Sutlić sahranjuje novinare HTV-a

20.10.2009.

U prošlotjednom Otvorenom, onom u kojem je Mislav Togonal varaždinsko devedesetminutno stadionsko skandiranje Ubij Srbina, praćeno prigodnim pjesmicama genocidnog karaktera, pravdao nepriličnom pantomimom srpskih nogometaša, ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić je, na upadicu Dražena Lalića i pitanje zašto se nitko u televizijskim programima nije ogradio od Kerumovih izjava, izrečenih u emisiji Nedjeljom u dva, otprilike odgovorio kako je mržnja prema Srbima “privatnost svakog građanina”, a Aleksandra Stankovića optužio je za provociranje sugovornika, žutilo, postavljanje neprimjerenih pitanja…

Odgovornost je podijeljena, pravdao je Sutlić Keruma, a ogađivao novinara, koji mu se, vjerojatno, nešto privatno zamjerio. “To je bila naša greška, i ja ju priznajem!”, nekoliko je puta ponovio, pod greškom smatrajući Stankovićev način vođenja emisije, tojest zadiranje u “privatnost svakog građanina”.

No, podsjetimo: Kerum je tada u eter rekao da ne bi prihvatio Srbina za zeta, što možda i jest privatna stvar čelnika splitske naci-fašističke vlasti, premda bi onih preostalih dvanaest Srba pravoslavaca (toliko ih je preostalo na prošlom popisu stanovništva od nekada respektabilne srpskopravoslavne zajednice u drugome najvećem hrvatskom gradu) valjalo pitati bi li oni Keruma za punca ili bi radije sjeli na traktor proizvodnje IMT Rakovica ili Tomo Vinković pa se zaputili u majčicu Srbiju. Ne treba sumnjati kakav bi bio njihov odgovor: koji normalan čovjek želi Keruma za punca? No, prihvatimo Sutlićevo živopisno poimanje morala, pa recimo da je to “privatnost svakoga građanina”, kako Keruma, tako i nas ljudi, bili mi Srbi ili Hrvati.

Međutim, Kerum je u narečenoj emisiji rekao i još nešto: “Srbi moraju znati gdje im je mjesto”. Te riječi su bile jedna od najčešće izgovaranih parola, možda ju je prvi izgovorio Hitler, možda njegov spin doktor Goebels, u danima Kristalne noći, kada su gorjele sinagoge i razbijani izlozi građana nepoćudne nacionalnosti. Samo što se umjesto riječi Srbi tada koristila riječ Židovi. Führer iz Ogorja, sasvim sigurno, pojma nema o ovoj podudarnosti (njegov spin doktor, prešutjet ćemo mu ime, vjerojatno, o tome ponešto i zna), ali je društveno neprihvatljivo i u današnjoj Europi nezamislivo da direktor državne televizije takve riječi smatra nečijom privatnošću. Vanja Sutlić optužuje novinara Stankovića jer se usudio raskrinkati uglednoga hrvatskog neonacista i navesti ga da govori onako kako misli!

Nekoliko dana kasnije saznajemo, zahvaljujući Indexovom portalu i činjenici da televizijske glavešine nisu u stanju zaustaviti i portale, da je ravnatelj Sutlić nedavno novinarku Ivanu Dragičević-Veličković nazvao “četničkom kurvetinom”. Razlog takvim riječima leži u činjenici da je Ivana udana za Srbina, a povod je u njezinom odnosu prema unutrašnjoj korupciji i problematiziranju sudjelovanja mafije i mafijaških nevjesta u kreiranju programa HTV-a. O riječima koje je Sutlić izgovorio svojom profesionalnom i ljudskom čašću svjedoče, te svoju egzistenciju stavljaju na kocku i čine je ovisnom isključivo od reakcije javnosti, oni koji su te riječi i čuli: Lela Knežević, Maja Sever, Sanja Mikleušević-Pavić i Robert Zuber. Sutlić veli da svi lažu, to potvrđuje i njegov glasonoša, prisnažujući kako ravnatelj sigurno ne bi takvo što rekao, budući da mu je sestra udana u Beogradu. Nije li to neprihvatljiva zloporaba privatnosti građanina Vanje Sutlića? Osim toga, i glupo je! Kao da netko kaže kako Tuđman nije mogao diskriminirati Srbe, jer su mu unuci polusrbi.

Naravno da je profesionalna i ljudska vjerodostojnost svakoga od četvero novinara neupitna. Kao što je neupitna Sutlićeva politička moć, te silna mogućnost da ucjenjuje i reketari hrvatsku javnost, ali i zaustavlja loše vijesti o sebi. Vidjet ćemo što u današnjoj Hrvatskoj, ali i pred europskim institucijama, novinarskim organizacijama i medijima, ima veću snagu. Možda je ovo dobra prigoda da se suočimo s ideološkim i političkim licemjerjem koje je u zadnjih dvadesetak godina u konstituciji ovoga društva. Naime, doista je manji problem što se ustaški barjak vihorio na vili čelnice HTV-a (o čemu izvještava portal Javno), jer se isti barjak metaforički vihorio u Otvorenom na Dan antifašističke borbe, posvećenom-partizanskim, dakle antifašističkim zločinima. Isto tako, luburićevska uvreda na račun jedne od najkultiviranijih novinarki HTV-a, o kojoj svjedoči četvero časnih kolega, manji je problem od Sutlićevog relativiziranja uvreda na račun cijeloga naroda, kojem je nazočila cjelokupna javnost. Pitanje je ima li javnost hrabrosti i svjedočiti ili smo svi jedni drugima führeri iz Ogorja i vanjasutlići.

Povratak