Slobodna slavi 66. rođendan: nagrade za životno djelo Dušku Kečkemetu, Ljubi Stipišiću i Ivicu Fleschu

18.06.2009.

Bilo je pravilo - od starih štampadura moglo se najviše naučit o novinarstvu. S jedne strane regala, di su se slagale novine, sta je takozvani meter, a s druge urednik, pazi, to je negdi 1952., kad san ja doša u “Slobodnu”. I dok su urednici većinon stigli iz partizanije i nisu imali pojma o novinarstvu, meteri su znali apsolutno sve.

Dok su slagali, ispravljali su novinarske greške, učili su nas novinarskome zanatu. Neću falit kad ti kažen da su po pismenosti i poznavanju hrvatskog bili na nivou dobroga gimnazijskog profesora.

Sićan se dvojca na linotipu, slovoslagarskoj makinji, Slavka Šurije i Vinka Paića, a poznati meteri bili su File Reić, jedan Tironi šta smo ga zvali Muto, jer jer je bija gluhonijem, i jedan Božo, zaboravija san prezime.

Štampaduri su bili intelektualna elita radničke klase, a ova trojka došla je iz prijeratnoga “Novog Doba”, splitskoga dnevnika koji je vodija don Vinko Brajević - ispričao nam je novinarski meštar Joško Frančeski, jedan od ljudi koji je u splitskome novinarstvu prošao sve - od novinara prašinara do glavnog urednika ‘Slobodne’.

Poslušali smo mu savjet i spustili su u utrobu velike makinje, gdje su odlazak u penziju upravo slavila dva štampadura, Ante Majić i Ivica Sapunar. Na 66. rođendan “Slobodne” napunili su 41 godinu staža i 61 života.

- A šta misliš ko je osnova ‘Slobodnu’ u onoj vukojebini u pojati 1943. godine nego grafički radnici?! To je ekipa s Jokom Kneževićem, Karlom i Brunom Njegovan, Antom Petrićem, Atiliom Duplančićem...

Kad smo došli 1964. godine, za strojevima smo našli Boru Šuriju i Milu Krstulovića. Do urednika Sibe Kvesića štampavalo se sedan-osan iljada komada, sve bi stalo na jednu trokolicu, a onda smo se počeli dizat... - priča Majić, a Sapunar nas vodi do čuvene jednobojke “Heidelberg Cylindar”, godište 1965.

- Napravija ga je Hitler 1936. da traje iljadu godina, ka i Reich. Država mu je propala, ali makinje su ostale - govori Darko Šarić, vršnjak njemačkih strojeva, koji sad radi na njima.

- Čudo tehnike, isti je ka kad je i doša, samo više nema olovnoga sloga. A nekad su naši pogoni bili na pet mista u Splitu: na Pazaru, Pjaci, Kazalištu lutaka, u Marmontovoj, Drvarskoj. Sve se to posli skupilo na Brodarici na jedno misto - sjeća se Ivica Sapunar.

A pravo moćno čudo vrti 35 tisuća komada novina na sat i glavna je faca u novim pogonima “Slobodne” u industrijskoj zoni Podi kod Dugopolja, gdje se dalmatinski dnevnik lani preselio nakon poljičke pojate, splitskoga Pazara i Brodarice. Zbog njega smo i obljetničku priču počeli ne od novinske redakcije, nego od tiskare, najsuvremenije u regiji.

- Veliki je to napredak i tiskarskoj tehnologiji, i kod novinskog tiska i kod tiskanja knjiga i revija. S novim investicijama tehnološki smo nadmoćni na cijelom području, od Rijeke do Dubrovnika - objašnava Ante Tomaš, član Uprave za proizvodnju, dodajući kako se investira u novu binder liniju koja automatski radi meki uvez knjiga, te pancer liniju koja pri velikim brzinama šije revije žicom.

Tomaš kao najjači adut navodi novinsku rotaciju “Geoman” koja također može šivati žicom, obrezuje novine na željeni format, ima automatsku insertaciju priloga i mota novine u plastičnu foliju.

- Nudimo kompletnu uslugu koja otvara i nova tržišta za tiskanje dnevnih i tjednih novina, trenutačno njih 17. Prelaskom u nove pogone pokazala se multifunkcionalnost zgrade koja sintetizira interakciju različitih vrsta tiska, pripreme i dorade u jedinstvenu cjelinu. Na nama je da trudom i rezultatima opravdamo sadašnje i buduće investicije te se nametnemo kako tehnički tako i kvalitetom izrade proizvoda na hrvatskom tržištu - zaključuje Tomaš, čiji sektor zapošljava 150 radnika.

Na redu je redakcija. Ove godine napustio ju je Ivica Flesch, koji za sebe kaže da je u novinarstvu prošao sve - od Gutenberga do Microsofta - i još je prispio nakon 41 godinu uhvatiti penšjunatski vlak.

- Najsritnije su mi godine osamdesete, kad je Joško Kulušić bio glavni, Joško Frančeski zamjenik, a ja pomoćnik glavnog urednika. Od Kule se moglo stalno učiti, novine je kvalitetom i ugledom doveo u sam vrh jugoslavenskog novinarstva, s ogromnim nakladama, a na koncu je i umro za uredničkim stolom. Uređivao sam rubrike Magazin i Kronika 92 kojoj sam dao ime, i po anketama to su bile najčitanije rubrike. Međutim, rezultati nisu nikad objavljeni jer se nisu svidjeli Socijalističkom savezu - pamti Flesch, ovogodišnji dobitnik ‘Slobodnine’ nagrade za životno djelo.

Zadnje tri i po godine uređivao je časopis “Otvoreno more” pa skužio da neki novi valovi zapljuskuju uredničke stolove.

- Trebao sam se baviti marketingom i propagandom, a ja sam ipak novinar staroga kova, nije mi to leglo. Lakše sam se snalazio sa brdom tekstova nego takvim momentima - kaže Ivica Flesch.

‘Slobodna’ je izrodila vojsku udarnih pera hrvatskog novinarstva, koja i danas pune stranice hrvatskih i stranih novina, ali na dalmatinskog kroničara Miljenka Smoju posebno je ponosna. Često neshvaćenog i “kontra”, vrijeme ga je ipak postavilo na oltar mediteranskog novinarstva. A u dugopoljskoj zgradi je vitrina prema ideji fotoreportera Feđe Klarića i Lepe Smoje, puna meštrovih relikvija: tu su makinjeta, kapa, očale, nagrade. Klarić je prilikom otvaranja vitrine zaključio kako bi i Smoje bio sretan što mu je redakcija u Dugopolju.

Smojina vitrina

Te, 1943. godine, usred krvavoga svjetskog rata, nije se samo umiralo. Kao i uvijek otkako je ljudi na svijetu, i 1943. rođena je jedna generacija. Rađali su se novi ljudi, ali i ideje, zanimljivi događaji...

Te, 1943. godine, usred krvavoga svjetskog rata, nije se samo umiralo. Kao i uvijek otkako je ljudi na svijetu, i 1943. rođena je jedna generacija. Rađali su se novi ljudi, ali i ideje, zanimljivi događaji...

U mjestu Ebersbach u Njemačkoj, u radnom logoru rođen je budući vođa SDP-a i hrvatski premijer Ivica Račan, u Dubrovniku književnik i prevoditelj Luko Paljetak, u Škabrnji glumac Josip Genda, u Sarajevu lakoglazbena legenda Đorđe Novković, u Banjoj Luci glumačka legenda Mustafa Mujo Nadarević, u Zagrebu slikar Josip Botteri, a u Splitu košarkaški virtuoz Ratomir Tvrdić...

Damir ŠARAC

U kategoriji umjetnosti godišnju je nagradu dobio tim arhitekata (Jurica Jelavić, Dina Ožić Bašić, Damir Perišić, Lovre Petrović, Jasmin Šemović i Eugen Širola) koji je projektirao novu splitsku Sveučilišnu knjižnicu u sklopu kampusa na Visokoj, poštujući, kako stoji u obrazloženju, činjenicu da je u Splitu sačuvana najstarija knjiga u Hrvatskoj - Splitski evanđelistar, u kojem je Marko Marulić izgradio temelje hrvatske književnosti i jezikoslovlja.

Priznanje za životno djelo u novinarstvu dobio je jedan od najuglednijih novinara i urednika Slobodne Dalmacije Ivica Flesch, posljednjih godina angažiran na projektu te kuće Otvoreno more. Nakon početne karijere u manjim listovima, Flesch je u Slobodnu došao 1973. na nagovor Zdravka Reića i otad prošao sve rubrike kao novinar i urednik - posebno je zapamćen njegov rad u crnoj kronici koju je u Slobodnoj preimenovao u Kronika 92, te u prilozima Vikend Cocktail, More i TV & spektakli, koji su u vrijeme njegovog urednikovanja bili najčitaniji segmenti Slobodne.

Povratak