje u društvu i medijskoj slobodi. Petrić, koji je niz godina u novinama objavljivao tekstove, a danas je od toga odustao, ustvrdio je kako je još 2006. predviđao da će se približavanjem Europskoj uniji u Hrvatskoj smanjivati medijske slobode, premda se to činilo nelogičnim; ispada da je u Tuđmanovo doba situacija bila bolja jer je vlasništvo nad medijima bilo raznolikije.

Također je primijetio da se izvještavačko novinarstvo premjestilo na web-stranice, da se procesi u društvu odvijaju ubrzano, a da novinarstvo ide retrogradnim putem. Prema njegovu sudu, situacija je takva da neki urednici stalno ostaju isti, a neki novinari stalno imaju problema i to se ne mijenja.

I Predrag Lucić, nekadašnji osnivač i urednik Feral Tribunea, misli da je koncem osamdesetih medijski prostor u Hrvatskoj bio slobodniji nego danas i da je pružao mogućnost za javnu raspravu. Međutim, ako, kako je rekao, u eri najcrnjeg tuđmanizma većini novinara nije ni padalo na pamet napisati nešto protiv Tuđmana, danas im neće pasti na pamet kritizirati oglašivače.

Boko je dodao da potrošačko društvo jednostavno ne trpi kritiku, a to vodi u estradizaciju i trivijalizaciju medija, a Petrić je objasnio da su se s tim suočili novinari u čitavom svijetu, i prije hrvatskih.

Novine malo tko kupuje zato da bi vidio što se jučer dogodilo jer je informaciju već dobio preko interneta ili televizije, ali zato bi novinari trebali iz gomile podataka koji nas zasipaju svakoga sata znati prepoznati, izdvojiti i obraditi prave teme, a to je sve teže jer se novine olako rješavaju kvalitetnih autora, dok elementarna solidarnost kolega izostaje, rekao je Lucić.

Sudionici tribine, koju je posjetio velik broj splitskih novinara, iznijeli su na kraju interesantno razmišljanje da bi dnevne novine država trebala koliko-toliko zaštititi, a ne prepuštati sve surovijim zakonima tržišne utakmice.