Božo Novak: Imamo dobre novinare, ali ne i dobre medije

25.01.2010.

Ove godine Hrvatsko novinarsko društvo slavi sto godina od osnivanja. Tim povodom priprema se knjiga o sto godina HND-a. O knjizi, ali i drugim temama vezanim uz novinarstvo u Hrvatskoj, razgovarali smo s Božom Novakom, jednim od njezinih autora, doajenom hrvatskog novinarstva, rođenim Hvaraninom, koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća bio na čelu Vjesnika, jedne od tada najjačih medijskih kuća u Europi.

Sto godina cehovskog društva doista je važna novinarska obljetnica...

- Istina je. S nekolicinom ljudi surađujem na spomenici za povijest hrvatskog novinarstva. Na toj debeloj knjizi također rade Srećko Lipovčan, Mario Bošnjak, Ida Čubelić i Ante Gavranović. Iz cijelog opusa izdvojio bih nekoliko ključnih podataka: prvu ideju za osnutak društva novinara dao je Dalmatinac Milan Grlović još u 19. stoljeću. On je bio i prvi predsjednik.

Pred šezdesetak novinara, 10. listopada 1903. sastanku predsjedava dr. Juraj Bianchini, glavni urednik Narodnog lista. Antun Radić govorio je o potrebi za organizacijom koja bi se posvetila novinarskoj struci i pratećim problemima. To je ujedno bila i prva borba za integraciju Hrvatske, pred naletom germanizacije te pokušaj da se dovrši Hrvatski narodni preporod.

Taj sastanak su pokušali onemogućiti vlast i vlasnici listova jer im novinarska solidarnost nije bila u interesu. Godine 1907. vodeći urednici zagrebačkih listova pozivaju sve novinare na okupljanje.
Novinari, ujedinite se

Na čelu privremenog odbora bio je Oton Slavnik. Prva skupština, kojom predsjeda Milan Grlović, formirana je 18. prosinca 1910. Otada teče buran i slojevit put novinarske organizacije. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije zvala se Zagrebačka sekcija. Dr. Branko Sokolović zaslužan je za otvaranje Novinarskog doma, 21. siječnja 1940.

Za vrijeme NDH društvo je počivalo na načelima te tvorevine, da bi 6. svibnja 1945. bilo osnovano Društvo novinara koje je u tom obliku djelovalo do propasti Titove Jugoslavije. HND je u sadašnjem obliku osnovan 10. siječnja 1991. godine. Zanimljivo je kako su tri Hvaranina i brojni Dalmatinci odigrali bitnu ulogu u cijeloj toj povijesnoj priči.

Prvi je novinar i urednik napoleonskog „Kraljskog Dalmatina“ don Domenik Budrović iz Staroga Grada. Zatim Juraj Bianchini, također iz Staroga Grada. Treći je autor „Prve povijesti novinarstva Dalmacije 1848.-1888.“ Petar Kasandrić iz Hvara. Izdvojio bih još Antu Trumbića, urednika prvog splitskog dnevnika „Velebit“. Ante Katunarić je s legendarnim „Dujom Balavcem“ započeo jednu priču koju su poslije preuzeli Smoje i drugi satiričari. Pa Vinko Klisić iz „Novog doba“, don Vinko Brajević...

Što biste rekli o ulozi HND-a danas?

 - Toliki su izazovi pred medijima... HND bi trebao biti aktivniji i agresivniji, rekao bih. Čini mi se da pokušaji nailaze na prepreke kod samih novinara. Nekidan sam u „Le Mondeu“ pročitao članak koji govori o problemima francuskog novinarstva: kao glavni problem apostrofiran je jaz između mlađih i starijih novinara, nepostojanje kontakta.

Sve manje novinara uspijeva završiti fakultet. Nekada su svi mlađi dobivali starijeg kolegu mentora koji je puno značio za afirmaciju jednog početnika. Ja sam kao dvadesetogodišnjak u Slobodnoj Dalmaciji imao divne starije kolege: Josipa Koršeka, Ivu Baljtasa, Jeru Čogelju, Ćiru Čičin-Šaina...

Indikativnom držim i mizernu plaću koju novinari i novinarke danas imaju u ovoj zemlji. Da bi se novinari i novinarke oduprijeli korupciji, moraju imati dobre plaće.
Dobro praćena kampanja

Kako su prema vašemu mišljenju mediji popratili nedavno završenu predsjedničku kampanju?

- Pratili su je dobro, nisu bili pristrani. Ja sam protiv svakog opredjeljivanja. Dužnost je medija dati informacije, pa neka narod bira iz ponuđenog. S druge strane, postoji sve veća tabloidizacija politike. Malo ili ni riječi o programima, a puno o raznim dogodovštinama. Mediji moraju stvarati informiranu i budnu javnost, novinari trebaju davati poštene informacije i otkrivati tajne mehanizme politike. Mislim da imamo jako dobre novinare i novinarke, ali nemamo dobre medije. - Gase se manji i nezavisni mediji - od Ferala do aktualne priče o gašenju Radija 101, beogradskih e-novina...

Znači li to da je u ovako formiranim sustavima svaka kritika, pa makar i konstruktivna, osuđena na propast?

 - To je točno. Logika tržišta vodi sve manjem broju slobodnih listova. Nema promišljenog odgoja generacija za 21. stoljeće. Svi koji su bili samostalni jednostavno su propali. U svijetu su taj problem riješili tako što su formirali tzv. neprofitne listove, sufinancirane dijelom dobiti koju ostvaruju korporativni mediji. Takve mjere i samoregulacija mogli bi spasiti kvalitetno novinarstvo. Političari ne žele informiranu i aktivnu javnost, ali njih se jednostavno mora svakodnevno podsjećati da su prije svega sluge naroda.

Vrlo aktivna mirovina

 Čime se bavite kao novinar u mirovini?

- Pišem za razne časopise i pišem knjige. Objavio sam 2005. godine ‘Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću“. Na 1200 stranica pokušao sam navesti sve novinare koji su ikad pisali kod nas. Potom je uslijedio „Leksikon radija i televizije“. Sada radim na spomenutoj povijesti Hrvatskog novinarskog društva.

U budućnosti planiram sakupiti i objaviti sve svoje publicističke radove, a započeo sam i s projektom pod radnim nazivom „Kriza Titove Jugoslavije, hladni rat i hrvatsko proljeće.“

 
HRT je u velikoj opasnosti

Kako tumačite stanje na HRT-u, posebno u kontekstu nedavnih smjena koje su zadesile tu kuću?

- Naša javna televizija je u velikoj opasnosti. Neke strukture moći iz poslovnog svijeta vladaju televizijom. Ona bi trebala biti neovisna o svima. Potrebna je velika profesionalnost i čestitost onih koji tamo rade. Politika se uplela u rad Vijeća.

Saborski odbori rade čistke, imaju veliki utjecaj na odabir članova Vijeća. Treba mijenjati zakon koji to regulira. Kad bismo izgubili HRT, bili bismo jako zakinuti na putu prema informiranoj, budnoj i aktivnoj javnosti.