Na javnoj sceni psovkama i uvredama izloženi su svi, a ponajviše novinari

25.07.2009.

Hrvatsko novinarsko društvo ovih je dana u svom priopćenju osudilo verbalni napad splitskoga gradonačelnika Željka Keruma na ekipu Nove TV u finalnoj večeri Splitskog festivala. Strukovna udruga pozvala se na izvještaje iz drugih medija, prema kojima je Kerum, nakon što je ekipa Red Carpeta od njega zatražila izjavu, počeo psovati te im zaprijetio otkazima. Gradonačelnik je poslije kazao da bi im se ispričao, ali da nikakvih uvreda, psovki, kao ni prijetnji, nije bilo. Suradnici Red Carpeta, pak, nisu se javno izjašnjavali o navodnom incidentu.

Nepunih mjesec dana prije, potpredsjednik Sabora Josip Friščić nazvao je šeficu koprivničkog studija HTV-a Sanju Kos Bojanić i sasuo bujicu, u najmanju ruku neprimjerenih riječi. Kako je Kos Bojanić posvjedočila u svojoj izjavi za medije, Friščić je bio nezadovoljan njezinim prilogom o životu u lokalnom Domu za starije i nemoćne, jer je uzela izjavu njegova oca koji tamo boravi. Novinarka je kazala da je razgovor s potpredsjednikom Sabora bio krajnje neugodan te da joj je zaprijetio da će nazvati glavnog ravnatelja HTV-a i zatražiti njezinu smjenu.

Splitski gradonačelnik i potpredsjednik Sabora samo su posljednji u nizu osoba iz javnog života - od politike, preko estrade do sporta, koji znaju popucati po šavovima i obrušiti se na predstavnike medija, nerijetko i najgorim pogrdama. Iako su neki od njih doslovno izgradili imidž na primitivnim ispadima i nije im padalo na pamet ispričati se novinarima, među njima ima i onih koji se u određenom trenu osjete isprovocirani ili napadnuti novinarskim pitanjima, pa planu, jer jednostavno ne mogu kontrolirati svoje reakcije.

Mamićeve bravure

Jedini “psovač” koji je do sada snosio posljedice zbog uvrede i klevete novinara je dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić. Njemu je sredinom prošle godine na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu izrečena sankcija od 50 tisuća kuna jer je godinu dana prije na konferenciji za novinare u verbalnom ispadu dužem od petnaest minuta napao Romanu Eibl iz “24 sata”. I ne samo nju, psovao je i vikao na sve nazočne predstavnike medija, tvrdeći, među ostalim, da bi im svima trebalo odvaliti šamare, a snimatelju je kazao da prestane snimati jer će mu razbiti kamere.

Mamić, kojemu to nije bio prvi ispad, ispričao se i priznao krivnju, uz obrazloženje kako je Eibl zapravo bila kolateralna žrtva njegova gnjeva, uzrokovanog ponašanjem drugih novinara. Vrijeđanje novinara nije strano ni pripadnicima estradnih, kao ni poduzetničkih voda. Razvod Vlatke Pokos i Josipa Dikana Radeljaka, osim što je danima punio udarne termine, također je bio popraćen uvredama na račun medija.

Bivši suprug Vlatke Pokos tako je prvo na televiziji izrekao vrlo ružne riječi o Nacionalovoj glavnoj urednici Sini Karli, zbog čega je Alki Vuici otkazan angažman u Red Carpetu, da bi nedugo nakon toga upriličio primitivni ispad prema ekipi Nove TV. Naime, oni su radili reportažu na naplatnim kućicama u Lučkom, a kad se novinarka okrenula prema Radeljakovu terencu, on joj je pokazao srednji prst i opsovao na talijanskom.

Vlatka Pokos, pak, prema pisanju novinarke Arene Gordane Vukres, nezadovoljna zbog jednog teksta, nazvala ju je na telefon i vikala da bi pobila sve novinare, samo da ima pištolj.

- Nekim osobama koje imaju običaj vrijeđati novinare najbolji lijek bio bi ne dati im prostor u medijima – zaključio je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka. Prema njegovim riječima, HND reagira priopćenjima kojima osuđuje takvo ponašanje te traži ispriku kad se u medijima pojave informacije o nepriličnu ponašanju prema novinarima.

- Javne osobe nikako se ne bi smjele dovoditi u takve situacije. U Kerumovu i Mamićevu slučaju više puta dosad smo vidjeli vrlo nepristojno ponašanje i čuli brojne psovke na račun novinara. Za vrijeme kampanje za lokalne izbore Novinarsko društvo nije htjelo reagirati, no posljednji slučaj nismo mogli prešutjeti – kaže Duka.

Na pitanje kako se postaviti u odnosu na javne osobe koje iskazuju takve ispade, Duka odgovara da bi svakako sve te slučajeve trebalo iznijeti u medijima te ih u tekstovima najoštrije osuditi.

Nužna osuda

- Postojali su razni prijedlozi, pa i da se rad takvih osoba te događaji koji se vezuju uz njih bojkotiraju, što ne bi bilo učinkovito niti bi se s time složili svi vlasnici medija. Svako necivilizirano i primitivno ponašanje treba osuditi. Javne osobe moraju komunicirati s novinarima, no razumljivo je i ako netko ne želi publicitet. To se pak može novinarima reći na pristojan način. Mjera u kojoj oni traže i žele pozornost medija može se zadržati i korektnim ponašanjem. Svatko može odbiti dati izjavu, uz primjereno obrazloženje, bez povišenih tonova i uvreda – mišljenja je Zdenko Duka.

Lički poduzetnik Joso Mraović uoči početka svakog sudskog ročišta prvo bi izvrijeđao novinare koji su pratili postupak, a nije se kontrolirao ni kad bi ugledao kamere. Siniša Cmrk svojevremeno je na konferenciji za novinare u Varaždinu verbalno napao dopisnicu Večernjaka Mihaelu Zagoršćak, a Damir Kajin nedavno se istresao na satiričara iz Bijelih udovica, koji u emisiji na Novoj TV glumi priglupog novinara Rećimira. Drsko ponašanje nije strano ni zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, a stječe se dojam i da je sama struka pomalo pasivna kad su u pitanju uvrede kolega.

Slučaj Dušana Miljuša

•• Novinar Jutarnjeg lista, koji je doslovno na vlastitoj koži iskusio gnjev razjarenih pripadnika mafije, Dušan Miljuš, slaže se s tezom da većina medija ne reagira, osim ako se dogodi drastičan slučaj, te drži da nereagiranje nakon verbalnog napada na novinare može prerasti u puno teži oblik.

- Naravno da ne bi bilo u redu takvim osobama odgovoriti na isti način, no o takvim događajima uvijek treba pisati. Čini se da struka dosta primjera zna prešutjeti, što nije dobro, jer šutnjom odobravamo i potičemo takvo ponašanje – pojašnjava Miljuš.

•• Upravo izostanak osude javnih osoba koje svoje ispade usmjeravaju na novinare srž je čitavog problema, drži Dušan Miljuš. - Novinarsko društvo nema običaj osvrnuti se na svaki slučaj vrijeđanja novinara. Osim toga, pitanje je kakva se poruka upućuje javnosti, kad, primjerice, ni političke stranke javno ne osuđuju svoje članove koji se tako ponašaju – pita se Miljuš.