Nije manipulacija, nego manjak truda

26.05.2010.

Kad čitatelji prigovore da novinari manipuliraju brojkama, odmah mi je jasno da se radi o podatku koji bi mogao reći nešto poput “čaša je poluprazna ili polupuna” ili je pogreška. Odnosno, ili je u pitanju podatak koji čitatelji žele drukčije tumačiti ili je novinar, a većina njih je s brojkama na vi, pogriješio vjerujući onome što mu je rečeno ili zbog vlastita neznanja. Svjesna novinarska manipulacija s brojkama gotovo da ne dolazi u obzir.

Načitali smo se o protestnim skupovima zbog zagrebačke Varšavske ulice. O posljednjem su izvijestili svi nacionalni, čak i lokalni mediji s različitim brojem sudionika. Na HTV-u smo od reportera čuli da policija procjenjuje 3000, a organizatori 4000 sudionika, ali iza njega ta se masa, ni uz najbolju volju, nije mogla vidjeti. Većina novinara prihvatila je podatak organizatora, jer su se oni potrudili da prošire svoju “istinu”, a novinari se nisu trudili niti da pitaju policiju niti da sami procjenjuju.

Neki su čitatelji posumnjali da manipuliramo brojkama i tvrdili da na skupu nisu bile “tisuće Zagrepčana”, nego nekoliko stotina. Večernjakova novinarka Marijana Zrinjski objasnila mi je da je na startu u Varšavskoj bilo malo ljudi, onda ih se do Državnog odvjetništva skupilo petstotinjak, a do gradskog poglavarstva oko tri tisuće. To je i moja maksimalna brojka procijenjena po poznatoj odokativnoj metodi, nakon što sam pregledala valjda sve objavljene fotografije.

Međutim, kratko pismo čitatelja potiče i na druga razmišljanja: “Ja vas molim da provjerite tko danas, u vrijeme ove krize, može biti vani i štrajkati za zelenu Varšavsku (ja sam član HDZ-a).” Provjerili su i u subotnjem Večernjaku objavili Vojislav Mazzocco i Marko Špoljar. Proveli su cijelu noć s prosvjednicima u Varšavskoj i kažu da se tamo vrti pedesetak ljudi. Većina ne želi reći ni ime, a kamoli da bi se dala fotografirati. Predstavili su se 28-godišnji student kojemu, kaže, Varšavska ništa ne znači, nego je tu iz principa, i apsolventica matematike koja pravi društvo prijateljici na straži, a mogla je biti i bilo gdje drugdje.

Ljudi sličnih nedefiniranih motiva okupljaju se u Varšavskoj ili se priključuju koloni prosvjednika. Jasan motiv imaju samo organizatori prosvjeda Zelena akcija i Pravo na grad i one poznate osobe koje se tu i tamo pojave na Cvjetnom placu. Čine sve ne bi li promovirali sebe kroz preopćenite i previsoke ciljeve. Ekskluzivni aktivisti javljaju se samo s ekskluzivnim povodom kao što je, primjerice, rušenje gradonačelnika. Mediji bilježeći to stvaraju “heroine” i “heroje” koji na sebe lijepe tipove koji ne znaju kamo bi pa su, eto, došli u Varšavsku.

Baš me zanima hoće li usred sezone godišnjih odmora naši heroji biti u Varšavskoj. I što je to na kolniku Varšavske važnije od cijele podsljemenske zone gdje se kopa i gradi kako tko hoće, a s naše civilne scene ni glasa.

Da se vratimo manipulaciji brojkama. Ako je na prosvjedu bilo 4000 građana, a Zagreb ima oko 800.000 stanovnika, znači da gradonačelnikovu smjenu ovim putem traži 0,5 posto građana. Čini se da ovo nije dobar put kako bi se dosegnuo cilj.  

Povratak