Malić odgovara Klauškom

21.12.2009.

NA KOMENTAR Tomislava Klauškog objavljenog 17. prosinca 2009. pod nazivom "Gordan Malić: Nosač dokumenata", reagirao je sam Malić čiju reakciju objavljujemo u cijelosti.

"Došlo neko takvo vrijeme da novinari "najslobodnijeg medija - interneta"  brane interese kolega u "neslobodnom tisku" tražeći da im poslodavac da otkaz te ih, ujedno, oslobodi straha od cenzure i stalnih izvora prihoda bez čega nema istinske slobode ni pravog novinarstva.
Tako se i komentator "Index.hr-a." Tomislav Klauški prošlog tjedna zauzeo za moj bolji položaj u korporaciji EPH, ko fol retoričkim pitanjem: "Zbog čega se EPH ne otarasi "problematičnog" novinara Gordana Malića?". Na više mjesta u tekstu podjebavajućeg naslova "Nosač dokumenata" opisuje me kao lijenčinu koja u matičnoj kući ne objavljuje članke kako bi o njima mogao govoriti na televiziji ili se praviti važan pred kolegama iz HND-a. Da ne bude zabune, evo i jednog citata:"Moglo bi se zaključiti da se Malićeva karijera svela na to da šeta redakcijama i dijeli dokumente koje je skupio svojim istraživačkim radom, uredno primajući plaću od onih koji mu ne žele objaviti ta otkrića."

Klauškog se sjećam iz "Slobodne Dalmacije" kao nadobudnog novinara koji nije pronalazio sebe u terenskom radu i stalnom patroliranju po brlozima gdje se prevrće "roba" (kako mi korporacijski novinari zovemo "ekskluzive"). Za zaraditi plaću trebao ih se nakupiti priličan broj, a onda, neka prođe, neka ne prođe, i tako do kraja mjeseca pa opet ispočetka. Usput nabereš pokoju tužbu, vucaraš se po sudskim hodnicima, srećeš razne ljutite njuške koje ti spominju obitelj, prijete i unose ti se u lice dok sudskim putem traže moralnu zadovoljštinu, odnosno lovu. »emu to, kada se lijepo može odustati nakon dva neobjavljena članka, proglasiti se žrtvom brutalnog korporativizma i cenzure, te preći u "eter" internetskog poslanja i u beskraj "analizirati fenomene" što je ideal svakog novinarskog lijenčine i budućeg blogera. Neki pokleknu odmah, neki izdrže godinu-dvije paralelno rješavajući pravo ili ekonomiju, drugi zanemare talent i pređu u PR ili naprosto "počnu da rade nešto", a neki, poput mene, u svemu tome otkriju smisao i određeno, ako hoćete, zadovoljstvo. Namjera Indexovog komentatora je, valjda, da mi to zadovoljstvo uskrati. Ej, nemože sve, i stalni posao, i sloboda istupanja, pa još i slava na televiziji, i sve to pred očima poslodavca!!!

Ipak, nije bilo baš tako, i ne bih to nazvao pravom slobodom koju, naprimjer, uživa T. Klauški, za čiju se neovisnost do kraja izborio njegov medij (u većini se slučajeva, kao i u njegovom, novinarska sloboda svodi na to da pređeš kod novog gazde...). On sumnja da je moja neovisna pozicija autentična, već spekulira kako se iza nje kriju sile mračnije i od korporacije u kojoj radim, što me čini "zaštićenim u određenim krugovima", pa i "glasnogovornikom određenih krugova", tj. tajnih službi. Znam što čovjek misli, već sam stoput čuo ovakvu prozivku, ali ne i iz usta pravdoljubivih anarhista. Do sad su me za to optuživali desni provokatori i gospoda u jednom nezavisnom tjedniku iznad kojeg su samo Bog i Hrvoje Petrač. To što Indexov komentator ne razumije da se do slobode, osim preko autoriteta koji te "štiti", može doći i vlastitim putem, slobodnom voljom, riskirajući tu i tamo ponešto, recimo posao ili glavu ili sigurnost svojih bližnjih,  to je temeljni problem hrvatskih novinara. Nisu to poslodavci koje uostalom ne možemo smijeniti na sjednicama HND-a ni nakon sto simpozija, nije ni cenzura, to su, brate, kverulantstvo, lijenost i nesposobnost, ukratko, socijalizam s hrvatskim licem!

Dok Klauški priželjkuje da se korporacija obračuna sa mnom, s drugih me portala nagovaraju da krenem u obračun s korporacijom u kojoj zarađujem za kruh, kako bi konačno bio prihvaćen u društvu besposličara koji zalijevaju svoje besplodne blogove… Dođe mi da se upitam:"Dobro, a što su to oni učinili sa svojom slobodom, što ja nisam uspio u svojoj neslobodi, ili sam ja napravio i malo više?"

Na kraju, imam određenu odgovornost i prema temama kojima se bavim. Jer, poanta istaživačkog novinarstva nije u tome da bez posla ostanem ja, već oni koje ja istražujem, pa ako je u tu svrhu potrebno da izdržim još neko vrijeme kao uposlenik korporacije, onda ću, nekako, podnijeti i tu kaznu. "

Povratak