Profesija neće izumrijeti, ali se poput novina mora prilagoditi

02.01.2010.

Prof. dr. Zrinjka Peruško profesorica je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i predstojnica Centra za istraživanje medija i komunikacije (CIM) iste ustanove. Već godinama bavi se promjenama medijske politike i medijskih sustava u kontekstu demokratske tranzicije u Srednjoj i Istočnoj Europi, s posebnim naglaskom na medijski pluralizam i raznolikost s obzirom na globalizaciju i koncentraciju medija. Razgovaramo o tome što se događa danas s medijima, posebno s novinama koje su najizloženije udaru novog doba.
    Posljednjih stotinjak godina možda je najdinamičnije razdoblje u povijesti čovječanstva. Koliko su se u tom razdoblju promijenili mediji, počevši od novina koje su početkom dvadesetog stoljeća bile jedini masovni medij?
    – Mediji su definitivno drukčiji. Ne samo da su dijelili sudbinu društva koje se užasno brzo mijenjalo, nego su dijelom i suodgovorni za te vrlo brze promjene. Kažu neki teoretičari, koji prvenstveno govore o televizijskom dobu poput McLuhana i Castellsa, da svijet ne bi bio ovakav da nije bilo medija, da nije bilo novih tehnologija i oblika komuniciranja koji su omogućili da sve postane tako brzo i trenutačno dostupno. Ali su se i sami mediji strašno promijenili, promijenila se njihova uloga, cijela osnova. Francuski novinar Bernard Poulet, koji je ove godine objavio knjigu »Kraj novina«, kaže da se promijenila kompletna paradigma jer su se promijenile same osnove novina. Više ne postoji ekonomski model, odnosno više informacija ne prodaje reklamu, što znači da informacija kao kvalitetni sadržaj nije nositelj reklame koje se sve češće nalaze na drugim mjestima, od Interneta do mobilnih telefona, i novine više nemaju nove čitatelje. U europskim zemljama i SAD-u pretežni čitatelji novina stariji su od 50 godina, a mladi ljudi koji završavaju fakultet ne postaju čitatelji novina. Mlade generacije su medijski interaktivne, koriste nove tehnologije, educiraju se na nove načine, i drukčije percipiraju medije.
   
Važna je interaktivnost

To za novine ne zvuči ohrabrujuće?
    – Danas se već govori o kraju papirnate novine. No, uvijek je u pitanju prilagodba. Postoje ciklusi razvoja medija, pa su sada novine u sličnoj situaciji u kojoj je nekada bio radio kada se pojavila televizija. Radio se morao adaptirati i tražiti druge oblike pristupa publici, formirati novi vlastiti sadržaj. Primjerice, u počecima radija srž njegova programa, uz informiranje, bila je radio drama, koja danas jedva da ponegdje egzistira.
    Sve više se govori o multimediji. Što bi to bilo?
    – Bit stvaranja multimedija je u konvergenciji sadržaja, a ne u tehnologiji, koja je samo temelj za sadržaj. Zapravo je prava revolucija u tome da se prelazi s pismenog, linearnog medijskog funkcioniranja, gdje su novine bile glavni, najelitniji i najprestižniji medij, na audiovizualno preklapanje u novim medijima što će obilježiti budućnost medija. Stručnjaci koji se bave novim medijima kažu da ako se želi ulagati u medije to svakako trebaju biti mobilni mediji. Još je jedan element tu važan, interaktivnost. To je pitanje uloge ljudi koji sudjeluju u kreiranju informacija, a koji nisu profesionalni novinaru. Što će to značiti, kolika je kredibilnost takvih informacija koje dolaze od običnih građana? Novinarstvo je, naime, puno više od same informacije. Mislim da profesija nikada neće izumrijeti, ali se i ona mora prilagoditi.
   
Što je javni interes?

Jedna od odlika suvremenog svijeta je upravo raznolikost medija. Koliko je to važno?
    – Raznolikost i pluralnost medija je top tema u raspravama Vijeća Europe u posljednjih nekoliko godina. Međutim, kroz sva istraživanja se pokazuje da iako imate užasno veliku količinu televizijskih kanala, radio stanica, časopisa, tiskanih novina i svih drugih medija, vrsta informacija koja se u njima javlja je sve sličnija i sličnija. Dakle, kvalitativna raznolikost je sve manja usprkos množini kanala komunikacije. S druge strane postoji facebook i grupe koje tamo javno raspravljaju o određenoj temi, pa čak pokreću i javne akcije. Te društvene mreže, taj oblik komunikacije koji omogućava da se ljudi nađu u virtualnom svijetu i iskorače u stvarni svijet te naprave pomak, čini mi se kao velik i potencijal za zajedničko djelovanje. Demokracija pretpostavlja ne samo da o nečemu raspravljamo, nego i da sudjelujemo, da možemo nešto promijeniti. Meni se čini da bi to mogao biti jedan korak naprijed.
    U javnom interesu?
    – Pitanje javnog interesa je komplicirano, posebno u bivšim socijalističkim zemljama, novim demokracijama. Kod nas je javni interes naime uvijek bio poistovjećen s državnim odnosno partijskim interesom. Najprije je to trebao odvojiti, ali smo u taj proces ušli u vrijeme kada javni interes kao interes javnosti na Zapadu prestaje postojati jer ga istiskuje komercijalni interes, pa se sada sve više poistovjećuje s onim što zanima javnost odnosno s onim što žele kupci. Dakle, ono što ljude zanima je javni interes. To je potpuna zamjena teza. Nekada je javni interes u medijima imao za cilj zadovoljavanja demokratskih interesa, pogotovo posebnih publika kao što su djeca ili nacionalne manjine. Danas se za većinu medija može reći da nakon što lociraju publiku kreiraju njen ukus.
   
Novine su preživjele sve promjene

Vodi li to zapravo banalizaciji medija?
    – U svakoj vrsti medija ima strašno kreativnih ljudi koji rade krasne stvari. Možda banalnost prevladava, ali nije konačno pobijedila ni u jednom mediju, pa tako ni u novinama. Treba ipak reći da u trci za tiražom, stalno se osvrćući za drugim medijima, većina novina banalizira svoj sadržaj da zapravo gube one čitatelje koje su ranije imali, a koji su bili naviknuti na novine, a ne na ono što im se sada nudi. Tako da neke novine same sebi režu granu na kojoj sjede.
    Činjenica je da su novine preživjele radio, televiziju i Internet, bez obzira na krizu o kojoj govorimo. Jesu li preživjele i zbog toga što su osim informacija, koje elektronički mediji mogu brže donijeti, oduvijek nudile prostor za analize, sučeljavanje mišljenja, javnu raspravu?
    – Slažem se da je to glavna prednost novina i da je to razlog zašto trebamo novine. Pogotovo što je javna rasprava sve manje prisutna na televizijama. Sve se međutim na koncu može svesti na veličinu tržišta. Nažalost. Ako imate zemlju od 60 milijuna stanovnika, još uvijek nije problem prodati novine u stotinjak tisuća primjeraka da bi bile rentabilne, ali u maloj zemlji poput Hrvatske, s tek nekoliko milijuna stanovnika, i tržišne niše onih građana koji su još uvijek zainteresirani za kvalitetnu javnu raspravu i žele takve informacije u novinama su male. Postoje različiti modeli državnih subvencija, pa i mnoge velike zemlje poput Francuske i dan danas imaju PDV na tiskane novine 2 posto.
    Država dakle može puno više pridonijeti da se rastereti proizvodnja novina koja bi se morala smatrati kulturnom. Mislim da ćemo, kad govorimo o tiskanim novinama, doći do toga da će one postati proizvod elitne a ne više masovne kulture, pa ćemo ih kao takve trebati subvencionirati iz javnih sredstava upravo da zadržimo taj dio javne rasprave koji je važan.
   
Internet – medijska platforma budućnosti

Supilo je u svoje vrijeme bio suvremen. Sa svim nepoznanicama na koje trenutno ne možemo dobiti konačni odgovor, u nikada gorim vremenima za novine, kako profesionalno odgovoriti na izazove 21. stoljeća? Ima li uopće recepta?
    – Mislim da je strašno važno poštovati profesiju. Najvrjednije za »Novi list«, kao jednu od najozbiljnijih novina u Hrvatskoj, i za druge dnevne novine koje drže do sebe, su sjajni novinari, vrsni profesionalci. Iako nisam sigurna da mi koji smo odgojeni na linearnim pisanim medijima, koji sada komentiramo iz takvog svojeg razumijevanja uopće možemo predvidjeti što će se dešavati s interaktivnim audiovizualnim medijima u budućnosti, važnost novinarstva kao profesije, odnosno novina kao mjesta gdje pišu kvalificirani ljudi kojima vjerujemo, ostaje i dalje. Pitanje je sada kako papirnata novina to može zadržati. Novine se svakako moraju prilagoditi činjenici da više neće biti glavni izvor široke javnosti kakve su bile dok su bile glavni masovni medij. Internet, čini mi se, medijska platforma koje sve više postaje multimedijalna, postaje mjesto gdje će se zadržati gro publike, kamo već sada migriraju oglašivači, tako da će Internet, kao platforma koja povezuje različite oblike do sada odvojenih medija, postati mjesto susreta svih tih medija. A papirnata novina će postati medij za elitu.

Budućnost čitanja i demokracija
    
    Sve se manje čita. Kriza je čitanja kao takvog, cijela kultura ide prema drugim medijima. Pitanje je, s generacijama koje su u školi a ne čitaju ni knjige ni novine, i nisu zainteresirane za javne poslove, kako će uopće demokracija izgledati u budućnosti. Treba naime voditi računa da je demokracija koju danas poznajemo, kao i država kakvu danas poznajemo, neraskidivo vezana s vrstom masovnih medija koji su se razvijali paralelno s njima, uglavnom novinama. Stoga je pitanje kakva će u budućnosti biti javna ulogu medija i kako će se to odraziti na funkcioniranje demokracije.

Povratak