Internet neće ubiti novine

28.11.2009.

Čak i da je sigurno stigao u luku, te da mu se nije na putu ispriječila ledena santa koja ga je potopila, Titanic je bio osuđen na propast. Zašto? Pa jednostavno, nekoliko godina ranije dva su momka izmislila avion.«
    Riječi su ovo Arthura Sulzbergera, vlasnika New York Timesa, jedne od najpoznatijih dnevnih novina na svijetu. Zvuče pomalo zlokobnom, pogotovo zna li se da Sulzberger povlači paralelu sa situacijom u kojoj se danas nalazi većina svjetskih dnevnih novina, pa i novinarstvo uopće. Širenjem širokopojasnog interneta i razvojem socijalnih mreža, odnosno pojavom tehnologija poput Twittera ili Facebooka, novinari gube monopol na prijenos informacija. Točnije, tradicionalni mediji prestaju biti jedino sredstvo prenošenja informacija od mjesta događaja, odnosno izvora informacija, do publike.
    Kakva je budućnost tradicionalnih medija u vremenu »digitalne tranzicije« bio je predmet konferencije što ju je prošlog vikenda organiziralo Veleposlanstvo SAD-a u Hrvatskoj, okupivši u Zagrebu sveučilišne profesore novinarstva te izdavače iz SAD-a, zajedno sa zainteresiranim profesionalcima iz različitih sektora iz regije.
    – Nema nikakvog govora o katastrofi. Velike promjene su neminovne, ali mislim da internet neće uništiti tradicionalne medije, mišljenja je Kent Collins, profesor radijskog i televizijskog novinarstva na Sveučilištu u Missouriju, jednom od najcjenjenijih svjetskih studija novinarstva. Niti jedan novi medij nije uništio stari, dodao je Collins, ali je svaki put kada se pojavio neki novi medij, stari bio prisiljena na prilagođavanje novoj situaciji.
   
Kako zaraditi na internetu

– Primjera imate koliko hoćete: za početak, ljudi nisu prestali govoriti kada se pojavilo pismo – usmena književnost postoji i danas. Knjige nisu nestale kada su se pojavile novine, novine nisu nestale kada se pojavio radio, radio nije nestao kada se pojavila televizija, svi ti mediji postoje i danas. Ne vjerujem zato ni da će internet »ubiti« sve dosad navedeno, forma će opstati. No ono što, recimo, izdavače najviše muči su stari modeli zarađivanja – distribucija i oglašavanje, priča Collins.
    Izdavači su zbilja pred zidom. Posao se jednim dijelom prebacio na internet, ali načini ostvarivanja profita su ostali isti. Oglasi, koji su donedavno bili na novinskim stranicama, danas su na internetskim stranicama – promijenilo se mjesto, no model je u principu ostao isti. Još uvijek, čini se, nitko ne zna kako zaraditi na internetu na nov i inovativan način, bez da pritom »prepisuje« ono što su novine ili televizija radili prije pojave interneta. Zbog toga će, recimo, jedan od najvećih medijskih oligarha današnjice, Rupert Murdoch, krenuti uskoro u otvoreni rat protiv Googlea. Neće im dopustiti pristup sadržaju njegovih izdanja ako Google prije toga ne bude spreman platiti. Mišljenja o tome tko će u ovom nadmetanju prvi popustiti su podijeljena.
    – Mene ova situacija u kojoj se danas mediji nalaze donekle podsjeća na kraj devetnaestog stoljeća i pojavu velikih industrijalaca. Kompletno vlasništvo nad medijima i tehnologijom posjeduje mala grupa ljudi, medijskih mogula s jedne strane te tipova poput Billa Gatesa s druge, i oni će učiniti sve da to tako i ostane, priča David Mathison, dugogodišnji zamjenik direktora Reutersovog odjela za nove tehnologije te autor knjige »Be The Media«, možda i najboljeg primjera koliki su potencijali novih medija u pravim rukama.
    – Svoju knjigu sam sâm izdao, sam je distribuiram i sam radim na njezinoj promociji. Ne želim potpisivati ugovore s izdavačima ili distributerima te im ustupati vlastita autorska prava te mogućnost njihove dugogodišnje eksploatacije ako mi današnja tehnologija omogućuje da radim ono što prije nisam mogao – da dođem do masovne publike.
   
Twitter pretekao Reuters

Zahvaljujući Twitteru prodao sam pet tisuća primjeraka svoje knjige, i pokušavam doći do što većeg broja kupaca kako bih saznao što misle o proizvodu te im bio na raspolaganju, objašnjava Mathison te, uzdajući se u snagu novih medija, prepričava jednu poznatu anegdotu iz ne tako davne prošlosti.
    – Sjećate li se kada je avion u New Yorku zbog kvara bio prisiljen sletjeti na rijeku Hudson? Avion je sletio ravno ispod prozora Reutersove redakcije u New Yorku, dakle sve se događalo pred očima novinara najveće svjetske novinske agencije. No dok su oni skočili na prozor gledati što se dogodilo, umjesto da sjednu i napišu samo kratku vijest, netko ih je na Twitteru već bio pretekao. Bilo je dovoljno da napiše »Avion sletio na Hudson, zna li netko što se događa?«, i u trenutku je već cijeli svijet bio obaviješten, priča Mathison.
    No problemi nastaju kada se postavi pitanje o vjerodostojnosti izvora informacija. Kako možemo vjerovati nepoznatom nekom na internetu da govori istinu?
    – Podvale nisu nemoguće, no mislim da se s vremenom može iskristalizirati koga na internetu valja pratiti, a koga ne. Međutim, treba biti iskren i priznati kako su podvale bile česte i u tradicionalnim medijima, usprokos tvrdnjama da su novinari i po nekoliko puta provjerili neku plasiranu informaciju, rekao je Mathison.
    No čak i kada se riješi pitanje vjerodostojnostim ostaje pitanje forme. Internet i servisi poput Twittera mogu brzo prenijeti informaciju, no mogu li i ispričati priču? Odnosno, kako je glasilo jedno pitanje postavljeno na konferenciji – može li se preko Twittera objaviti aferu Watergate?
    – Netko je na Twitteru zbilja pretekao Reuters, no nakon što je vijest postala priča publika je pratila tradicionalne medije kako bi saznala više, odnosno kako bi dobila zaokruženu informaciju, kaže Eric Braun, čovjek koji je stvorio te godinama vodio Associated Press TV. Danas živi u Velikoj Britaniji te radi kao konzultant za velike medijske tvrtke. Ne vjeruje, kaže, da je dobrim novinarima i dobrom novinarstvu vrijeme odbrojeno, no upozorava: nove se medije ne smije ignorirati.
   
Urednik za socijalne mreže

– Ne znam je li vam poznato, no BBC je nedavno otvorio jedno novo radno mjesto, točnije čitavu redakciju – imenovali su »urednika za socijalne mreže«, odnosno čovjeka koji će distribuirati i nadgledati BBC-jeve sadržaje po Facebooku, MySpaceu i sličnim servisima, skupa sa svojom ekipom. Ali, zbog toga što zna povući pravi potez u pravo vrijeme, BBC je bez konkurencije kada je riječ o portalima u Velikoj Britaniji, a poprilično je utjecajan i u SAD-u. Nove se tehnologije ne smije ignorirati, a to je nažalost greška koju danas izdavači i mnogi urednici čine gurajući ih na marginu, odnosno doživljavajući ih kao »usputnu smetnju«. Novinski portali moraju biti sadržajem neusporedivo bogatiji od tradicionalnih izdanja, u suprotnom nemaju smisla, zaključuje Braun.
    Neizbježno pitanje koje u ovakvim situacijama postavljaju novinari iz najugroženije skupine – zaposleni u dnevnim listovima – tiče se naravno budućnosti dnevnih novina. Odgovor je prilično jasan, donekle i predvidiv. Odgovor na ovo pitanje najbolje je sažeo Kent Collins, a s njim se složila i većina prisutnih:
    – Dnevne novine mogu opstati, ali za papir i tintu baš nisam siguran. Vjerujem da će se dnevne novine kao bogati i pametni portali preseliti na internet, dok ćemo jednom ili dvaput tjedno čitati najbolje i najvažnije priče od svega što se objavilo na internetu. Dakle, ako bih morao uložiti svoje novce u samo jednu kombinaciju, uvijek bih se kladio na portal s vijestima, videom, razgovorima, kolumnama i srednje dugim člancima te tjednik s izvrsnim analitičkim člancima, istraživačkim novinarstvom i proširenim verzijama najboljeg od onoga što je portal tijekom tog tjedna objavio.

Povratak