Šeks nije Cronkite

20.07.2009.

Sanader je više vjerovao medijima nego meni, sugerira u intervjuu našem listu Vladimir Šeks ne bi li nas navukao na tanak led u potrazi za uzrocima političkog pada nekada mu pretpostavljenog šefa.
    HDZ-ov feniks, koji je nadživio Tuđmana i nadmudrio Sanadera, taktikom Biće Mladinića »pila naopako« upire u hrvatske »medijske magnate koji predstavljaju najokrutniji, grabežni kapitalizam«, a koji su »cijelo vrijeme podržavali, čak glorificirali Ivu Sanadera« demoniziravši sve oko njega, uključivši i Šeksa, kao glavne krivce za njegovo povlačenje iz političkog života! Pri tom priznaje da ga je to osobno »jako peklo«.
    – Sanader je bio u dobrim odnosima s Ivom Pukanićem i s »Globusom«, lukavošću prerijske lisice podvaljuje Šeks kukavičje jaje Sanaderu sumnjičeći ga izravno za medijske manipulacije, a između redaka za nečasne radnje i veze s podzemljem. Jer, pokojni je Pukanić bio bliski prijatelj Hrvoja Petrača, koji služi zatvorsku kaznu i koji je zbog svega što ga je snašlo javno prijetio »Smranaderu« osvetom, a u njegovim pismima Pukaniću, koja »Globus« nije htio objaviti, jasne su aluzije da se osjeća izigranim obećanjima najviših državnih dužnosnika.
    Dakle, Sanaderu se ne bi ništa dogodilo samo da je poslušao Šeksa i ispeglao njegove ljute rane naređenjem medijskim mogulima, mračnim pipcima mafijaške hobotnice, da izglancaju njegov demokratski lik i djelo. I da se nije namjeravao kandidirati za predsjednika Republike, jer, izričit je Šeks, od tog nauma ga je htio na svaki način odvratiti smišljajući argumente kako to učiniti. Ne bi li kod čitatelja postigao dojam uvjerljivosti, Šeks se predstavlja i kao dobar poznavatelj dvorskih tajni »otkrivajući« nam kako ni Franjo Tuđman nije bio baš neki demokrat, kao ni HDZ u svom početku, baš kao što Sanaderovu vladavinu naziva »čeličnom šakom u svilenoj rukavici«.
    I kako onda ne povjerovati Vladimiru Šeksu kad kaže »da je Sanaderov potez bio u vitalnom interesu Hrvatske«, kako mu ne zahvaliti što nas je iščupao iz kandži mafije i grabežnog kapitalizma, kako mu ne povjerovati nakon dijakronijske i sinkronijske analize dva diktatorska stila vladanja, Tuđmanova i Sanaderova, da su upravo on i njegovi pajdaši Hebrang, Jarnjak i ostali garant naše demokratske budućnosti?
    Na njegovu žalost, Šeks nije Walter Cronkite, preminuli legendarni američki novinar, čovjek kojemu su Amerikanci bespogovorno vjerovali. On štoviše nije niti vjerodostojan svjedok, jer čak i na sudu, pod prisegom, u procesu Branimiru Glavašu nije govorio istinu. O prljavim poslovima koje je odrađivao za režim na mnogobrojnim funkcijama na kojima je bio, da i ne govorimo. Zato u njegov scenario, u kojem samome sebe povjerava ulogu »good guya«, dok se onaj koji je više vjerovao medijima nego njemu ne može braniti iz kućnog yacht pritvora obavezan zavjetom šutnje, mogu povjerovati samo oni u bunilu ili na buniki.
    Koliko god ga to peklo, Vladimiru Šeksu mediji nikada nisu povjerovali, jer su ga dobro upoznali. Taj svileni um u čeličnoj ambiciji.

Povratak