hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

Kako je Josip Zagajski krenuo braniti ugroženo hrvatstvo

14.07.2009.

Index.hr

U VELJAČI prošle godine, samo nekoliko dana nakon što je Slovenija priznala Kosovo, tabloidi u Srbiji pozivali su na osvetu, najavljivao se bojkot slovenskih proizvoda, a s naslovnica je vrištalo "Revanš!". A onda je na trgovački centar Mercatora u Novom Beogradu bačena bomba.

Prošloga tjedna u emisiji Otvoreno HTV-a povela se tko zna koja po redu rasprava o slovenskoj blokadi hrvatskih pregovora s EU. Govorilo se i o prisvajanju Piranskog zaljeva, o tome da Hrvatska blokadom gubi milijardu eura, a voditelj Mislav Togonal postavio je i pitanje što bi Hrvatska mogla učiniti s brojnim slovenskim vikendicama u našoj zemlji, kako bi odgovorila na slovensku blokadu pregovora s EU. A onda je u vlaku na putu prema Ljubljani uhićen vukovarski veteran s naramkom ručnih bombi koje je namjeravao baciti na slovenskog premijera Boruta Pahora.

"Neće oni da genocidišu srpski narod, a ja da sedim pod šljivu"

I tako nam se, poput noćne more, vraća ona čuvena scena iz Dragojevićeva filma "Lepa sela lepo gore", kad je Viljuška s kumom i obitelji gledao srpske vijesti u dvorištu ispred kuće. Odjednom je kum ljutito ustao, poljubio ženu i zaustavio švedski kamion. Vozaču je govorio: "Neće moći, neće moći. Neće oni da genocidišu ceo srpski narod, a ja da sedim pod šljivu". I ode on u Bosnu. Braniti ugroženo srpstvo.

"Neće oni ucjenjivati hrvatski narod, a ja sjediti pod šljivom"

Možda je i Josip Zagajski previše gledao Hrvatsku televiziju. Možda se naljutio baš na Togonalovo Otvoreno. Možda mu je prekipjelo kad je vidio kakve sve probleme Slovenija radi Hrvatskoj: uvode se skupe vinjete, nepravedno prisvaja hrvatsko more, ucjenjivački blokiraju pregovori, prisiljava nas da se odričemo ZERP-a... I stoga je taj vukovarski veteran ljutito ustao iz fotelje i krenuo u obranu hrvatstva. Ne švedskim šleperom, već hrvatskim vlakom. "Neće oni ucjenjivati hrvatski narod, a jasjediti pod šljivom...".

Zagajski je psihički bolesnik. Kao što je bolesnik bio i onaj koji je u Beogradu zbog Kosova bacio bombu na slovenski Mercator. Ali ti isti bolesnici gledaju televiziju, čitaju novine, surfaju Internetom...

Zbog televizije su već padale glave. Zar će opet?

Internetski rat koji se već mjesecima vodi protiv Slovenaca, u kojem se po forumima i društvenim grupama poziva na bojkot slovenske robe, zimovanja, wellnesa i čega sve ne, sve više uzima maha i u mainstream medijima. Hrvatska televizija ima u tome debelog iskustva. Devedesetih je služila kao propagandna mašina u medijskom ratu, padale su glave, letjele kuće u zrak i ljudi bježali iz Hrvatske nakon što se s ekrana državne televizije progovorilo o "povampirenim četnicima", "zakrvavljenim mudžahedinima", "unutarnjim neprijateljima". Sada se pak govori o zločestim Slovencima.


Zar je onda čudno što je Zagajski - inače svojedobno osuđen zbog bacanje bombe na tursko veleposlanstvo - odlučio uzeti stvari (bombe!) u svoje ruke i krenuti u pomoć ucijenjenoj naciji? Voditelj Togonal postavio je obično hipotetičko pitanje o mogućnostima odgovora na slovenske ucjene, o blokadi imovine Slovenaca u Hrvatskoj. Zagajski je to protumačio kako je njemu odgovaralo.

Političari i mediji huškaju, pa se zgražaju

Premijerka Jadranka Kosor uputila je ispriku kolegi Pahoru osudivši svako nasilje. Mislav Togonal okončao je sezonu Otvorenog i otišao na zasluženi godišnji odmor nakon kojeg će i daljevoditi Otvoreno, zajedno s kolegicom Čuljak Šelebaj koja je sličnih huškačkih iskustava već imala u hrvatsko-bošnjačkom ratu. Šefica će im i dalje biti rodonačelnica žanra Hloverka Novak Srzić. A  bivši srpski logoraš Josip Zagajski ispast će luđak i manijak nad kojim će se svi zgražati.

Diplomacija, bojkot, konfiskacija... Bombe

Naravno da nije Togonal rekao Zagajskom da uzme bombe. Kao što mu to nije poručila ni Jadranka Kosor, zajedno sa strankom na čijem je sada čelu. Ali nije to bilo ni potrebno. Politička i medijska propaganda odavno su učinili svoje: neprijatelj je obilježen, a metode su individualne. Diplomacija, bojkot, konfiskacija imovine... Ili bombe.

I opet se vraćamo na pitanje procesuiranja medijskih zločina. I opet govorimo o devedesetima kad se dobar dio hrvatskih i srpskih medija stavio u službu ratne propagande, a zaboravljamo da i danas, dvadeset godina kasnije, mediji mnogima rade o glavi. Dovoljan je jedan psihički bolesnik da uzme bombe kad mu prekipi zbog vijesti o slovenskim ucjenama. Dovoljan je samo jedan da pretuče slovenske turiste. Dovoljan je samo jedan da demolira automobil srpskih tablica nakon huškačkog teksta u novinama. A svi će uporno ignorirati izravnu vezu između povoda i posljedica.

Teško je reći jesmo li napredovali

Zanimljivo je, dok je Jadranka Kosor bila ministrica branitelja, PTSP-ovci bi vadili bombe kako bi u očaju presudili sami sebi. Sad kad je postala premijerka, vade bombe da presuđuju državnim neprijateljima. Teško je reći da smo napredovali.

Tomislav Klauški, Index.hr

Povratak

AKTUALNO