Gazivoda: Vlasnici pritišću urednike, a urednici novinare

22.02.2010.

Zadaća medija je da promoviraju demokraciju, da izvješćuju o svim bitnim društvenim procesima, da nadziru vlast i bespoštedno je kritiziraju, ali svakako i da u svom djelovanju poštuju, štite i promiču temeljna ljudska prava i slobode.
    No, mediji mogu itekako ugroziti osobna ljudska prava. Prije nekoliko dana pedesetak osoba iz hrvatskog javnog života, među njima političari, glumci i znanstvenici, ocijenili su da je jedan medijski napis koji je izišao u Jutarnjem listu (a može biti i bilo koji drugi list, ne samo Jutarnji list) o tome kako su Urša Raukar i Niko Gamulin bespravno sagradili garažu pokušaj zastrašivanja građana, a samo zbog toga što su se, kako tvrde potpisnici priopćenja, angažirali protiv devastacije centra Zagreba, u izvedbi Tomislava Horvatinčića. Priopćenje su među ostalim potpisali i bivši predsjednik Republike Stipe Mesić, Vesna Pusić, Milorad Pupovac, Predrag Matvejević, Rajko Grlić, Žarko Puhovski i drugi. »To je jasna poruka kako će se provesti oni koji kritiziraju interese grupa čiji su utjecaj i kapital dovoljno moćni da korumpiraju neke novinare i naručuju slične članke. Postupak nije nepoznat i nov i uvijek predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskim pravima, ugrožava temeljne slobode pa i osnove demokracije«, ističe se u tom tekstu.
   
 Kad i kako mediji ugrožavaju ljudska prava i može li se što učiniti da se to spriječi?
– U dijelu naših medija ne osigurava se jedno od temeljnih ljudskih prava, a to je pravo na informiranost, cjelovitu i istinitu informaciju. To predstavlja problem za naš medijski prostor jer se snižava stupanj profesionalnosti, autonomije, a javni interes za slobodnom i potpunom informacijom sve se manje poštuje, tvrdi Milorad Pupovac, zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
Pupovac i Furio Radin, predsjednik saborskog odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, misle inicirati tematsku sjednicu tog odbora koja bi se bavila stanjem u medijima i zaštitom ljudskih prava.
– Često se u medijima objavljuju imena osoba, njihove slike i snimci, onda kad se to ne bi trebalo niti smjelo činiti. Otkriva se tako identitet osumnjičenih i osoba koje su nekad ranije bile optužene, ali je tužba otišla u zastaru, objavljuju se imena i u različitim drugim slučajevima kad za to nema interesa javnosti i tako se krše zakoni, kaže nam Tin Gazivoda, ravnatelj Centra za ljudska prava.
U Kodeksu časti hrvatskih novinara piše da se posebna odgovornost očekuje kad se izvještava o manjinama, seksualnoj orijentaciji, bolesti.
– Mediji moraju upozoravati na poremećaje u društvu i ukazivati kad društvo i mediji krše ljudska prava. Kod nas je neprimjeren odnos prema djeci. Često se nepotrebno prikazuju lica djece. Zatim, odnos prema ženama jer ih objektivno i dalje prvenstveno doživljavamo kao seksualni objekt, a treći je odnos prema ljudima koji su u procesu osuđivanja. Mediji si često dopuštaju da rade pritisak na sudske organe ili osuđuju prije suda, kaže nam medijski analitičar Ante Gavranović.
Pučki pravobranitelj Jurica Malčić kaže da mediji u mnogim slučajevima prelaze dopuštenu granicu. Iz sudskih istraga izlaze različite informacije, a te informacije mogu uništiti život, karijeru i prije nego što je osoba optužena a kamoli osuđena. Jedno je javni interes, on se odnosi na javne osobe. Ali kod nas nitko nije zaštićen, govori Malčić.
Naravno, postavlja se pitanje što učiniti kako bi građani bili zaštićeniji od neetičkih i neprofesionalnih izleta medija i njihovih vlasnika, urednika i novinara. U Hrvatskoj sada postoji jedno jedino etičko sudište o profesionalnim prekršajima novinara, to je Novinarsko vijeće časti HND-a u kojem 10 novinara razmatra sve prijave o prekršajima novinarske etike.
   
Hrvatsko novinarsko društvo tražilo je u prosincu od Ministarstva kulture i Vlade da s vlasnicima medija preispitaju njihovu spremnost da se uspostavi Vijeće za medije kako bi medijska etika kod nas bila dostojna demokratskih, pravnih država.
Naši sugovornici slažu se da bi višim standardima novinarske etike moglo pomoći ustanovljenje Vijeća za medije u kojem bi osim novinara bili i predstavnici nakladnika te predstavnici javnosti. Ono bi odlučivalo o prekršajima, a presude koje bi ono donosilo morali bi obvezno objavljivati oni mediji koji su narušili profesionalnu etiku.
– Dospjeli smo do toga da je neophodno reći kako nakon razdoblja borbe za slobodu govora, mišljenja, izražavanja i slobodu medija, treba nešto reći o zaštiti javnosti od medija, kaže Pupovac.
– Sadašnje stanje medija dezavuira javnu sferu. Trebalo bi uspostaviti jedno tijelo koje bi imalo u vidu profesionalne, etičke i zakonske aspekte medijskog i javnog prostora, toleranciju, kulturu govora, govor mržnje kojega ima na forumima, portalima i sl.
Gavranović spominje inicijativnu grupu koja je još prije nekoliko godina željela ustanoviti takvo etičko vijeće i izradila potrebne dokumente. Zastalo je na Vladi, misli Gavranović, i na interesu nakladnika medija koji ne žele društvenu kontrolu nad svojim djelovanjem.
I Gazivoda i Malčić misle da bi novo etičko vijeće moglo poboljšati situaciju.
– Najveći je problem u netransparentnoj vlasničkoj strukturi. Pa onda vlasnici pritišću urednike, a urednici novinare, misli Gazivoda.
Malčić ističe da se uvijek zalaže za slobodu javne riječi, ali kod nas nema granice dokle se može ići u privatnost. Glavnu ulogu u sređivanju stanja morao bi imati novinarski ceh. On kaže da nema razrađene sudske prakse u slučajevima medijskih povreda ljudskih prava, da je pravosuđe sporo i loše, ali i da bi dvije-tri donesene presude zbog grubih povreda privatnosti mogle upozoriti izdavače da ne pretjeruju.



Štititi čovjekovu intimu
   
    Novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Osobito treba biti obazriv kad se izvjećuje o djeci, ni na koji način ne smije se otkrivati njihov identitet. Svjedoci smo da se – bez iznimnog javnog interesa koji bi mogao opravdati objavljivanje nekih privatnih podataka – istrage koje su pokrenute često plasiraju kao da je riječ o pravomoćnim sudskim presudama.
   
    Češći napadi na aktiviste
   
    – Spomenuo bih da sve češće mediji radi ekonomskih interesa napadaju aktiviste za ljudska prava. To su često neobjektivni članci, na primjer protiv ekologa, a zbog interesa različitih energetskih kompanija. A sada imamo ovaj slučaj s Uršom Raukar, kaže Tin Gazivoda.

Povratak