Slobodni mediji - neslobodni novinari

28.12.2009.

Hrvatski novinari počeli su izlaziti na ulicu, prosvjedujući. Prosvjedovalo se dvaput 2008., početkom lipnja, nakon divljačkog napada na Duška Miljuša koji je karakteriziran kao pokušaj ubojstva te koncem rujna, na Dan policije, zbog toga što nisu uhićeni i kažnjeni napadači na novinare.
    Nedavno, na Dan ljudskih prava 10. prosinca, novinari su željeli upozoriti na opći pad kvalitete i trivijalizaciju novinarstva, na loš profesionalni i socijalni položaj u medijima i (neostvareno) zakonsko pravo da utječu na izbore urednika i glavnih urednika, tako i na uređivačke politike medija u kojima rade.
    Ali, još prije toga pokrenule su se i redakcije. Prije jedne ključne sjednice Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije u studenome, oko 150 novinara HTV-a i Hrvatskog radija dignulo se na Prisavlju protiv cenzure, a prosvjedovali su i novinari Večernjeg lista protiv otkaza za četvero fotoreportera.
    U svibnju su na svojoj skupštini predstavnici Sindikata novinara Hrvatske zaprijetili mogućnošću općeg novinarskog štrajka, ako se medijski poslodavci budu i dalje izbjegavali dogovoriti s novinarima o nacionalnom kolektivnom ugovoru za novinare, a Hrvatsko novinarsko društvo novinarskom je sindikatu dalo podršku.
    Probuđeni aktivizam novinara svjedoči o nagomilanom nezadovoljstvu – apsurdna je situacija u kojoj su mediji slobodni, ali su novinari sputani, frustrirani i često cenzurirani, ili se sami cenzuriraju.
    Slobodni mediji, a neslobodni novinari! Mnogi vlasnici medija htjeli bi zapravo imati medije bez novinara. Cinično rečeno, novinari samo otežavaju proizvodnju novina i medija, općenito. Kvalitetni novinari s iskustvom, postojani, oni koji se nikome ne ulaguju - pa tako niti svojim urednicima niti vlasnicima – gotovo nigdje nisu više poželjni. Naprosto, imaju visoke kriterije, s njima je teško i preteško, oni samo stvaraju probleme.
    Hrvatsko novinarstvo se želi riješiti autorstva i – autora. Tamo gdje se nude otpremnine za sporazumne raskide radnog odnosa, te su ponude najvećim dijelom ponuđene starijim novinarima, provjerenim profesionalcima. Je li moguće da se novinarstvo tako stubokom mijenja?
    Hrvatsko novinarsko društvo je od Ministarstva kulture i od Vlade zatražilo izmjene Zakona o medijima kako bi statuti medija bili oživotvoreni, a kroz njih redakcijska, novinarska neovisnost od vlasnika. Isto tako, novinari očekuju da izmijenjeni zakon jasnije ograniči vlasničku koncentraciju u medijima, da osigura transparentnost tog vlasništva te objavu naklada i glavnih oglašivača u medijima.
    Traži se od Ministarstva i Vlade da s vlasnicima medija preispitaju njihovu spremnost da se uspostavi Vijeće za medije u kojem bi o medijskim prekršajima zajedno odlučivali predstavnici novinara, nakladnika i predstavnici javnosti kako bi se profesionalna medijska etika podigla na višu razinu.
    HND se i ove godine bavio medijskim zakonodavstvom. Slobodnim novinama i medijima medijski zakoni malo pomažu, a i samo malo mogu odmoći. Spisateljska, novinarska i uređivačka sloboda ne trpe ograničenja. Ali jasni i baš novinarski, demokratski medijski zakoni daju polazište i potporu novinarskim slobodama.
    Ove godine, HND je unutar radne skupine Ministarstva kulture sudjelovao u izradi Nacrta Zakona o elektroničkim medijima. Sljedeće godine finalizirat će se rad na novom Zakonu o Hrvatskoj televiziji a usporedno s tim, sastavit će se grupa za izmjenu osnovnog medijskog zakona – Zakona o medijima.
    Iako dobrim dijelom ili uglavnom u zabavnom trendu, novinarstvo je ipak i ove godine prednjačilo iznad razine prosjeka društva i osobito iznad razine hrvatske politike i političara. Brojne afere u državim poduzećima, odmah nakon što je bez riječi objašnjenja s mjesta predsjednika Vlade otišao Ivo Sanader, opet su otkrili novinari i mediji. Za divno čudo, medijski napisi i prilozi nisu ovaj put ostali bez odjeka, kao što su ostajali proteklih godina. Novinari su prvi iznosili korupcijske primjere a tek nakon toga njima su se bavili policija i državno odvjetništvo.
    HND je zajedno sa svojim ogrankom na Hrvatskoj televiziji uložio dosta energije u obranu profesionalnih prava novinara HTV-a i u pokušaj raščišćivanja stanja na HTV-u. I danas se održava još jedna u nizu sjednica Programskog vijeća HRT-a od kojeg se mora očekivati da u idućim tjednima poštenim i promišljenim izborom novih ravnatelja, ali i novog/e glavne urednice informativnog programa HTV-a pokušaju vratiti, barem djelomično, dostojnu profesionalnu razinu javne televizije (recimo barem onu otprije nekoliko godina).
    Najteže je i profesionalno i sindikalno obraniti novinare u lokalnim sredinama. Zašto? Zato jer različiti regionalni i lokalni moćnici, i biznismeni i političari, imaju primitivniji i veći utjecaj na uprave medija nego što ga imaju krupni kapitalisti i političari na nacionalne medije.
    Ni novinarima nitko ne daje slobodu na dlanu, slobodu treba uzeti.

2010. – 100 godina HND-a
    
    HND sljedeće godine slavi 100. obljetnicu postojanja. Stota će se obljetnica dobrim dijelom obilježiti radno, na primjer, okruglim stolovima o gorućim novinarskim temama. Socijalni položaj novinara vrlo je važna tema, te odnos države, vlasnika i novinara, odgovornost biznisa za novine, eventualno pokretanje Fonda za neprofitne novine. Bilo bi dobro jedan skup posvetiti proučavanju povijesti medija u Hrvatskoj.
    Milan Grlović, prvi predsjednik HND-a, je na osnivačkoj skupštini 18. prosinca 1910. rekao da geslo Društva mora biti Jedan za sve, svi za jednog, a da su HND-ove dužnosti dvojake. Naspram naroda novinari i Društvo su pioniri njegovog političkog osvještenja i kulturnog unapređenja, a dužnosti prema nama samima osnovane su na vječnim zakonima morala i etike. Mi tražimo dostojnu egzistenciju, pravednu nagradu za naš rad, kao svi kulturni radnici... Da uzmogne vršiti svoju uzvišenu misiju u narodu, štampa mora biti neovisna, ona mora biti poštena da bude ugledna, a mora biti složna da bude jaka i uplivna.
    Nakon sto godina sve je drukčije, ali su glavna stremljenja HND-a ista. Znači bitka za socijalni položaj novinara, dostojnu i dostojanstvenu egzistenciju i, na drugoj strani, bitka za demokratsku javnost, za odličnu informiranost i osvješćenost građana kako bismo živjeli u državi zaštićenih ljudskih prava, slobodnog govora i medija, državi demokracije i prava.

Povratak