Trend desetljeća iza nas - žuto i crno

07.12.2009.

Gošća komentatorica: Vlatka Kolarović, novinarka, urednica i voditeljica “Drugog formata” na
HRT-u, jedine domaće TV emisije koja potiče raspravu u kulturi. Ova Puležanka
sa stalnim boravkom u Zagrebu, gdje je završila studij komparativne književnosti
i opće lingvistike, kao novinarka je radila za više hrvatskih i slovenskih listova
te za HRT-ovu emisiju “Pola ure kulture”

KULTURA U MEDIJIMA
Je li Hrvatska zemlja kulture?

Poznata je stvar da se u kriznim vremenima ljudi okreu kulturi,umjetnosti. Muzeji su puni, kazališne predstave rasprodane, knjige su, usprkos crnim prognozama digitalnog doba, opet u modi. Ljudima je potrebna utjeha od tragične
stvarnosti, a tko bolje tješi od onih mudrijih od nas? Ljudi vole kulturu. Malobrojni, doduše. Naravno, to ne
treba miješati s nekulturom društva,gubljenjem moralnih vertikala, marginalizacijom ljudi koji imaju što za reći, ali ih nitko više ništa ne pita. Slika u medijima malo je kompliciranija;znamo da su danas mediji- oglašivači. Ono što ne prodaje,
tome nema mjesta u tisku, a zašto je došlo do toga da neke cijenjene starlete prodaju novine, to je duga i druga priča. Tako se dogodilo da ugledni novinari kulture izvještavaju s lokalnih krumpirijada. Ali, ne volim tu vrstu kuknjave, kultura je
oduvijek bila i ostat e najvažnija sporedna stvar na svijetu, što god
rekli nogometaši.

ŽUTILO
Čita se žuta i crna kronika, a što je s kulturom?

Tema o žutilu i crnoj kronici, odrubljenim glavama i dikanima zapravo je prekomplicirana da bi se objasnila u nekoliko rečenica. Zvuči nevjerojatno,ali od histerije novog milenija prošlo je već deset godina i sad kada već grabimo prema drugoj dekadi 21. stoljeća, možemo slobodno primijetiti: modni trend desetljeća iza nas bio je - žuto i crno.

KARIJERA I MAJČINSTVO
“Drugi format”, drugo stanje i drugo dijete

Eh, ako se vodenje jedne slabo gledane i k tome mnogima dosadne emisije te pisanje za neke magazine može nazvati karijerom…
pa zna se tko danas ima karijeru, ali ja nisam jedna od njih! Važno je da “Drugi format” ide dalje, da nije mijenjao koncepciju ni ekipu, a ja pauziram još dva, tri mjeseca. Mitove suvremenog majčinstva pod hitno bi trebalo raskrinkati, svašta ti kažu i knjige i forumi, ali nitko te ne podsjeti da ćeš, bez obzira na djecu, uvijek ostati isti onaj ti, s istom
onom glavom i karakterom. I da se ništa bitno ne mijenja. Biti majka, to je najprirodnija stvar na svijetu i cijela prateća industrija suvremenog majčinstva tu je samo da nas sludi. I da nam proda ono što su znale još i naše none koje su radale u
maslinicima i štalama. Čovjek se,kad vidi cijelu tu dramu oko današnje djece, od sterilizatora do vrtećih autosjedalica, s pravom zapita kako smo uopće do ovdje stigli...

KORUPCIJA
Jesmo li i koliko korumpirani?

Možda da napravimo usporedbu s Pulom, kao što vrijedi da gdje god počnu kopati u Puli - izroni neka Agripina, tako u našem društvu - gdje god započneš kopati, od činovnikovog stola do ugovora nekog menadžera - izroni neka sramotna afera.

STUDENTI
Trebaju li prosvjedovati?

Kada sam studirala, ranih devedesetih, često me djed, danas devedesetogodišnjak, a nekad davno osviješteni student prava,
znao pitati zašto su studenti tako tihi, zašto ne ustanu protiv stanja u kojem se našla država. Bio je rat, bili smo siromašni, bez mogućnosti rada uz studiranje, uvijek u nekom dugačkom redu za menzu. Kapitalizam se tek približavao
našim granicama. Danas se studenti bune, ali u moru glasova više se ne razaznaje tko i zašto prosvjeduje, kome je doista
loše, tko govori u čije ime i za koga. Mene muči jedan drugi problem; degradacija znanja i studenata kao najvitalnijeg
segmenta društva. Zagreb je, a tako i Hrvatska, nažalost propustio šansu da (p)ostane studentska meka tranzicijske Evrope.
Desetljeće iza nas bilo je neko gluho studentsko doba. Sada je možda došao trenutak da se prisjetimo da su studenti ipak bučni,snažni, pametni, da imaju snage tulumariti cijelu no, a zatim bez frke proći ispit i da će nam, i prije
nego se snađemo, voditi zemlju i biti šefovi. Zato treba vjerovati u njih!

ŽENE NA VLASTI
Kosor premijerka, Hloverka glavna HTV-ova
urednica…

Ljuti me to pitanje - o ženama na vlasti jer žene su odavno već preuzele “muška” zanimanja - i iskreno se nadam da će nam
uskoro biti postavljeno pitanje; muškarac na vlasti - je li to novi trend? Najvažnije je da je na vlasti - čovjek, a koliko je čovjeka u svakome od nas, toliko je valjda i u svakome od njih.

KNJIGE
Knjižnice, Sa(n)jam knjige u Istri…

Meni su knjižnice uvijek dvije; jedna je gotovo, da se poslužim terminom Marca Augea, ne-mjesto, prostor izvan vremena, sistem u kaosu, meditativni hram u koji ulaziš gotovo sa strahopoštovanjem, bilo da se radi o maloj lokalnoj knjižnici ili velikoj poput pulske Naučne biblioteke. U takvim mi se knjižnicama uvijek malo spava. Druga je ona knjižnica koju imamo kući, to je prividni nered na policama na kojima zapravo vlada red i gdje čak i u mraku nepogrešivo dohvaćamo knjige koje tu žive neki svoj razbarušen i nemiran život bez klasifikacija i sistematizacija. Uz takvu knjižnicu često ne sklopim ni oka. Sanjam o knjigama koje nikada neću stići pročitati; budimo realni, ljudski vijek je prekratak za sve što bismo htjeli, pa se onda u očaju uvijek vraćam istim autorima, trenutno sam na Šoljanu i Slamnigu, malo poezije za promjenu. A naš pulski sajam
knjiga... da bar traje cijelu godinu! Pula je odmah neka druga, vedrija, kada je napadnu tolike knjige.

Povratak