|
|
Arhiva "Iz medija"
Novinarska promocija »vidljivih« građana 16.10.2009.
Komitet ministara Vijeća Europe pokrenuo je usvajanjem Bijelog papira o međukulturalnom dijalogu u europskim državama članicama antidiskriminacijsku medijsku kampanju kako bi novinari pooštravali etička mjerila, promovirali multikulturalnost i u medijima vodili bitku protiv diskriminacije. Zajedno s tom antidiskriminacijskom kampanjom promovira se raznolikost u medijima, a raznolikosti u medijima ne može biti ako jača vlasnička koncentracija – što više medija u što manje vlasničkih ruku.
Prije nekoliko dana u Strasbourgu su se u organizaciji Vijeća Europe, na međunarodnom simpoziju o novinarstvu i informiranju, okupili predstavnici novinarskih organizacija, vijeća za tisak, regulatornih tijela u medijima, radijsko-televizijskih kuća, medijskih istraživača, vlasnika medija, predstavnika manjinskih skupina kako bi pripadnici, prije svih, etničkih, ali i drugih manjina bili češće u medijima i tamo se lakše zapošljavali.
Prvi je cilj kampanje u novinarskim školama vježbati novinarske profesionalce kako što profesionalnije novinarski pokrivati međukulturalne teme i lako prepoznavati diskriminaciju u društvu i u medijima. Također je važno pridonijeti jačoj vidljivosti manjina i njihovih problema u europskim društvima i, dakako, na taj način utjecati na javnost.
U nekoliko britanskih medija kao što su The Times, Financial Times, The Big Issue, Manchester Evening News i drugi razvijena je mreža novačenja među studentima manjinskog podrijetla koji mogu šest mjeseci prakticirati novinarski posao. Taj program »Kreativni kolektiv« uvodi studente u cijeli proces nastajanja novina.
BBC u zapošljavanju vodi računa o novinarima koji su manjinskog rasnog podrijetla. Statistike govore da na toj javnoj televiziji sada radi oko 25 posto novinara manjinskog rasnog podrijetla, ali u menadžmentu koji vodi BBC samo ih je sedam posto.
Britanska Nacionalna unija novinara ima vijeće za jednakost i vijeće crnih članova (Black Members' Council) koje brine da ne bude rasizma i diskriminacije u britanskim medijima, osobito pri zapošljavanju. To vijeće i izvještava o rasnoj (ne)jednakosti u medijima te je izradilo upute o tome kako izvještavati o rasnim pitanjima.
U Mađarskoj Centar za neovisno novinarstvo omogućava od 1998. godine novinarsku praksu u glavnim medijima za petnaestak studenata romskog podrijetla godišnje. Program podučava novinarskoj teoriji i praksi i nakon toga rade u medijima najmanje 30 sati tjedno, i uz to studiraju. Mađarska javna televizija od prije dvije godine stipendira s po 300 eura mjesečno medijsku edukaciju za petnaestak polaznika Roma i od njih nešto manje od pola, nakon tečaja, dobije stalne ugovore za posao. Ove je godine preko mađarske vlade za to javna televizija zatražila i subvencionirani europski novac.
Mirovni institut u Ljubljani također je počeo obrazovati mlade novinare Rome za radijsku produkciju kako bi mogli osnovati romski komunalni radio. Oni proizvode program kojeg povremeno emitiraju pojedine slovenske radijske stanice pa i javni slovenski radio.
Talijanska nacionalna federacija tiska (FNSI), zajedno s Europskom federacijom novinara, izradila je kodeks novinarskog izvješćivanja o tražiteljima azila, izbjeglicama i žrtvama traffickinga. To je odgovor na one izvještaje talijanskih medija koji obiluju netolerancijom, predrasudama i rasizmom prema imigrantima.
Francuski institut »Vidljivi građani« (Visible citizens), u suradnji s televizijskom produkcijsom kućom TV presse, proizveo je 19 spotova koji su se mjesecima prikazivali širom Francuske, a svaki je spot bio kratka biografija nekog poznatog uspješnog Francuza, koji ima imigrantsko podrijetlo. Cilj je pokazati francuskoj publici što su imigranti dali i daju Francuskoj u kulturi, ekonomiji, sportu i svim drugim društvenim područjima. To pomaže većem međusobnom povjerenju, ali i podizanju samosvijesti francuskih imigranata.
Nacionalna flamanska televizija VRT osnovala je vijeće za različitost koje obrazuje za manjinsku ravnopravnost treninzima i radionicama o tome kako se boriti protiv dominantnih većinsko-manjinskih stereotipa. Radionice za novinare manjince ali i za novinare invalide traju obično šest mjeseci.
Velika većina etičkih novinarskih kodeksa u različitim europskim zemljama sadrži članke koji propisuju zaštitu protiv bilo koje diskriminacije. A četiri kodeksa – ciparski, kosovski, irski i nizozemski – izričito se zalažu i za grupnu zaštitu manjina.
Govoreći općenito više je šovinizma, netrpeljivosti i diskriminacije u tranzicijskim zemljama nego u starim europskim demokracijama, ali nema imunih na ksenofobiju i primitivizam. Često se isticalo u Strasbourgu da su u većoj mjeri novinarske radionice i kampanje protiv diskriminacije potrebnije urednicima medija nego samim novinarima. Zakonski i medijski iskoraci
Prošle godine je donesen Zakon protiv diskriminacije, koji štiti svaku društvenu manjinu – manjinu po nacionalnosti, vjeri, boji kože, rodu i seksualnom opredjeljenju. U njegovoj je primjeni mnoge nadležnosti dobio pučki pravobranitelj, pa i u zaštiti građana od medijske harange.
U posljednjih nekoliko godina, mediji su učinili mnogo pozitivnog protiv diskriminacije, osobito u dizanju svijesti u prilog pravima homoseksualaca i drugih seksualnih manjina.
Naravno da je i prema glavnom medijskom zakonu – Zakonu o medijima zabranjeno poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost na temelju spolne orijentacije i izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo.
Zaštitu protiv svakog oblika diskriminacije u medijima nalaže i Kodeks hrvatskih novinara Hrvatskog novinarskog društva.
Istraga – negativan primjer
U Hrvatskoj medijsko izvještavanje o manjinskim skupinama korektnije je nego što je bilo još do prije šest-sedam godina. Bilo je dosta primjera, ali sada ih je manje, da se navodila etnička pripadnost počinitelja kriminalnih djela, osobito se ta pripadnost rado isticala u naslovima tekstova.
Emisija televizije Nova TV pod nazivom Istraga, sve do još prije godinu dana, kada je ukinuta, mogla je poslužiti kao jedan od negativnih primjera medijskog tretmana etničkih manjina u Hrvatskoj. Ona se, među ostalim, bavila i istraživanjima ratnih zločina koji su bili počinjeni u hrvatskim područjima koja su u razdoblju 1991. – 1995. pod svojom vlašću, a uz pomoć Jugoslavenske armije, držali pobunjeni Srbi u Hrvatskoj. Pripadnike srpske nacionalnosti u toj se emisiji nazivalo »bradatim čudovištima«, »srbočetnicima« i sličnim imenima. Emisija je bila prizemno, populistički napravljena, ali bila je gledana i – nagrađena.
Povratak
|
 |
|
