Split je žrtva ‘desanaderizacije’

26.09.2009.

Ovih dana novinarskim krugovima kruži priča o uredniku, poznatom po tome što je svaki put kad bi mu se na telefonskoj liniji ukazao dr. Ivo, skakao na noge, ne mogavši suspregnuti udvoričko klimanje glavom, koji je ovih dana najavio „žestoki obračun sa Sanaderom“.

Ništa čudno zna li se da je „čistka Sanaderovih kadrova“, o kojoj bruje svi mediji, tema dana i u Kosoričinu HDZ-u i kod klimoglave političke sitneži koja se, kako već to i ide, u borbi za „bolju prošlost“ i milost kod novih političkih sponzora natječe u pljuvanju na dojučerašnjeg autokratskog dr. Ivu. Njima valja dodati i podužu listu starih HDZ-ovih gubitnika u frakcijskim borbama te ambicioznih partijskih aparatčika koje je Sanader na putu do apsolutne stranačke moći najprije žestoko pričepio, a potom brutalno uklonio ili marginalizirao.

„Prčeviti premijer“, koji je u vlastitom dvorištu uvijek bio Mr. Hyde iliti sušta suprotnost udvornom europskom Dr. Jekyllu, mnogima se zamjerio. Čini se najviše HDZ-ovim menadžerima iliti „gospodarstvenicima“ s naraslim političkim ambicijama koji su poput Mudrinića i Vidoševića – valjda povjerovavši u vlastitu poduzetničku genijalnost - „zaigrali“ za sebe i zanemarili stranačku „taktiku“, što je, naravno, „grijeh“ za koji im dr. Ivo nije ni mogao ni htio udijeliti oprost.

Nije da današnje žestoke kritike, krupne riječi prijekora i sitne pakosti dojučerašnjih poltrona, vazala i stranačkih kmetova Sanader nije zaslužio, no ako već treba „hračkati“, meta je mnogo veća i šira negoli (samo) lik & djelo ex-premijera.

Barba Luka

Činjenica je da su nakon Sanaderove demisije uslijedile afere i skandali rušeći u pravom domino-efektu kredibilitet kružoka koji je posljednjih sedam godina vodio Hrvatsku, no Sanader, pa ma koliko bio „veliki šef“ bez čijeg se blagoslova nije moglo uraditi ama baš ništa, nije jedini kojemu je aferama uprljan obraz. Rončevićevu „afera“ kamiona, svinjarije – i pristigle kaznene prijave – s Juričinim „arčenjem“ proračunskih para, nebrojeni Polančecovi „nestašluci“, afera „Brodosplita“, slučajevi „Hrvatskih željeznica“, „Dalekovoda“, „Podravke“ i trakavica koja se upravo odmotava sa zlouporabama u HEP-u, nisu samo Sanaderovi nego, prije i poslije svega, HDZ-ovi grijesi.

Najavljena „čistka“ Sanaderovih stranačkih intimusa, kadrova i pobočnika te najavljeno otkrivanje/ otvaranje novih afera koje će dodatno kompromitirati i „barba Luku“ Bebića i cijeli bataljun premijerovih miljenika (ili „poslovnih partnera“) na menadžerskim mjestima i nadzornim odborima javnih poduzeća stoga nije i ne može biti operacija kojom se HDZ i Jadranka Kosor mogu oprati ili izvući od odgovornosti. Čak i kada bi to željeli. Ne samo stoga što je riječ o Vladi „kontinuiteta“ i kadrovima koji se poput žvakaće zalijepljene na potplatima godinama razvlače i hodnicima središnjice na Trgu hrvatskih velikana i po sobama Banskih dvora nego zbog matrice ponašanja koja traje od početka devedesetih do danas.

Posve je, naime, nebitno hoće li se iz javnih poduzeća ili ministarskih fotelja maknuti „Sanaderovi ljudi“ ako će na njihova mjesta doći njihovi moralni klonovi istih stranačkih boja, zakleti na vjernost novom gubernatoru Banskih dvora i čvrstoj ruci iz stranačke centrale. Pače, iako pokušava dokazati da nije tek lišaj uzgojen na stranačkom humusu, Jadranka Kosor se (još) nije odrekla ni Polančeca ni Šukera, pa čak ni nižepozicioniranih stranačkih funkcionara koji bi – ako i ne spadaju u krug Sanaderovih pulena – morali snositi konsekvencije za kaos u svim mogućim resorima u impresivnom rasponu od gospodarstva do obrazovanja ili pak sporta i vanjskih poslova.

Da u Hrvatskoj postoje imalo ozbiljnija oporba i demokratske navike, građani bi, kao nekoć Broz usred bosanske ofenzive, kliknuli: Kosor noćas mora pasti! No, ako već nije kriv HDZ, ako nisu krivi premijerka i ministri čiji je obraz svakako deblji od resorne novčarke; ako krivnje nema ni na autističkom Državnom odvjetništvu i policiji koji – za razliku od medija – nisu uspjeli otkriti (a još manje procesuirati) vinovnike i najočitijih pljački i skandala, tko je uopće kriv?

Nema nam pomoći

Pa zna se: Dalmacija te posebno (Sanaderov) Split koji je, da citiram tezu iz jednog tjednika, „nacionalni centar korupcije“. I eto prave kolateralne žrtve „obračuna sa Sanaderom“ koji, sve očitije je, nema principijelne, već geografske koordinate. Stoga je i postalo tako lako ustvrditi da „centar afere (s ‘Podravkom’ – op. Z.G.) nije Koprivnica, nego Split, a ključni protagonisti nisu Marinac i Polančec, nego vlasnik SMS-a i pobjegli premijer“. Nazdravlje! Ni na kraj mi pameti nije braniti Sanadera koji je – kako stoje stvari – u mnogo toga „umočen do grla“, niti pak spekulirati o krivcima u „Podravkinoj“ aferi.

No, držati Mladinićev pogon u kliškom kršu „malverzacijom“ koja značajem nadilazi sve svinjarije u „javnom sektoru“ i poteze kojima se „bralo vrhnje“ s golemih državnih projekata, mažnjavalo provizije ili pak srozavalo nekoć moćnu „Plivu“ ili „raspikućilo“ Inu, u najmanje je drsko i tendenciozno. Sročeno kao novi „dokazni materijal“ o – da li i genetskoj? – krivnji „hrvatskog juga“ za sva zla i nedjela tranzijskog poraća.

Da stvar bude ridikuloznija, i Dalmacija i Split za Sanaderova su „vladanja“ dobili tek nešto veću potrošnju kave u „Semaforu“, „podvalu“ sa hipertrofiranom dvoranom u Lori i dioničarstvom u „Hajduku“ koje će, s novim gazdom u Banovini, „bijele“ na kraju balade zacijelo zaviti u crno. A to je ionako idealno ruho koje dio medija šije za „administrativno i kulturno sjedište korumpirane Istočne Hrvatske“ u kojemu, da stvar bude zanimljivija, danas stoluje nestranački „mentalni hadezeovac-barakaš“ Željko Kerum.