Foto dijagnostičari s ljubavi i bolom

30.10.2009.

»Hrvatska novinska fotografija 2008«, »Press Data« u Zagrebu - Dok tiskovine, a i elektronički mediji u poražavajućem broju tonu u žutilo, novinska fotografija sve je bolja

Novinska fotografija - to čedo medijske neuroze i Kairosa - odavna je u Hrvatskoj potvrdila svoj visoki status. Foto gerila kojoj u osiromašenoj i kaotičnoj Hrvatskoj doista ne može posustati motiva, izvela je gotovo paradoksalan obrat.
Dok tiskovine, a i elektronički mediji u poražavajućem broju tonu u žutilo, a kulturni se prilozi gase u korist tzv. polusvijeta »slavnih« iliti hrvatskoga nepostojećeg jet seta (čiji je privatni život bitniji od svih kulturnih i znanstvenih postignuća zajedno) - novinska fotografija sve je bolja u svome preciznom dijagnosticiranju društvenih anomalija.
Paradoks je još i dublji jer isti ti mediji koji žutilu daju prednost ispred svih drugih tema proizvode fotografiju kao umjetnost, što potvrđuje i izvanredna knjiga »Hrvatska novinska fotografija 2008«, u izdanju medijske agencije HND-a »Press Data d. o. o.«, koja je ukoričena slika hrvatske stvarnosti.
Natječaj za najbolje novinske fotografije, što se održava već šesti put, kako objašnjava predsjednik Zbora foto reportera HND Igor Nobilo, proširen je u svom zadnjem izdanju na pet kategorija uz dodatnu nagradu za fotografiju godine.
Ukupno 87 autora poslalo je čak 1005 fotografija iz petnaest tiskanih medija, četiriju foto agencija i jednoga internetskog portala, a rezultat je impresivan - »100 najboljih«.
Hrvatski kanader koji gasi zapaljeni turski brod UND Adryatic nagrađen je rad Duška Marušića iz Večernjeg lista. Efektna fotografija pokazuje dramu zapaljenog broda u sivim i plavim tonovima nad kojim leti žuti kanader stvarajući onaj neobični kontrast o kojemu je pisala Susan Sontag ističući moć fotografije da estetizira užas. Isti onaj efekt koji je od zapaljenih tornjeva WT0-a stvorio spektakularan prizor ili ratnih fotografija zapaljene džungle u kojima na žalost vizualni spektakl umiruje ili čak poništava smrtni hropac.
Božo Vukičević iz Otvorenog mora dobitnik je nagrade Pavao Cajzek iz kategorije »Svakodnevni život«, za duhovit snimak predsjednika Mesića koji je dopustio fotografu da ga snimi u hvarskome podmorju »nekonvencionalno« nakon skoka zgrčena pod vodom.
Nagrada za najbolju reportažu s pravom odlazi Željku Lukiniću iz »24 sata« za crno-bijele snimke posjeta Georgea W. Busha Hrvatskoj, izuzetne filmske poetike i kadriranja.
Nervoznog Kevina Spaceyja ulovio je Matko Stanković iz Glorije u trenutku kada se tek spremao za pravo snimanje, a rezultat je odličan neušminkan portret američke zvijezde u Dubrovniku. Stanković potpisuje najbolju sportsku fotografiju hrvatskih plivača Duje Draganje i Gordana Kožulja na pripremama za Olimpijske igre u Pekingu na Floridi. Skupina plivača na zelenom travnjaku gotovo je prizor s grčkih vaza s antičkim atletama u pripremama.
Tomislav Krišto iz Vjesnika snima dvije turistkinje kojima je prosvjed studenata u Zagrebu postaje turistička atrakcija(!), Srećko Niketić iz Cropixa snima sjetan prizor spašavanja magarčića iz poplavljene doline Raše, a Dalibor Urukalović zatvorenog direktora PIK Vrbovec. Dramu radnika OLT-a, osječke ljevaonice, sjajno je ulovio Vlado Kos iz Cropixa, dok je Goran Stanzi iz Večernjeg lista snimio bol obitelji Hodak koja odlazi identificirati tijelo ubijene kćeri.
Tu je i fotografija s teško pretučenim novinarom Dušanom Miljušem Gorana Mehkeka, koja svjedoči nasilje, kao i portreti sa sprovoda ubijenog Ive Pukanića Željka Lukunića. Sanjin Strukić autor je duhovite fotografije poljupca Milana Bandića s 105 godišnjakinjom Dorom Sukanec, a Davor Puklavec izvanrednog portreta dječaka pretučenog u školi Kristijana Stanfela.
Tu su i iznimni snimci mafijaškog pogreba (Goran Mehkek), drame hrvatskog branitelja koji živi u improviziranoj nastambi u Maksimiru (Slavko Midžor) i fantastičan snimak homo balcanicusa, vatrenog fana Miše Kovača, koji si na koncertu noktima trga ogoljela prsa, Zvonka Kucelina.
Vrhunske sportske fotografije potpisuju Tomislav Čuveljak (Božo Sušec u pripremi za hakl), Zoran Mehkek (splitski ragbijaši) i Tomislav Čuveljak (priprema Blanke Vlašić).
Ukratko, knjiga koja potvrđuje da su hrvatski fotografi na vrhuncu, za razliku od svojih kolega koji uglavnom ne mogu pisati o onome do čega im je stalo, nego o onome što traže novinske gazde.
U tome smislu potpuno stoji ocjena Marija Bošnjaka da hrvatski fotografi stvarajući »slojevite dokumente vremena« doista mogu stati uz bok foto žurnalizmu kultne agencije Magnum.

PIše: Marina Tenžera

Povratak