Zašto Kapital Njet-work

22.09.2010.

Prije šest mjeseci Kapital Network, televizijska kuća specijalizirana za gospodarski program, dobila je zeleno svjetlo za probno emitiranje na nacionalnoj razini od Vijeća za elektroničke medije. Dva programa koja su ponudili RTL i Nova TV tada su ocijenjena slabijima na papiru, pa nisu ni emitirali svoje programe. Kapital Network šest mjeseci je emitirao program, sve dok ga prošlog ponedjeljka Vijeće nije proglasilo nezadovoljavajućim. Istog tog dana Vijeće je dodijelilo 15-godišnju koncesiju za dvije nove televizije čije programe nisu vidjeli, ali su im ipak dali povjerenje. Zašto? Zašto ne?

Nije rijedak slučaj da se nekome svidi ono što nije vidio. Ili da mu se ne sviđa ono što mu netko pokazuje. Kod nas je sve češća praksa da su neviđene pojave poželjnije od već viđenih, jer samo na taj način nešto što je već viđeno može postati neviđeno.

U slučaju dodjele koncesije ovo je pravilo zaživjelo u pravom smislu te riječi.

Dakle, prvo su nam dali da se mučimo s emisijama o stanju u gospodarstvu. Može li neko podnijeti četiri ozbiljna muškarca i jednu ženu koji sat i pol govore o posljedicama 40.000 izgubljenih radnih mjesta kod obrtnika ili će prebaciti na seriju u kojoj dekoltirana Manuela upravo priznaje Horaciju da bi voljela Angela upoznati s roditeljima?

Ili još lakše. Može li netko podnijeti da se dekan Fakulteta političkih znanosti pola sata žali kako nikoga ne zanima njegova besplatno napravljena studija o uvođenju vinjeta kojom bi se spriječio lopovluk na naplatnim kućicama oko kojih je napravljeno 130 mostova? I to oko devet sati navečer kada je čovjek najumorniji i treba mu opuštajući sadržaj iako je i Tigar ljut kada dozna za Celestino očijukanje s Pajaroteom.

Koga uopće zanima ovakvo stanje u gospodarstvu, pa tim se problemima bavi naše ministarstvo, u čudu su se zapitali članovi Vijeća i dali koncesije televizijama koje i na svojim prvim programima kvotu domaćeg programa uglavnom popunjavaju novim i starim serijama i astrološkim emisijama.

Meksičke cajke i babe gatare ipak su probavljivije od naricanja nad propalim gospodarstvom. Ili, ne daj bože, prikazivanja kojekakvih primjera kako sve komplicirano može biti jednostavno. Šefa te televizije, sada već Kapital Njet-worka, Dragana Ćuću uhvatio sam za 10 pitanja dok je još bio u šoku od odluke Vijeća. Ohrabren iznenađujućom potporom javnosti Ćuća je odgovorio i na pitanje je li njegova televizijska ekipa kadra snimiti kakav spot ili humorističnu seriju koja bi se mogla prikazati u programu dviju televizija koje su dobile koncesiju?

- Da, serija bi se zvala ‘Plan i program oporavka hrvatskoga gospodarstva’, a spot smo već snimili i zove se ‘Gasimo hrvatsko’ - rekao je najavljujući nastavak gerilskog rata za neki novi natječaj za koncesiju. Ako i u međuvremenu odustanu od programa, neće nikome nedostajati. Sustigla ih je pravedna kazna Vijeća za elektroničke medije i mogli bi biti prva privatna televizija koja je propala.

Sve ostale rade i nemaju problema s realizacijom svojih programa, nemaju nikakvih pretenzija prema velikom nacionalnom markentinškom kolaču. Pod kontrolom su iskusnih lokalnih moćnika i vežu konja gdje gazda kaže. Slična je situacija i u regiji, pa i regionu. Televizija ima više pa su i iskustva bolnija.

Najbolje je to opisao najpoznatiji crnogorski rock mislilac Rambo Amadeus. Privatne su televizije u Srbiji, kaže Rambo, svojom nepismenom programskom politikom obavile sistematsku primitivizaciju društva.

Zbog profita koji ubire šaka odabranih, generacije su pretvorene u topovsko meso brutalnog kapitalizma, nekritičku masu koja guta sve što joj se servira. Zaglupljena masa hipnotizirano baulja između loše plaćenog posla, podstanarskog života i večernjeg zombiranja uz TV na kojem imaju priliku vidjeti gluplje i gore od sebe, što im daje lažnu nadu da je s njima sve okej... Rambo zaključuje kako običan čovjek podcjenjuje tu brutalnost kapitalizma koji narod priprema da radi najgluplje poslove za male novce koje će potrošiti na jeftino smeće koje im se uvaljuje preko reklama...

Tko ima osjećaj da već gleda ovakav film, ima, a tko nema, neka pogleda reprizu.

Piše: Zlatko Šimić

Povratak