Kompromis kao znak zrelosti, a ne slabosti

22.05.2009.

strage neće biti javne kao suđenja, ali ni novinarima neće prijetiti i kazna od deset godina zatvora ukoliko objave bilo što iz istražnog postupka. Opasnost da sudbena vlast bude izuzeta iz kontrole javnosti i medija kao njezinih predstavnika opasno je prijetila ugrožavanju medijskih sloboda. Pod izlikom da to od nas traži Europa. Kad su u “slučajevima selotejp” počela na webu curiti imena svjedoka koji još nisu bili ispitani na sudu, što se doista moglo doživjeti kao pritisak na njih, “selotejpom” na usta svima koji išta znaju o istražnim postupcima mislilo se riješiti to osjetljivo pitanje. Unatoč tome što su osim novinara i odvjetnici, ali i neki istražni suci upozoravali kako to može biti vrlo opasno rješenje koje bi sudbenu vlast moglo ostaviti izvan kontrole, kojoj je i ona kao jedna od vlasti podložna.

Zbor novinara sudskih izvjestitelja prvi je pokrenuo inicijativu za izmjenu te odredbe zakona i ukazivao kako bi istražne tajne trebali prije svega čuvati sudionici postupka i kako tako treba tumačiti odredbu članka 231. Zakona o kaznenom postupku. A sud je taj koji ima mogućnosti da ih na to i natjera, ali i sankcinira ukoliko krše zakon. Upozoravali su i na prijašnju praksu kako se u pravilu kod otkrivanja istražnih ili državnih tajni problematizirao onaj koji ih je objavio, a ne onaj tko ih je otkrio. Uostalom, novinarima je u prirodi posla da javnosti otkriju i državne tajne, posebno ako se iza njih kriju zlouporabe ljudskih prava i kršenja zakona.

Predsjednik Nixon sigurno nije htio da afera Watergate procuri u medije, ali novinari Posta tim su otkrićem promijenili povijest. I ostvarili jednu od temeljnih zadaća medija - psa čuvara demokracije.

Odustajanjem da se i novinari svedu pod kategoriju “svih osoba” koje ono što se događa u istrazi moraju čuvati kao tajnu Ministarstvo pravosuđa pokazalo je da zna slušati argumente i novinara, ali i stručne javnosti. Uvrštenje novinara u radnu skupinu za izmjene zakona o kaznenom postupku također pokazuje zrelost i spremnost ministarstva da i medije prihvati kao partnere pri izradi i donošenju zakona. I tu je među ostalim i zasluga ministra Šimonovića, koji je pokazao razumijevanje za naše i interese javnosti.

Pokazalo se da je kompromis između dviju naizgled nepomirljivih interesa ipak moguć. To dakako znači da će od sutra u medijima neće biti i sadržaja onoga što je rečeno u istrazi, imena i iskaza tajnih i zaštićenih svjedoka. Ono u čemu nije bilo prijepora između medija i druge strane, policije, tužitelja i sudaca je tvrdnja je i novinarima u interesu da se otkrije počinitelj kaznenog djela. I da nijednim svojim postupkom ne pridonesu da zločin ostane nekažnjen.

Ono što je bilo i još više sporno bila je mogućnost da bi novinari morali otkriti svoje informatore u slučajevima da se radi o kaznenim djelima za koja je propisana kazna od 12 i više godina zatvora. Policija bi mogla pretresati redakcije, računala, bilješke. Strah od terorizma i sve veća kontrola informacija nije mimoišla ni medije. I zbog toga su digli svoj glas. Pogotovo kad se policiji i tužiteljstvu to čini kao najlakši način da dođe do informacija, a ne da ih prikuplja na neki drugi način.  A posebno kad su takvi postupci izvan sudske kontrole. Naravno da novinari nisu zahtijevali da to pravo bude apsolutno. Država ga može ograničiti u slučajevima pretežnijeg javnog interesa da se otkrivanjem izvora otkrije počinitelj teškog zločina ili kaznenog djela, ako je posrijedi interes nacionalne sigurnosti. No, za time se mora posizati kada su iscrpljena sva druga sredstva da se dođe do tražene informacije.

Ministarstvo pravosuđa priznalo je da je tumačenje o tajnosti istrage koja se mogla odnositi i na novinare bila neprecizna, da je odredba “sve osobe koje nešto doznaju o postupovnoj radnji” rastezljiva Greška je ispravljena, uvaženi su argumenti i napravljen je kompromis. Istrage neće biti tajne, ali niti javne. Kompromis bi za medije trebao biti i odgovornost i priznanje interesa tijela kaznenog progona da istražni postupci ipak nisu javne sjednice za koje javnost ima ipak pravo znati da se vode. Drastično iskakanje izvan tih okvira preuzimanje je rizika i odgovornosti od koje nisu izuzeti i mediji i novinari.
function printPage(url) { window.open(url, "Preview",'height=450,width=517,location=no,scrollbars=yes,menubars=no,toolbars=no,resizable=no'); } function sendLink(url, title, link) { url += "?title=" + escape(title) + "&url=" + escape(link); window.open(url, "SendLink",'height=450,width=450,location=no,scrollbars=no,menubars=no,toolbars=no,resizable=no'); }

Povratak