Medijski Zid plača

21.10.2009.

Nije slučajno Stjepan Mesić za jedno od svojih posljednjih predsjedničkih putovanja odabrao Izrael i susret s kolegom Shimonom Peresom, jer dvije prijateljske države imaju mnogo toga sličnog. Prije svega neprijateljski odnos spram novinara.
    Hrvatska je, ocjenjuje ugledna međunarodna novinarska organizacija Reporteri bez granica, po medijskim slobodama pala za čak 33 mjesta u proteklih godinu dana, a u istom razdoblju jedino rigidnije otklizivanje u diktaturu bilježi upravo Izrael koji se sunovratio za 47 mjesta! Zagreb je 78. na ljestivici najgorih, Tel Aviv 93.! S tom razlikom što Hrvatska vojska nije počinila ratni zločin i ubila 1.300 Palestinaca, većinom civila, u brutalnoj agresiji na Pojas Gaze.
    U Hrvatskoj su u isto vrijeme likvidirani »samo« Ivo Pukanić i Niko Franjić, pretučen Dušan Miljuš, od ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka tužen bloger Željko Peratović... U jednogodišnju bilancu RSF-a nisu ušli Damir Fintić, koji je zbog bloga osuđen na zatvorsku kaznu, niti ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić, koji svoju novinarku oslovljava »četničkom kurvetinom«, niti glavna urednica informativnog programa Hloverka Novak-Srzić s čije se kuće ustaški barjak vije.
    Unatoč svemu tome, predsjednik HND-a Zdenko Duka smatra da »ocjena RSF-a ne odražava pravo stanje medijskih (ne)sloboda u Hrvatskoj te da situacija nije tako crna«. I većina hrvatskih političara tvrdi da je nezasluženo to što smo po medijskim slobodama gori od Srbije, Kosova, BiH, Crne Gore, Makedonije i Slovenije, dakle najgori u regiji, samo zato što »ne postoje direktni politički pritisci na medije«! Takvu nesamokritičnost u uspoređivanju s drugima pokazali su još samo Vlatko Marković i Slaven Bilić koji su uvjereni da smo nogometno superiorniji Srbiji koja je otišla na Svjetsko prvenstvo, te Sloveniji i BiH koje, za razliku od nas, igraju dodatne kvalifikacije.
    Nije valjda da netko misli da bi u godinu dana trebalo ubiti više od dvojice ljudi i premlatiti makar dvoje novinara, pa da bi 78. mjesto proglasili realnim dometom nasilja nad slobodom medija u Hrvatskoj? Ili, da je mjerilo slobode to što politički prvaci više izravno ne prijete novinarima već to uglavnom čine u sprezi s krupnim kapitalom i vlasnicima, mameći ih ekskluzivama, insajderskim informacijama i serviranim aferama ili pak ucjenjujući novcem odnosno količinom marketinških poslova da se uklone »nepodobni«?
    Da politički pritisak na slobodu medija još uvijek postoji, može potvrditi upravo predsjednik Mesić koji je u dogovoru s premijerom Sanaderom ravnanje Prisavljem povjerio tom istom Vanji Sutliću kojega sada iz Izraela smjenjuje.
    Zbog svega toga novinarima u Hrvatskoj preostaje samo Zid plača prije nego završe u memorijalnom centru novinarskog holokausta Yad Vashem.

Povratak