Ujak Vanja

09.12.2009.

Pohvalio se da je privilegiranim sapuničarima izbio milijune iz džepova, zahvalio na predanom radu onima koji zarađuju od tri do pet tisuća kuna, požalio se na odsustvo potpore Vlade i Sabora, prstom uperio u globalnu krizu, samome sebi zamjerio što suradnike nije natjerao da izvršavaju obaveze.
    – Za mene je današnji dan poseban kao onaj prije dvije i pol godine kada ste mi dali mandat za vođenje HRT-a, izustio je pun tuge i strasti Vanja Sutlić, odlazeći s glavne pozornice Prisavlja poput Čehovljevog junaka koji je cijeloga života radio, ali nikada za sebe već uvijek za druge.
    Protegla se na duga četiri čina sjednica Programskog vijeća HRT-a ostavši bez konačnog raspleta i epiloga pa će drama još neko vrijeme potrajati. Jer, ujak Vanja je otišao, no Jelena Andrejevna, Hloverka Novak-Srzić, nije se pojavila na sceni, izbjegavši njegovu tragičnu sudbinu. Glavna urednica informativnog programa kupila je, odnosno dobila još sedam dana za očitovanje o razlozima koji su doveli do zahtjeva za njezinu smjenu.
    Ne, za Sutlićem neće nitko plakati osim savjetnika i pomoćnika koje je oko sebe namnožio i uhljebio, jer za njegovog mandata ništa se na dalekovidnici nije pomaknulo niti promijenilo, makar ne nabolje. Javna je televizija i dalje servis vlasti i sluga moći, a njezini čelnici opstajali su balansirajući i ekvilibrirajući između Pantovčaka i Banskih dvora. I Vanja Sutlić je ravnatelj postao nakon dugog i svesrdnog osobnog lobiranja kompromisom Mesića i Sanadera. Jedino je neizvjesno je li i njemu Prisavlje bilo čekaonicom za neku ambasadorsku destinaciju kao njegovom prethodniku Mirku Galiću. Koji je brod na Savi napustio 2007. godine, uoči parlamentarnih izbora, dok Sutlić to čini dvadesetak dana prije prvog kruga predsjedničkih.
    Taj sindrom da najutjecajniji medij ostaje obezglavljen kada se primaknu izbori, baš kao činjenica da će i ovi proći bez usuglašenih kriterija koji bi garantirali pošteno praćenje kampanje, vjerojatno je najintrigantniji čin Sutlićevog odlaska. Samo naivni mogu povjerovati da je ravnateljem prestao biti samo zato što je jednu novinarku svojedobno nazvao četnikušom, odnosno da su čistunstvo i moral postali bitni za kadriranje u instituciji u kojoj su »anomalije taložene desetljećima«, kao što je na odlasku poručio i sam Sutlić.
    Sudeći i po agitaciji za izbor novog predsjednika Programskog vijeća, očigledno je na Prisavlju u toku još jedno pregrupiranje snaga prije konačnog boja crvenih i plavih, lijevih i desnih. Sutlić je možda na koncu u cijelom slučaju ispao kolateralnom žrtvom, a uskoro ćemo saznati je li otišao samo zato da bi vječna i neuništiva Hloverka ipak ostala u svojoj fotelji.
    Makar dok ne dobijemo novog predsjednika.

Povratak