Nedužni poubijani u akciji oslobađanja nemarnog Britanca

13.09.2009.

Britanski novinar, dopisnik New York Timesa, kojeg su talibani oteli prije 8 dana i koji je spašen u dramatičnoj akciji britanskih snaga u srijedu, izvučen je iz ralja neprijatelja u Afganistanu uz jako visoku cijenu.

Prema riječima britanskog ministra vanjskih poslova Davida Milibanda, Stephenu Farrellu bilo je rečeno da ne ide u dio Afganistana gdje je otet. Zbog njegova neposluha poginuli su njegov prevoditelj i novinar Sultan Munadi, britanski padobranac vodnik John Harrison i jedna žena.

Izvori iz vrha afganistanske vojske navode da su svi pobjesnili kad su specijalne jedinice pozvane kako bi spasile novinara, a sve zato jer je ignorirao upozorenja policije i seoskih starješina da se ne upušta u avanturu na području koje kontroliraju talibani.

Sve je počelo kad je 46-godišnji Farrell odlučio krenuti na sjever zemlje, u Kunduz, kako bi izvijestio o napadima NATO-a u kojima je poginulo na desetke civila kad su eksplodirali pogođeni kamioni s gorivom. Pratili su ga vozač i 34-godišnji Munadi. Farrell je iskusan novinar koji je već bio otet u Faludži u Iraku u travnju 2004. kad su ga pobunjenici držali za taoca jedan dan.

Talibani ‘nanjušili krv’

Munadi je surađivao s New York Timesom od 2002., radio je u Njemačkoj na magisteriju i vratio se u Afganistan da posjeti svoju obitelj u Kabulu.

Bio je mrak kad je ekipa New York Timesa nakon 6 sati putovanja stigla u Kunduz gdje su odlučili prenoćiti. Sutradan su oko pola devet krenuli prema selu Hadži Alam gdje su pogođena dva spremnika s gorivom, što je dovelo do pogibije više od 70 ljudi. Munadi je nazvao znanca koji mu je rekao da su seljani vrlo neprijateljski raspoloženi.

Kad su stigli, Farell i Munadi počeli su intervjuirati stanovništvo o tome što se dogodilo. U početku je bila mirno. No uskoro se počela okupljati gomila. Vozač je nervozno upozorio da su među njima i Paštuni iz južnog Kandahara, iz čijih redova dolazi najviše talibana. Jedan je starac novinarima savjetovao da odu zbog vlastite sigurnosti. Iz blizine se začula rafalna paljba iz kalašnjikova.

Odmah se hvalili ‘ulovom’

“Stižu talibani!”, počeli su vikati ljudi i razbježali se. S druge strane rijeke vozač je ugledao desetak muškaraca s puškama i strojnicama. S dvojicom dječaka potrčao je preko polja u zaklon. Dok je pokušavao doći do daha, zazvonio mu je mobitel.

- Oteli su nas - kratko mu je rekao Munadi.

Novosti o otmici su se pročule. Talibanski glasnogovornik nazvao je medijske kuće da se pohvali ulovom. Urednici New York Timesa bili su šokirani. Pregovori su počeli preko brojnih posrednika. U nedjelju je 250 lokalnih starješina u okolici Kunduza održalo sastanak kako bi tražili od talibana da puste novinare.

U isto vrijeme NATO je imao vlastite planove. Znajući da su taoci prebačeni pod pasku ozloglašenog mule Salaama, stavili su na cijeli slučaj oznaku hitno. Plan napada predložen je u utorak generalu Stanleyju McChrystalu, zapovjedniku ISAF-a.

Farrella i Munadija u međuvremenu su selili. Situacija se pogoršavala kako su stizali sve viši talibanski dužnosnici. Munadija su okrutno zadirkivali da će završiti bez glave. Zadnju su noć premješteni u dom Muhameda Nabija u selo Har Dara. Oko ponoći čuo se zvuk helikopterske elise, prisjetio se Farrell:

- Svi smo se nalazili u sobi i talibani su počeli bježati jer se očigledno radilo o napadu. Pomislili smo da će nas ubiti.

Farrell i Munadi odlučili su se na bijeg. Oko njih su fijukali meci i čuli su engleski i paštunski. Munadi se uspravio i povikao “Novinar!” Pao je pokošen rafalom. Farrell se bacio u jarak i ne zna jesu li pucali militanti ili koalicijske snage. Uskoro je čuo engleski i zaurlao “Britanski talac!” Glas mu je rekao neka se približi. Tada je vidio Munadija.

Planirao se vratiti u zavičaj

- Ležao je u istom položaju kako je i pao. Nije se micao. Bio je mrtav. Bio je tako blizu, bio je dva metra od mene kad je pao. Bio je tri sekunde od sigurnosti - posvjedočio je Farrell.

Specijalci su izvukli Britanca, ali ne i Munadijevo tijelo. Ono je ostalo ležati izrešetano od metaka dok po njega nije došla afganistanska policija.

Spašavanje novinara s engleskom i irskom putovnicom ostavilo je neodgovorena pitanja tko je je odobrio operaciju i tko je zapravo ubio Munadija, oca dvoje maloljetne djece.

Operacija je otvorila i pitanje o obavezama zapadnih medija prema lokalnim zaposlenicima. Medijski klub Afganistana također je naveo da su pregovarači bili jako blizu oslobađanja Farrella i Munadija i bez vojne intervencije. Dodali su i da je ostavljanje Munadijeva tijela, dok su izvlačili Farrella -  posve nehumano. Muhamed Nabi je imao svoju verziju događaja.

- U ponoć su stigli helikopteri i ispustili vojnike. Izbila je borba, vojnici su razvalili moja vrata i ubili moju šogoricu. Odveli su reportera Engleza, ali ne i Afganistanca, čije tijelo smo našli ujutro - rekao je on.

Downing Sreet brani operaciju riječima da je ona pružila “najbolju šansu za preživljavanje”.

Pitanje je za koga. Munadijev otac, Karban Muhamad, je za Independent izjavio da ga je sin nazvao sat i pol prije nego što je ubijen i rekao mu da se pregovori dobro odvijaju i da će uskoro biti pušten.

- Sultan je u to bio siguran. Riječi mog sina su me usrećile. Mislio sam da bih nakon njih napokon mogao malo odspavati - rekao je neutješni otac.

Njegov je sin na svom blogu, koji je pisao za New York Times, otkrio da voli svoju zemlju i da se namjerava vratiti nakon što magistrira.

“Ako napustim ovu zemlju, ako i drugi ljudi meni slični odu iz nje, tko će doći u Afganistan”, napisao je. Mjesec kasnije bio je mrtav.

Povratak