Bizarni koruptivni lanac na HTV-u

27.10.2009.

Stalna lica iz HTV-ovih brbljaonica nipošto se ne žele odreći svojih televizijskih termina

Kako je Sutlić došao za ravnatelja HRT-a, tako je u informativne, a bogme i u kulturne, programe HTV-a uvedeno zanimljivo, sasvim inovativno pravilo. Umjesto da se traga za sugovornicima i umjesto da se nastoji anketirati, ispitati i u programe uključiti što više ljudi utvrđene ideološke, nacionalne i - koliko toliko - stručne kompetencije, kao što se činilo od 1990, ali i prethodnih nekoliko decenija otkako u ovim krajevima postoji televizija, odlučeno je da u svakoj emisiji, svakom talk showu ili - kako bismo to mi Hrvati rekli - u svakoj blebetaonici sudjeluju navlas isti ljudi. Pa kada, primjerice, Žarko Puhovski, Ivan Šuker ili osječki raspop Šola dođu popodne kod Barišića u Hrvatsku uživo, da ostanu i za Dnevnik, Otvoreno i Drugi format.

Sutra će ih zamijeniti sljedeća trojica, a prekosutra opet Puhovski, Šuker i Šola. I tako mjesecima, a da nitko ništa ne primijeti, i godinama, da nikome ništa ne zasmeta. Razlog je jednostavan: Sutlić i madame Hlover pronašli su savršenu ideološko-partijsku ravnotežu, u kojoj, istina je, uvijek dominiraju prononsirani ustaše, klerikalci koje su učestale noćne polucije natjerale da odustanu od ideje da jednom postanu biskupi ili barem papinski doglavnici, te predstavnici vladajuće partijske garniture, ali vazda su tu, da začine stvar, zokijevci i poneki hermetični ultraljevičar s egom Muhameda Alija. A to što ovakav raspored igrača nema baš pretjerane veze s demokracijom, ili što je pretplatnicima državne dalekovidnice smrtno dosadan, to Novak-Srzić i njezine čudnovate šelebajke i togonale nikada, zapravo, nije ni zanimalo.

Koruptivni lanac, koji se s dolaskom Vanje Sutlića uspostavio po istoj onoj neminovnoj logici po kojoj se hvata plijesan na starome kruhu zaboravljenom u najlonskoj vrećici, savršeno je profunkcionirao, sa svim svojim mafijaškim nevjestama, urednicama dnevnika koje su na sudu lažno svjedočile u korist svojih muževa sudski osuđenih prevaranata i inim bakterijskim kulturama, koje se u nas razvijaju u zagrijanom i oznojenom agaru podno uključenih reflektora. Ne bismo, možda, o tome danas raspravljali da nije, unatoč svemu, a zahvaljujući činjenici da je na internetskim portalima sačuvan posljednji ostatak slobode medija u Hrvatskoj, u javnost izbio dio istine o tome da je na vili televizijske urednice, u Nazorovoj, točno preko puta židovske vile u kojoj je pribivao sam duh sveti našega neoustašluka, na nekakav državni praznik vihorio ustaški barjak. Silan je trud ona uložila da se njezina zastava skrije, bez obzira na to što se vihorila na očigled brojnih građana, i to koji korak od užega centra grada, i skoro da bi u svojim nastojanjima uspjela, jer nije Hrvatska uzalud posljednja u regiji po medijskim slobodama, ali internet, na žalost, ne mogu iskontrolirati ni u Iranu i Sjevernoj Koreji.

Zlu zastavu na kraju se nije moglo sakriti, a kako Bruxelles gleda na sve nas, bilo je nužno, čak i u elektronskim i tiskanim medijima prethodno spremnim da zaštite hrvatske insignije na vilama hrvatskih uglednica, upitati ugledne građane što o svemu tome misle.

I naravno, našao se netko da upita i ona stalna lica iz emisije Otvoreno, koje je madame Hlover zadužila popularnošću, ali i nizom univerzalnih kompetencija. Jedni su se izvlačili, drugi su petljali, ali najzanimljiviji je bio istarski abonent Otvorenog Damir Kajin. Taj, inače predsjednički kandidat i stoput deklarirani antifašist, krenuo je objašnjavati kako madame nije kriva, jer nije ona mogla sve znati, pa ni to što joj radi sin. Previše je zaposlena, objašnjavao je Kajin, treba je razumjeti, ispričala se, moramo shvatiti…

Govorio je baš tako kao da ga je Hloverka nečim doživotno zadužila, govorio je kao netko tko se nipošto ne bi želio odreći svoga stalnog televizijskog termina, govorio je kao onaj koji je, kao i svi koji se ne skidaju s ekrana Informativnog programa i tom su činjenicom ucijenjeni, dio jednoga posve bizarnog koruptivnog lanca, koji se rasteže od stvarnih i dokazanih kriminalaca sve do onih koji tek orgazmiraju u madaminim brbljaonicama.

No, ne bismo o Kajinu samo zbog takvih trica i kučina. Međutim, on je braneći tu koja mu je omogućila da priča više nego što misli i nego što može, rekao da je za ustaški barjak na njezinom domu odgovoran Hloverkin muž - tata Srzić! Jer kakav otac, takav i sin, poučio nas je Kajin. Majka je tu, je l' te, samo žrtva, jer oca se u kući pita! Ovakvim stavom Damir Kajin, antifašist, iskazao je primitivizam Željka Keruma, nacifašista. Isti je način mišljenja, ista tradicija. Bilo bi lijepo da on to sad i shvati, i da šuti.

Piše: Miljenko Jergović

Povratak