Podnesimo tužbe

11.05.2010.

Požutjeli leševi tuđmanizma ne prestaju ispadati iz ormara, jednoga je upravo razotkrio tjednik Novosti. U posljednjem broju taj nas je list podsjetio na tajne dosjee koji su nastali u devedesetima uhođenjem hrvatskih novinara, dosjee koje smo zaboravili okupirani drugim brigama i čija je sudbina u međuvremenu bila nepoznata. Dakle, zbirka tih ordinarnih špijunskih prljavština, koja je tadašnjem režimu trebala poslužiti za ubijanje slobode govora, nije ni procesuirana, ni uništena i nalazi se u Sigurnosno obavještajnoj agenciji SOA.
    Dosjei nose imena 126 novinara koji su uporno i kritički razotkrivali mehanizme autoritarne Tuđmanove i HDZ-ove vlasti na stranicama nezavisnih izdanja Feral Tribunea, Globusa, Novog lista, Nacionala i Jutarnjeg lista. U toj skupini »sumnjivaca« i »antidržavnih elemenata« uz njih su i neki kolege iz Večernjeg lista, Vjesnika, i Slobodne Dalmacije, dakle medija u kojima je politička poslušnost u principu bila osigurana temeljitim i izravnim nadzorom iz Pašalićevog kabineta u Predsjedničkim dvorima.
    Kako dosjeima i sada raspolaže SOA, svaki obavještajac kojem to padne na pamet može i dandanas kopati po bilješkama agenata tajnih službi o životima protuustavno špijuniranih novinara, naslađivati se njihovim navikama, poslovnim i privatnim kontaktima i familijarnim situacijama. Pa čak ni to nije sve jer monstruozna biblioteka sadrži i bogatu kartoteku insinuacija i izmišljotina koje su u fajlove unosili neobrazovani špijuni tadašnjeg SZUP-a i SIS-a revnosno ugađajući svojim političkim nalogodavcima i politički sponzoriranim moćnicima onoga vremena.
    Po istom principu kao i novinari »nadzirani« su i opozicijski političari, sindikalci i nezavisni intelektualci. Svi su uhođeni, praćeni, prisluškivali su im se telefoni, otvarala su se privatna pisma, kopalo se po porodicama, intimnim detaljima i prijateljskim vezama.
    Velika većina i žrtava i zlostavljača i danas radi, jedni za hrvatske medije na novinarskim i uredničkim mjestima, druga strana unutar obavještajnog aparata, kojim je, do karijernog skoka na poziciju ministra unutarnjih poslova, upravljao Tomislav Karamarko, a neki akteri su i dalje na političkim položajima.
    Umjesto da se taj sramotni skandal zatvori kaznenim prijavama protiv Tuđmanovih ministara policije Ivana Penića i Ivana Jarnjaka, te ondašnjih ravnatelja SZUP-a Smiljana Reljića i Ivana Brzovića i drugih koji su službeno odgovorni za nezakonito maltretiranje utjecajnih proturežimskih javnih osoba, afera je naprosto gurnuta pod tepih. Ne samo da žrtve nikad nisu dobile zadovoljštinu, a počinitelji i ideatori zloporaba kaznu, nego se dosjei i danas mogu zloupotrebljavati na sve zamislive načine.
    To se ne može i ne smije tolerirati više ni jedan dan. Ne vjerujemo da će Mladen Bajić učiniti ono što je do sada propušteno, ali Hrvatsko novinarsko društvo i organizacije za zaštitu ljudskih prava moraju zahtijevati popis uhođenih osoba i podnijeti tužbe.

Povratak