U krizi se više čitalo

24.02.2010.

Izvor: »Informacija« iz Biltena Poslovne zajednice izdavača novina Jugoslavije, citirana prema Vjesniku od 25. travnja 1990. godine, stranica 12

Legendarni, pokojni sportski reporter Mladen Delić kazao bi »ma, ljudi moji je li to moguće!«. Ne bi čovjek vjerovao, ali prije dvadeset godina, u siječnju 1990. godine dnevni list »Vjesnik« prodavao se u više od 80 tisuća primjeraka. Bilo je to doba neposredno uoči formaliziranja demokratskih promjena započetih osnivanjem niza opozicijskih stranaka 1989. godine i odlukom Saveza komunista Hrvatske, krajem iste godine, da se organiziraju višestranački izbori. Već sljedećega mjeseca, u veljači 1990. godine, Sabor je usvojio ustavne amandmane i izborni zakon te raspisao višestranačke izbore za travanj te godine. U siječnju 1990. godine održan je i 14. izvanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije na kojemu se SKJ praktično i raspao. Bilo je to izrazito političko vrijeme, a upravo ta činjenica vjerojatno je utjecala na prodanu nakladu »Vjesnika«. Osim toga, i dnevne su se novine, posebno u tadašnjoj Vjesnikovoj kući, polako otvarale novome i političkom pluralizmu. Tijekom 1989. godine medijski su daleko veću ulogu u tome imali onodobni omladinski tisak i tjednici, a dnevne su novine bile konzervativnije i sporije su reagirale na promjene.
    Istodobno, hrvatski nakladnici dnevnih novina nisu imali mnogo razloga za zadovoljstvo. Prosječna je dnevna prodana naklada u Hrvatskoj (računajući i Sportske novosti) bila 479.363 primjerka. Godinu dana ranije, u siječnju 1989. godine, u doba koje je u javnosti bilo mnogo manje političko, prosječna je prodana naklada dnevnih novina u Hrvatskoj bila 534.086 primjeraka. Dakle, u samo godinu dana prodaja je pala za 10,2 posto. Hrvatski su se nakladnici mogli tješiti činjenicom da je na saveznoj razini taj pad iznosio 10,6 posto. Dnevne prodane naklade bile su, dakle, u usporedbi s današnjima doista velike, ali su i odražavale tadašnju krizu u novinskom nakladništvu. Zbirna prodana naklada dnevnih novina ni tada nije dosezala razine kakve su postojale u zapadnoeuropskim i, posebno, skandinavskim državama. U Hrvatskoj je tako prodavan jedan primjerak dnevnih novina na svakih deset stanovnika, u Jugoslaviji su, pak, jedne dnevne novine prodavane na svakih 15 stanovnika. Švedska je tada bila blizu tome da prodaje jedan primjerak novina na dva stanovnika.
    Zanimljivo je da je u Hrvatskoj najveći porast u godinu dana, od 1989. do 1990. godine, od dnevnih novina doživio upravo »Vjesnik«. Njegova je prodaja porasla za fantastičnih 12 tisuća primjeraka ili čak 16 posto, a sve to postignuto je bez nagradnih igara i besplatnih darova za čitatelje (možda jedini dar čitateljima »Vjesnika« datira iz prosinca 1989. godine; bio je to kalendar za 1990. godinu s likom Josipa Broza Tita). Dapače, danas zvuči nevjerojatno da je svakoga dana više od 80 tisuća ljudi htjelo kupovati dnevne novine koje su objavljivale izvještaje s partijskih sastanaka na pet i više kartica teksta. No, možda je upravo to bio jedan od razloga za taj porast: ljudi su, zbog promjena, htjeli znati što se zbiva u Partiji, pa je marljivo iščitavanje dugih, često zamornih tekstova pisanih k tome još partijskim metajezikom, bio jedini način da se dozna što se zbiva. Sličan proces zbio se istodobno i s »Borbom« kojoj je naklada u godinu dana porasla za 13 tisuća primjeraka, što je u njenom slučaju gotovo 50-postotno povećanje, a slično objašnjenje moglo bi vrijediti i za »Borbu«.
    Zanimljiv je slučaj »Večernjeg lista« koji je u samo godinu dana zabilježio pad prodaje od čak 47.584 primjerka. I taj se pad može, na neki način, tumačiti onodobnom željom ljudi da saznaju što se zbiva u onome što se uobičajeno naziva visokom politikom. »Večernji list« imao je nagradnu igru, tada popularni »Veldo« (zapravo današnji »Bingo«), mnogo je više pažnje posvećivao temama koje se obično smatraju lakšima i životnijima zbog čega mu je spektar interesa zapravo bio širi, a novine su i grafički bile bitno modernije i atraktivnije od vizualno konzervativnog »Vjesnika« kojemu je prodaja porasla.
    Izvan Hrvatske svakako je zanimljivo slučaj beogradske »Politike«. Ona je bila, uz televiziju, udarna šaka u propagandnom stroju Slobodana Miloševića. U godinu dana, i to u godini u kojoj je Milošević doživio svoj klimaks na Gazimestanu, njegove su omiljene dnevne novine izgubile više od 33 tisuće čitatelja. No, to ne znači da im je smanjen utjecaj. Dapače, u toj je godini »Politika« postala drugim najtiražnijim dnevnim listom u Jugoslaviji.
    U 20 godina za dnevne se novine mnogo toga promijenilo. Promijenilo se društveno okružje razdoblje brze i dinamične demokratske tranzicije zamijenjeno je razdobljem spore demokratske konsolidacije. Medijski se prostor u međuvremenu ipak uspio i pluralizirati, a što je za dnevne novine najvažnije, u internetu su dobile suparnika za kojega tada nisu ni pomišljale da će postojati.
 

Povratak