Kontejner je novinarski usud

02.05.2009.

Raspoređena sam na drugo radno mjesto izvan redakcije – još mu vježbam naziv. Nisam vješta u birokratskim izrazima, ali to bi vam bilo »pomoćnica direktorice za promicanje profesionalnih novinarskih standarda«. Vjerujem da ću s vremenom i u tom novom poslu pronaći izazov i zadovoljstvo kakvo sam godinama nalazila u pisanju, uređivanju i radu s kolegama, bez obzira na to jesam li bila u gradskoj, crnoj, novostima ili u prilogu koji držite u ruci što sam ga pokrenula još za Manceova urednikovanja, guštajući svo vrijeme u tekstovima i analizama kreme novinarstva; Šnajdera, Dizdarevića, Zime, Pilsela, Raka, Nenada Miščevića, Senjanovića ali i mladih lavova poput primjerice Lade Tomičića i mnogih, mnogih drugih, čiji je rad moj posao – koji je stjecajem raznih okolnosti i moj život – činio lijepim i sadržajnim.
   
pravo na javno miješanje
No kako bilo da bilo, vremena za pisanje na novom poslu neću imati mnogo, pa će vjerojatno, još o tome nisam razgovarala s novim glavnim urednikom, šansu i moj prostor u Pogledu dobiti netko od odličnih autora mlađe generacije. Moj je favorit Aneli Dragojević. Voljela bih da sličica tog vrsnog gospodarskog pera zamijeni moju. Ona ima nerv, neuništivu strast za pisanjem. Ne znam smijem li se sad, kad sam izvan redakcije, miješati u uređivačku politiku na Dan slobode medija. Možda mi ipak to neće zamjeriti. Činim to javno, preko novina, a i ljudski je očekivati da ne mogu tako brzo izgubiti urednički refleks uvježbavan godinama za pronalaženje talenata. A sad malo o standardima.
    Knjige i knjige napisane su o etičkim normama u novinarstvu, o ulozi novinara u društvu, o položaju medija u različitim gospodarskim uvjetima (ovo nije najbolje vrijeme za nas, a Aneli će vam drugi tjedan objasniti i zašto), o cenzuri i autocenzuri, pritiscima politike i oglašivača te koječemu drugom više ili manje važnom, no nitko, pa ni na Dan slobode medija, da prozbori o tome koliko je strašno bitno, po meni najbitnije, da novinar, bez obzira na kojoj se hijerarhijskoj stepenici nalazio, bude dobar čovjek. To je moj standard! Da voli i razumije ljude, svoje kolege i čitatelje. Suosjeća i pomogne tekstovima da se razriješi problem, iskopa istina, razumije situacija oko nas i u nama, ili tek ohrabri čitatelje u nevolji koji se često osjećaju tako strašno sami sa svojom mukom. Sve ostalo je zanat i pravopis. Malo bolje ili gore svladan – koga briga, i tako živimo tek jedan dan prije no što se u nas umotaju ostaci ribe i skončamo i mi, i naše umotvorine u mraku kontejnera. Naša je moć daleko, daleko precijenjena i kad smo najbolji. Neki od nas fanatično ukoričavaju svoje novinarske uratke ne bi li otišli u vječnost ali, velim vam, kontejner je naš usud.
   
žrtve i egzekutori
Nažalost, nagledala sam se u ovih trideset godina, i u vlastitoj i u tuđim redakcijama, zavisti, zlobe, ambicija bez pokrića, častohleplja i vlastohleplja, strašne pohlepe za novcem i moći, meni potpuno strane želje da se rani i povrijedi kolege, ali i čitatelje, pri osvajanju pozicija. Da ih se bez imalo odgovornosti zgazi k'o gnjide i nastavi bez osvrtanja dalje. Za rata je bilo najstrašnije, ali i u ova recesijska vremena nije nimalo bolje. No život me naučio da takve redakcijske kreature mogu ljudima načiniti mnogo, mnogo zla, ali traju kratko. Uguši ih vlastiti jal i onda tavore u kakvom redakcijskom kutku čekajući promjene i nove prilike za obmanu i prikaz sebe kao žrtve, a odlazećih kao prljavih i zlih egzekutora.
    Ja svojoj redakciji, u kojoj sam se penjala i padala uvijek pazeći da nikoga namjerno ne povrijedim za naš Dan, umjesto birokratskih standarda od srca želim puno, puno dobrih novinara, dobrih ljudi kakav je bio i prethodnik novoga glavnog urednika Goran Kukić, jer samo je to jamstvo, dragi čitatelji, da ćete i ubuduće u svojim novinama imati što čitati...I što bi rekao Ivan Starčević (otkrit ću vam tajnu, on je dobar, samo ima ulogu zločestoga), opraštajući se od mene telefonski: »Bilo je kratko i slatko.« I meni je, poštovani čitatelji, dragi moji prijatelji, ovih trideset s vama bilo i kratko i slatko, bez obzira na to što ste me bez milosti svakodnevno bacali u kontejner... Kontejner je, sad znam, moj usud!

Povratak