|
|
Arhiva "Iz medija"
Novi »vjetrovi« iz Strasbourga 14.04.2009.
Nedavna presuda Europskog suda za ljudska prava kojom je odbačena tužba nizozemskog časopisa »Autoweek« zbog kršenja prava na zaštitu izvora informacija uznemirila je europsku novinarsku javnost, pogotovo novinare koji se bave istraživačkim novinarstvom. Kako smo već pisali, automagazin bio je pozvan na ilegalnu uličnu utrku o kojoj je trebao biti objavljen članak, ali uz zaštitu identiteta organizatora i sudionika. No policija je naknadno zatražila CD s fotografijama utrke kako bi identificirala automobil »audi RS4«, koji je sudjelovao u ilegalnom natjecanju, budući da je isto takvo vozilo primijećeno tijekom serije pljački bankomata. Policiji su fotografije trebale u istrazi tih kaznenih djela. Slučaj je redakcija nizozemskom magazina uputila na Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, gdje je, sa četiri glasa za i tri glasa protiv, zaključeno da je policija imala opravdani razlog zahtijevati predaju fotografija. Tri glasa protiv dale su sutkinje naglasivši u svom izdvojenom mišljenju kako je riječ o »opasnoj presudi«, koja bi od policije mogla učiniti suce te koja zadire u pravo novinara da štite svoje izvore, što bi moglo naštetiti demokraciji. »Novi vjetrovi« što pušu s Europskog suda za ljudska prava odražavaju se na nacionalna zakonodavstva, a prema nekim mišljenjima ovakva je presuda posljedica sudačke strukture u Strasbourgu koja sve više dolazi iz zemalja s lošim odnosom prema novinarima.
Policija nije dokazivala drugi način
Što misli o ovoj presudi pitali smo odvjetnicu Vesnu Alaburić, eksperta za medijsko pravo, koja je iznimno upoznata s praksom Europskog suda.
– I ja bih u ovom slučaju sasvim sigurno imala izdvojeno mišljenje jer smatram da su u pravu suci koji su tvrdili kako policija nije dokazala da nije imala drugu mogućnost da dođe do istih informacija. Samo u slučaju da policija doista ni na koji drugi način ne može doći do infromacija nego povredom prava novinara da zaštite svoje izvore, tek tada se može smatrati da je interes policije, odnosno interes društva da se otkrije neko teško kazneno djelo, pretežniji od prava novinara na zaštitu izvora informacije.
Prema informacijama koje su dostupne, policija uopće nije dokazivala je li postojao drugi način da dođe do istih informacija. U cijelom ovom kontekstu za mene je značajno nekoliko stvari: kao prvo pitam se odakle pravo policiji da od neke redakcije traži materijale koji još nisu bili objavljeni. Riječ je dakle o redakcijskom arhivu, jer te sporne fotografije još nisu izašle u javnost. Drugo, postavlja se pitanje ima li policija pravo, kada i dođe u posjed takvih materijala, koristiti ih na bilo koji način ili isključivo u svrhu za koju je dobila pravo uvida u njih. Treći element je pravo na zaštitu izvora informacija, a u ovom slučaju ne radi se o klasičnom pritisku na novinare da odaju izvor, nego tek posredno prijeti opasnost da on bude otkriven.
Ako gledamo ovu presudu, u odnosu na dosadašnju praksu, koliko Europski sud za ljudska prava doista štiti novinarske slobode zajamčene člankom 10. Konvencije?
– Što se tiče izvora informacija, nesporno je sljedeće pravilo: novinar ima pravo zaštititi svoj izvor, no to pravo nije apsolutno. To znači da u nekim situacijama postoji pretežniji javni odnosno društveni interes koji može opravdati da se novinara prisili na otkrivanje izvora informacija.
Potvrditi sudskim postupkom
Mora li to biti potvrđeno kroz sudsku proceduru, odnosno nalog suda?
– Da, trebalo bi biti pravilo da takav zahtjev prema novinarima bude potvrđen kroz sudsku proceduru, jer jedino neovisni i nepristrani sudac može procijeniti koje je pravo pretežnije u slučaju sukoba interesa dvaju strana. No, tu ne isključujem ni mogućnost da neka nacionalna zakonodavstva urede tu problematiku i na drugačiji način. Moguće je tako i da državni odvjetnik, ako vodi neki istražni postu * Što se tiče izvora informacija, nesporno je sljedeće pravilo: novinar ima pravo zaštititi svoj izvor, no to pravo nije apsolutno. To znači da u nekim situacijama postoji pretežniji javni odnosno društveni interes koji može opravdati da se novinara prisili na otkrivanje izvora informacija.
Policija ne smije nepozvana upadati u redakcije
Prije nego što su se obratili sucu, policajci su upali u novinsku redakciju i prijetili da će ju zatvoriti nekoliko dana, te su čak priveli urednika koji se oglušio na njihove usmene zahtjeve za predajom traženih fotografija.
– To je, nažalost, situacija kakvih smo mi imali u Hrvatskoj. Bilo je takvih događaja i u Njemačkoj gdje je policija ulazila u redakcije i pokušavala doći do nekih novinarskih materijala. Dakle situacija u Nizozemskoj nije raritetna, ali je doista neobična. Zato što policija aposlutno nema pravo nepozvana ulaziti u redakcijski prostor, nema pravo nikome ni na koji način prijetiti, već samo može postupati kao bilo koji drugi državni organ i bilo koji drugi pojedinac u slučaju da je zainteresiran i da ima legitimno pravo doći do neke informacije koja je u posjedu novinara ili neke redakcije. Prema tome ovakav postupak nizozemske policije doista je vrlo neobičan. | pak, ili policija u nekoj fazi predistražnog postupka, dobije pravo zatražiti od novinara otkrivanje izvora informacija, no po kriterijima pravne države i prave zaštite slobode informacija trebalo bi, po mom mišljenju, inzistirati na sudskom postupku.
Ova presuda dokazuje da je i nizozemsko zakonodavstvo manjkavo, pa je zbog toga ovaj slučaj i završio na Europskom sudu za ljudska prava.
– Čini mi se da je u ovom slučaju ta manjkavost iskorištena, i da je u međuvremenu taj dio propisa promijenjen.
Još nije, u proceduri je u tamošnjem parlamentu...
– Vjerujem da će biti i potvrđen. Ali, u ovom slučaju policija se i obratila sucu koji je donio odluku da novinar mora odati izvor informacija, odnosno predati tražene fotografije. Dakle. očito su shvaćali da ne mogu sami inzistirati na tome. U svakom slučaju, ponavljam da je nužno da u cijeloj proceduri sudjeluje i sudac.
Rigidno zakonsko rješenje
I u novom hrvatskom Zakonu o kaznenom postupku spominju se novinari i njihova obveza svjedočenja u slučajevima procesuiranja kaznenih djela za koja je zapriječena kazna veća od 12 godina zatvora.
– Hrvatski ZKP već 12 godina propisuje obvezu novinara da otkriju izvor informacija u slučajevima kada su počinjena kaznena djela klevete ili uvrede. U usporedbi sa zakonodavstvima drugih zemalja to je bilo neobično, jer je inače regulirano da se izvor mora odati zbog tog tzv. »pretežnijeg interesa«. Hrvatska je bila jedina koja je propisala tu obvezu za klevetu i uvredu. Sada je još dodana i obveza otkrivanja izvora odnosno svjedočenja novinara u slučajevima teških kaznenih djela. Mislim da je tek sada ZKP usklađen s europskim standardima. Dakle po mom mišljenju nije sporno da novinar u određenim situacijama bude prisiljen odati izvor informacija, no loše je što tu obvezu određuje visina propisane kazne. Takvo zakonsko rješenje ne omogućuje sucima da individualiziraju predmet, ovisno o razno-raznim okolnostima. Ovakvo zakonsko rješenje je rigidno i ne omogućava sucima da u slučaju kada moraju odlučiti o sukobu dva prava donesu pravu odluku. Otežava im objektiviziranje odlučivanja da se jedna tako teška povreda novinarskog prava na zaštitu izvora informacija dopusti kao legitimna i opravdana samo ako nema drugog načina da se zaštiti neki drugi pretežniji društveni interes.
Povratak
|
 |
|
