ARNE KÖNIG, PREDSJEDNIK EUROPSKE NOVINARSKE FEDERACIJE, O CILJEVIMA ORGANIZACIJE I BUDUĆNOSTI NOVINARSTVA

03.05.2010.

Znam da su neki hrvatski medijski vlasnici izgubili u spekulativnim poslovima izvan novinarstva i zbog toga novinari gube posao te da su vlasnici tvrdi u pregovorima, ali pregovori i dogovor su neophodni

Piše: Zdenko Duka
 
Sadašnja je kriza u medijima u jednom dijelu financijska, ali zapravo to i nije sasvim financijska kriza, nego vrlo često samo kriza profita. Jer, medijski vlasnici žele visoki profit, a njega nije više moguće steći.
    I - druga je kriza povjerenja u medije. Nepovjerenje, također, potiče menadžment u medijima jer ne shvaća da nije moguće proizvoditi kvalitetno novinarstvo u lošim uvjetima. Menadžment misli da nije toliko važno kakve su kvalitete mediji i kakvu ulogu mediji uopće imaju, za njih ih je jedino važno prodati proizvod. To razmišljanje treba mijenjati, inače je novinarstvo izgubljeno, tako aktualno medijski trenutak ocjenjuje švedski novinar Arne König, koji je nedavno u Istanbulu ponovno izabran za predsjednika Europske federacije novinara (EFJ) u trogodišnjem mandatu.
    Po njegovim riječima, glavni ciljevi EFJ-a u narednom razdoblju upravo je rasprava o tome kako izaći iz sadašnje krize i o tome kako bi u budućnosti novinarstvo trebalo izgledati.
    Na skupštinskoj sjednici spomenuli ste sastanak s izdavačima i predstavnicima švedske vlade i o izvjesnim državnim potporama za medije u svibnju. Kakve potpore očekujete za medije?
    – Vlada je pozvala medijske vlasnike, ne još i nas, ali tražit ćemo da tom sastanku prisustvujemo. Treba biti govora o financiranju novih medija i novih medijskih projekata. Neki medijski istraživači ističu da je menadžment u medijskoj industriji navikao zarađivati profit u medijima na stari način, nisu našli bilo kakve nove metode u tome.
    Mnogo se razgovara o budućnosti medija i budućnosti novinarstva. Kako vi vidite tu budućnost?
    – Siguran sam da ne smijemo ovim sadašnjim putem, tako da proizvodimo loše novinarstvo i istodobno produbljujemo razlike između onih koji su vrlo dobro informirani i onih koji nisu informirani uopće. Oni koji su bolje obrazovani i imaju veće plaće, ti mogu kupiti i kvalitetne časopise. Drugi su osuđeni na besplatne novine, tabloide, televizije i radija lošije kvalitete.
    Nadam se da ćemo imati drugu situaciju, da ćemo moći imati mnogo različitih, a kvalitetnih izvora informiranja. Znači, kvalitetne medije na internetu, male magazine koji će moći proživjeti. Sadašnji je problem što je distribucija medija u rukama velikih medijskih vlasnika, a oni postavljaju vrlo loše uvjete za distribuciju malih medija.
    Kad govorite o malim medijima, mislite li na lokalne medije ili na neke specijalizirane medije?
    – Mislim na specijalizirane medije, isto tako medije o kulturi. Oni se ne mogu prodavati na svakom kiosku, jer je to preskupo. Medijska koncentracija je sve veći problem iz dana u dan. Isti posjeduju televizije, radija, novine, izdaju knjige i kontroliraju distribuciju. I nadam se da će se razviti novi oblici vlasništva u medijima, kolektivno vlasništvo samih novinara, zaklada.
    Postoji li neki medij u Švedskoj u kojem su vlasnici novinari? List u kojem ja radim do prije dvije godine bio je u vlasničkim rukama novinara, ali više nije.
    – Ne, u Švedskoj takvo medijsko vlasništvo ne postoji. U Europi to je Le Monde, danski Information. Pokušava se na europskoj razini poraditi na vlasničkoj korporaciji. Treba naći put za kvalitetno novinarstvo koje može zarađivati novac. Važno je dobro preživjeti, a ako je profit jedina ideja u medijskoj produkciji, onda se sigurno radi protivno osnovnim funkcijama medija. Sve to moramo raspraviti i s političarima, treba biti istaknuta društvena uloga medija.
    Ono što političari mogu napraviti, barem u Švedskoj, to je smanjiti poreze za medije, no vjerojatno ne treba očekivati da ulažu državni novac u privatne medije?
    – To bi bio i rizik za medije i novinare, bio bi rizik kad bi privatni mediji dobili novac. Naravno, imamo sustav javnih televizija i radija, ali moramo uvijek biti u tom nastojanju da se strogo razdijeli uređivački sadržaj od politike.
    Tko je po vašem mišljenju danas novinar i, uostalom, tko bi trebao definirati tko je novinar?
    – Definicija nije potrebna, osim ako niste organizacija koja izdaje licencu za novinarski posao. Katkad je teško i razlikovati blogere od novinara. Jer, neki novinari su i blogeri. Neki od njih rade blogove i u svom radnom vremenu jer im je to posao. Nerijetko je određenje o tome tko je novinar potrebno zato jer novinari imaju pravo i pred zakonom, istragom, sudom štititi svoje izvore informiranja. Ali, ta zaštita ne bi se smjela odnositi jedino na novinare. U Švedskoj su zaštićeni svi oni koji pišu u novinama, koji pišu knjige i rade istraživanja. Svi oni koji istražuju informacije i objavljuju ih imaju pravo držati tajnu o izvorima.
    Činjenica je da je sve više public relationsa, mnoge su djelatnosti PR-a bliske novinarstvu ali, svakako, nisu novinarstvo. Kako vi vidite te odnose?
    – Da, slažem se, to je dosta problematično. Jer, imate PR-ove koji proizvode časopise za tvrtke. Oni to rade iz specifičnih razloga. Da li kao svoju metodu koriste novinarstvo? Da, koriste ga. A jesu li neovisni? Pa nisu. Nije lako biti potpuno jasan u tim slučajevima ali bitno je tko šalje poruku. Cilj časopisa u tvrtkama je da privuku kupce i to nije novinarstvo.
    Postoji sloboda medija skoro u cijeloj Europi, ali su novinari sve nesretniji vlastitim položajem u novinarstvu i sve marginalnijim poslovima koje rade. Slobodni mediji, a neslobodni novinari?
    – Mnogi novinari danas gube posao. Zato mnogi prihvaćaju i neke slabije poslove koje ne bi prihvaćali ranije. Ključna je uloga novinarskih sindikata u očuvanju radnih uvjeta. Mnogi su poslovi u novinarstvu sada komercijalno, a ne novinarski motivirani. To sve treba raspraviti s menadžmentom. Znam da su poneki hrvatski medijski vlasnici izgubili u spekulativnim poslovima izvan novinarstva i da zbog toga novinari gube radna mjesta te da su vlasnici tvrdi u pregovorima, ali pregovori i dogovor novinara i vlasnika neophodni su.

Nema jeftine zamjene za profesionalno novinarstvo
   
    Koje su korelacije između građanskog i profesionalnog novinarstva?
    – Građansko novinarstvo može biti korisno tako da daje ideje za profesionalno novinarstvo, ali ono ne može zamijeniti profesionalno novinarstvo. Novinari amateri nisu novinarski obrazovani, oni stvari vide drukčije, ne poznaju medijsko zakonodavstvo, vjerojatno neće biti sposobni zaštititi svoje izvore. Jednostavno, nema jeftine zamjene za profesionalno novinarstvo.

Novinari moraju biti posebno zaštićeni

    Prije dvije godine bila je vrlo teška godina za novinare jer su prvi put u mirnodopskoj Hrvatskoj jedan novinar i jedan medijski djelatnik ubijeni, a bilo je i dosta napada i prijetnji. Policija niti za dvije godine nije pronašla napadače niti naredbodavca napada bezbolskim palicama na novinara Duška Miljuša koji je prokazivao kriminalni milje, a kojem je u napadu slomljena ruka i teško je izudaran po glavi. Kakva je to poruka policije i vlasti novinarima?
    – Naše najjače oružje koje imamo je javnost. Ako se udruže novinari iz različitih medija i otkriju što se dogodilo, bit će to teže vlastima da ništa ne učine. Ne smijemo dopustiti da onaj tko je napao novinara ostane nekažnjen. Neke zemlje (npr. Ukrajina) imaju takve zakone da se napad na novinara kažnjava teže od 'običnih' napada, jer su novinari demokratski servis. Kod nas, u Švedskoj, strože se kažnjavaju napadi na političare. Postoji i rezolucija UN-a u kojoj piše da novinari trebaju biti posebno zaštićeni.

Piše: Zdenko Duka

Povratak