JIM BOUMELHA, PREDSJEDNIK SVJETSKE FEDERACIJE NOVINARA (IFJ): Nema straha za kvalitetno novinarstvo

14.11.2009.

U desetogodišnjem razdoblju, sve do nedavno, novinska industrija ubirala je vrlo visoke profite. Čak i do 20 posto, što je potpuno nezamislivo u brojnim drugim djelatnostima. Taj je novac trebalo reinvestirati u kvalitetno novinarstvo. Ali, umjesto toga, godinama je profit dijeljen dioničarima. Sada, u krizi, profit je osjetno pao ali ipak i dalje se zarađuje. No, jedna stvar je sigurna – dobro informirano, kvalitetno novinarstvo jamstvo je preživljavanja i uspjeha

Jim Boumelha je predsjednik Svjetske federacije novinara, radi i danas kao slobodni novinar u nakladničkoj kući čuvenog Roberta Maxwella u Oxfordu gdje Boumelha i živi. Engleski je državljanin arapskog podrijetla. Specijalist je za zdravstvene teme u magazinima i novinama.
    Koji su danas glavni problemi i kontroverze u europskom novinarstvu?
    – Dva su glavna problema kojima se bavi Europska federacija novinara. Prva je ugroženost novinara i profesije sa strane sudaca i zakonodavstva, diljem Europe. Dio toga proizlazi iz antiterorističkih zakona koji su posljedica 11. rujna 2001. i koji u mnogim europskim zemljama pogađaju i novinarski posao. Oni daju ovlaštenja vlastima da prisluškuju i prate novinare putem telefona, interneta, pa čak i na zakonodavnoj razini Europske unije. To je realni problem, to je pritisak na novinare koji se čak i povećava u mnogim zemljama.
    Ima li šanse da se ukinu antiteroristički zakoni?
    – Oni služe u političke svrhe. Vlasti koriste te mjere u različitim dnevnim kampanjama, u unutarnjoj politici. U Velikoj Britaniji te mjere ponajviše se koriste protiv jednog specifičnog dijela populacije. Čak i u direktivama EU stoji da se čuva i pohranjuje elektronička pošta, dakle, u svako vrijeme može se vidjeti što novinari rade. Špijuniranje novinara putem tajnih službi događa se svugdje, u Njemačkoj, u Poljskoj...
    Pojačava se pritisak na novinare da u pojedinim slučajevima otkriju izvor informiranja. Svaka dva-tri mjeseca pojavljuju se takvi slučajevi, može govoriti o izvjesnom ratu novinara s vlastima.
    Druga kontroverza – to je budućnost novinarstva. Njome se bave eksperti, novinari, novinarske organizacije. Pogledajmo što se događa s novinarima i s novinama u SAD. Dakle, novine prestaju izlaziti, neki veći gradovi ostaju bez novina, oko 20.000 novinarskih mjesta ukinuto je posljednjih godina u SAD-u. Kvaliteta je pala, informiranje o vanjskoj politici gotovo je postalo luksuz u američkom novinarstvu, mnogi mediji zatvorili su svoja strana dopisništva.
   

ne konvergencija, već preživljavanje medija

Kakva je situacija u Velikoj Britaniji?
    – Tu je nešto drukčije. Najveći je pritisak na lokalne novine, dosta njih se ukida. Mnoge lokalne novine su u američkom vlasništvu pa je sudbina slična kao u SAD-u. To je loše jer su lokalne novine iznimno bitne za informiranje.
    Padaju li tiraže glavnih novina?
    – Tiraže se smanjuju i to nije u direktnoj vezi s financijskom krizom. To se u medijskoj industriji u SAD-u i Velikoj Britaniji događa dulje vrijeme.
    Kakva je budućnost konvergencije novih i starih medija?
    – Konvergencija je uspješno obavljena. S profesionalnog stajališta, novine prate kvalitetni websitovi, s ekonomskog stajališta morat će naviknuti ljude da plaćaju za internetske stranice. No, naravno, nemoguće je da BBC uvede plaćanje za svoju internetsku stranicu. Ona mora ostati slobodna zato jer se BBC-u već plaća pretplata. Ako pak Guardian bude tražio plaćanje za ulaz, moći ćete besplatno ući preko linka BBC-a na Guardian.
    Konvergencija medija više nije tema, glavno je pitanje preživljavanje novina. Da se malo dotaknem pitanja profita. Negdje u desetogodišnjem razdoblju, sve do nedavno, novinska industrija, osobito u zapadnoj Europi, ubirala je vrlo visoke profite. Ubirali su profite čak i do 20 posto što je potpuno nezamislivo u brojnim drugim djelatnostima. Ono što su morali napraviti s tim novcem – to je reinvestirati ga u kvalitetno novinarstvo. Ali, umjesto toga, godinama i godinama profit je dijeljen dioničarima. Sada u kriznoj situaciji, profit u novinskoj industriji osjetno je pao ali ipak i dalje se zarađuje. No, jedna stvar je sigurna – dobro informirano, kvalitetno novinarstvo jamstvo je preživljavanja i uspjeha. Slaba kvaliteta nije jedini glavni uzrok krize u novinarstvu, ali je vrlo bitan faktor.
    Bitna odrednica novinarstva je da je ono čuvar demokracije, ljudskih prava, da mediji nadziru vlast i društvene institucije. Mijenja li se danas, u novom novinarstvu, nešto u toj odrednici?
    – Ne, siguran sam da ne. Mnogi mladi ljudi su i danas fascinirani novinarstvom. Ovo je zapravo još uvijek zlatno doba za novinarstvo, sve je više fakulteta i novinarskih škola. To znači da se glavna načela novinarstva uče posvuda. Loše je samo ako novinari ne mogu raditi svoj posao na najbolji način zato što se ne investira u novinarstvo. Velika je razlika u tome ulaže li se novac u istraživačko novinarstvo, ili se priče rade na desku, na osnovu nečijih priopćenja za javnost.
    Dakle, mislim da novinari nisu izgubli žar u svojoj misiji. Tamo gdje je novinarstvo dinamično i kvalitetno, nema nikakve sumnje o tom poslanju novinarstva.

primjer le mondea

A je li novinarski posao poslanje ili nije?
    – Ja osobno vjerujem da jest. Novinarstvo u mnogim zemljama slobodno je u tom smislu da novinar može biti svatko. A ako je prigovor da je kvaliteta loša, može se odgovoriti da ako vjerujemo u slobodu izražavanja, onda svatko ima pravo da se slobodno izražava i za to mu ne treba licenca. U Francuskoj, na primjer, svojevrsna komisija izdaje licence za novinare. To čini izvjesnu razliku, ali ne bitnu. Bitne su novinarske škole, ali to u načelu nije prijeko potrebno.
    Sve je više zabavnog novinarstva, sve manje analitičkog i ozbiljnog, može li se taj trend preokrenuti?
    – To je više nego trend, to su uredničke odluke da bi se privuklo što više kupaca novina, gledalaca, slušatelja. Ali, ako uzmemo Le Monde ili Liberation u Francuskoj, onda vidimo da se te novine ni u čemu bitnom ne mijenjaju. Oni imaju finacijskih problema, sigurno, ali članci ostaju vrlo ozbiljni, Le Monde nema fotografija, ljudi ga kupuju. Ima stil koji se ne mijenja i koji uvijek privlači kupce. Entertainment je poslovni model, ali sigurno da nije niti vječni niti jedini poslovni model u novinarstvu.
    Znaju li vlasnici medija kamo ide medijska industrija?
    – Mislim da su rasprave o budućnosti dosta konfuzne, ponajviše jer nema nekog mainstream načina mišljenja o budućnosti novinarstva. Na nesreću, mnogo menadžmenta brojnih jakih medija ne govore ništa o toj budućnosti. Murdock je izišao s tim da će ljudi morati plaćati za ulazak na website. Neki prizivaju financijske subvencije vlasti. Ali, čak niti ako vlasti interveniraju, nema za novinare jamstava da vlasnici neće novac staviti u vlastiti džep. Ali novinarstvo jest kao zdravstvo, kao obrazovanje jer bez lokalnih medija nema niti informacija o odlukama vlasti. Imamo dakle o budućnosti medija vrlo fragmentarnu sliku, iako svi o toj budućnosti govore – medijski teoretičari, vlasnici, novinari.
    Čini li se i vama da je sve više tenzija i konflikata između medijskih vlasnika i novinara?
    – Da, sigurno. Novinari nemaju povjerenja u to da su vlasnici i menadžeri koji upravljaju medijima za to sposobni, nemaju jamstava da će mediji u kojima rade preživjeti. Danas novinari mogu više reći o budućnosti novinarstva od menadžera. I ako menadžeri u krizi vide jedini izlaz u otkazima, razumljiv je taj konflikt.

bitka večernjakovih novinara
   
    Koja je vaša poruka za hrvatske novinare?
    – U toku je bitka novinara jednog od najvećih dnevnika u Hrvatskoj Večernjeg lista protiv menadžmenta Styrije. Njezin ishod može biti ključan za budućnost hrvatskih novinara. Pokušavali su pregovarati s menadžementom još prije mnogo mjeseci, ali je Styrijin menadžment bio neprijateljski raspoložen prema njihovim zahtjevima. Mislim da je važno da se bore s punim povjerenjem i sigurnošću da su novinari širom svijeta uz njih i da ih podržavaju.

Razgovarao: Zdenko Duka

Povratak