od štikle do brodice

17.10.2009.

Mjesto radnje, jedan od studija HRT-a. U studiju djelatnici što ih je glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić okupio na zboru radnika. Ravnatelj priča kako je financijsko stanje loše, ali ne i očajno. A onda voditelju i uredniku emisije Nedjeljom u 2 Aleksandru Stankovića puca film. Nije ni čudo; em više nema ekskluzivnog ugovora, em mu šefica informativnog programa Hloverka Novak Srzić diktira koga smije a koga ne smije zvati u emisiju, em su mu uzeli komplet novina...
    – Gospodine Sutliću, mislite li dati ostavku s obzirom na katastrofalno financijsko stanje i katastrofalnu gledanost – pita Stanković.
    Šef poput prhuti s ovratnika kaputa sa sebe otpuhuje bilo kakvu krivnju za gledanost, jer »za to su odgovorni drugi« te odgovara: »Ja sam na učinjeno za svog mandata ponosan!«
    Na što je to učinjeno u dvije i pol godine mandata Sutlić ponosan!? Pjesnik bi kazao: »Sve je počelo štiklom«.
    Ožujak je 2007. Mirko Galić je, nakon duga i mučna cmoljenja, natjerao Mesića i Sanadera da ga pošalju u Pariz. Valjalo je samo imenovati nasljednika, a taj se vazda dogovarao na samom vrhu. Vrag će znati tko se sjetio Sutlića, Galićeva pomoćnika i sina slavnijeg oca filozofa. No, ne treba ni sumnjati da su i Mesić i Sanader amenovali Sutlića ne dvojeći kako će uslugu vratiti. Jedan je htio više pažnje Predsjedničkim dvorima, drugi HDZ-u pred izbore, a beskrvna oporba nije našla za shodno pustiti glasa.
   
Prva žrtva Tanja Šimić

Sutlić će doduše dugo nakon imenovanja kategorički tvrditi da ga na čelo HRT-a nije dovela politika već njegov program, no teško onom tko vjeruje da se na čelo javne televizije dolazi spomenom nečeg tako virtulanog kao što je Inegralni poslovno integracijski sustav. Uostalom, nema tome davno da je i sam predsjednik u mikrofon Radija 101 priznao da jednostavno od Sutlića nije imao boljeg rješenja. Samo, baš je ta svijest da politika kreira politiku na Prisavlju učinila izbor nikad luđim. Sutliću treba osam glasova Programskog vijeća HRT-a, ali ih dobiva tek sedam. Njih troje, ili su odlučili do kraja prkositi političkim imenovanjima, ili su vjerni do kraja Mariji Nemčić, tadašnjoj ravnateljici HTV-a koju su toliko željeli vidjeti na mjestu šefice Prisavlja. Društvo koje je željelo Sutlića i oni koji ga nisu željeli uopće, jedno drugo su počeli optuživati za spletke, da bi sve kulminiralo fizičkim obračunom Jadranke Kolarević i Danka Bljajića, za kojeg se »ratovalo« i štiklom!
    To nije moglo nagovijestiti ništa dobro, no Sutlić nije posustao. U konačnici biva ono za što su ga predodredili – glavni ravnatelj HRT-a!
    No, daleko od toga da je triler-izbor jedino na što Sutlić teoretski može biti ponosan. Pamti se, primjerice, eliminacija direktorice programa HTV-a Tanje Šimić, zbog nečeg što je u emisiji »Piramida« kazao vođa Stranke podunavskih Srba Rade Leskovac. Leskovac reče kako Srbi nisu u Hrvatskoj počinili genocid, branitelji traže ostavku, novinarski ceh upozorava kako verbalnog delikta ne smije biti, a Sutlić, svjestan kako mu glas u Vijeću predstavnika branitelja itekako vrijedi, praktički tjera Tanju Šimić na ostavku. Zanimljivo je tek, da koji mjesec kasnije u trenutku kada aktualni direktor programa Domagoj Burić daje naputak urednicima da ljetno sijelo zvano »30 u hladu« okončaju na Prevlaci i u Vukovaru vatrometom i budnicama ne bi li nas Srbi bolje čuli, Sutlić ni mrdnuti prstom neće.
   
S Hlo do HDZ-a

Tanja Šimić samo je bila prva u nizu iz Galićeva ešalona koje je Sutlić revno posmicao, pa doveo sebi slične ili draže. Pritom se i opet vodio politikom ravnoteže; negdje lijevi, negdje desni, a negdje njemu bliski. Sa svima u dobre. A ne bi li se u dobre bilo i s vladajućim HDZ-om, za šeficu informativnog programa Sutlić imenuje Hloverku. Ništa mu pritom nije teško, ni vratiti je s Nove TV, ni oprostiti joj 30.000 eura odštete zbog prijevremena bijega s HTV-a. Njeno imenovanje Andrija Hebrang popratio je riječima: »Hloverka je razumna ravnoteža ljevice i desnice!« I Sutlić je bio sretan unatoč tome da se preko 50 posto djelatnika informativnog programa izjasnilo protiv njena imenovanja.
    Program dakle, glavni ravnatelj daje provjerenom, u desno nagnutom, kadru. Hloverka kao prvu do sebe instalira Dijanu Čuljak Šelebaj pri čemu zapreka nisu ni sumnje u njen možebitni sukob interesa, Burić više uokolo snima svoje dokumentarce nego što slaže programa, Dnevnik Nove TV samo što nije postao gledaniji od HTV-ova, mladež danas ne gleda HTV već komercijalne televizije. No, gledanost ionako nije naš cilj, znao je kazivati glavni ravnatelj. Cilj je ispunjenje javne zadaće. Kako se ta javna zadaća u ove dvije godine ispunjavala, znaju svi koji pamte krah s dobivanjem prava za prijenos Europskog prvenstva održanog u nas. RTL je prava maznuo HTV-u ispred nosa, a za sve je platio ravnatelj HTV-a Robert Šveb, inženjer elektrotehnike koji je ozbiljno shvatio gazdin naputak o štednji pa praktički HTV nije ni kandidirao za skupa prava. Istinabog, Šveb je o svojim dilemama kanio obavijestiti i glavnog ravnatelja, no on je baš bio u Japanu!
   
Sutlić vs. Gojan

Potreba glavnog ravnatelja da čim više svijeta vidi, pamti se i bolje od katastrofa tipa gubitak rukometa. Od Pekinga i Monaca, do Kube. A kad voliš putovati na račun kuće, onda je logično da na jednu stranu ukidaš božićne domjenke, a na drugu kupuješ glavnom ravnatelju novi VW Phaeton.
    Putovanja, to Sutlić voli. Izlaziti u susret reketarenju od strane dijela Programskog vijeće i to zna. A nije nevješt ni kad je politička kontrola u pitanju, budući da se pod egidom objektivna novinarstva uredno serviraju totalno nezanimljive vijesti. Za ostalo Sutlić nema ni vremena ni živaca, kako za javnost, koja po njemu nema pravo na čeprkanje po glibu prisavskom iako uredno pretplatom dotira HRT, tako ni za kritike iznutra. Zoran Šprajc je kazao da problemi počinju sa Sutlićevim dolaskom pa je kažnjen, a Latin je zbog izjave da je Sutlić kukavica koja se nema snage uhvatiti u koštac s kriminalom na televiziji, sa skoro 30 kuna plaće, došao na deset. Elizabeta Gojan nije ostala bez plaće, ali je zato Sutlića prijavila Etičkom povjerenstvu kada joj je za jednog skupa poručio da je i ona izrasla na pokolju jedne generacije novinara. Sutlić biva prvi glavni ravnatelj ikad od Etičkog povjerenstva proglašen krivim, a to njegov ego toliko teško podnosi da mijenja Etički kodeks kako ga više nitko zbog etike kaznio ne bi.
   
Deset savjetnika

Ne bi li mu bilo lakše, Sutlić se okružio brojnim savjetnicima i pomoćnicima, njih preko deset. No, ni to nije pomoglo, pa da primjerice dizajn HRT-ova internetskog portala ne bude posve nalik BBC-ijevom, baš kao što nije pomoglo da Sutlić pusti u pogon nova dva kanala, onaj sportski i onaj naws kanal, makar ih najavljuje od početka mandata. No, gore od svega je kad imenuješ za ravnatelja HTV-a financijaša Blagu Markotu, a on ti u godini recesije toliko krivo procijeni očekivane prihode od marketinga da ih prvim rebalansom moraš s očekivanih 480 milijuna kuna smanjiti za ogromnih 130 milijuna kuna, a onda za još 50 milijuna kuna drugim rebalansom. Dovoljno razloga da se za plaće dižu namjenski krediti i da se ukida naknada za prijevoz, i dovoljno razloga financijašima koji sjede u Programskom vijeću da iz naftalina izvade bajate stavove ex premijera Sanadera kako HRT-u treba financijska kontrola, a ne neovisnost. Zapravo, ako na što ima biti ponosan, onda su to zadnji mjeseci za kojih Sutlić životinjskim instinktom vođen ne da da mu predsjednik Vijeća Đuro Popijač i njegov dopredsjednik Siniša Grgić, navodno združeni i s Markotom, rade o glavi, ne bi li ga preko priča o neurednim financijama srušili s trona. Jer, pad s trona značio bi manje užitka, a za to se, nismo štiklom borili. Nema, zapravo, u hedonizmu ništa zla, ili, kako reče jedan od članova Vijeća, manje nas košta Sutlićev hedonizam negoli prebrojavanje krvnih zrnaca ili kupovanje serijala ispod stola čemu su mu bili skloni prethodnici.
    Kada je dolazio, Sutlić je najavio uvođenje reda. Umjesto reda na Prisavlju je konstanta tek nered i stalne napetosti. Zaposlenih je previše, kvalitetan kadar ili ne radi ili bježi poput Mislava Bage, bardovima poput Danijela Dragojevića otkazuje se suradnja. Gledanost je sve mizernija, oglašivača sve manje. I što Sutlić u takvoj situaciji radi!? Kupuje jedrilicu! Polovnu, 45.500 eura skupu. Pritom u maniri Vidoševića s visoka uči da i čovjek s plaćom upola manjom od njegove odnedavno 16.000 kuna velike, može s lakoćom dići kredit i učiniti isto. A kad je već kupio, nije nemoguće da jedan dan jednostavno poruči puku da je bilo dosta, pa otplovi uz malo vitra daleko od svega, kao i neki veći igrači. Ne bi li za avanturu koja je počela štiklom, slika jedrilice s diplomatskim oznakama pod komandom jednog glavnog ravnatelja, bila upravo divan, makar već viđen, kraj!

Povratak