Estradizacija

06.10.2010.

Jesu li i u kojoj su mjeri mediji uvijek odraz društva, pitanje je o kojem bi komunikolozi mogli raspravljati u beskraj. Ako je suditi po našim medijima, koji su u goloj tržišnoj utakmici u većini slučajeva otišli u žutilo, estradizacija je duboko zahvatila sve pore hrvatskog društva.

Ugledni američki profesor, inače rodom Zagrepčanin, nedavno je pred nekolicinom hrvatskih novinara u New Yorku kazao da svakodnevno prati na internetu hrvatski tisak i da je sve što se tamo objavi samo crno, crno i ništa drugo. Ipak, kada je i ovo ljeto došao u Hrvatsku, dojmovi mu baš i nisu bili takvi.
Hrvatski čitatelj novina tako najčešće dobije sliku da je netko kriminalac prije nego li sud uopće počne i suđenje, sazna sve detalje o privatnom životu javnih osoba, bez obzira jesu li točni ili ne. Naravno, neke teme mogu i moraju zanimati medije, ali i oko onih najvrućih, poput dolaska Ive Sanadera u Hrvatsku, najčešće pretjerujemo. Tako smo mogli ovih dana saznati što bivši premijer poručuje svojom odjećom pri slijetanju u zračnu luku i što je razgovarao s taksistom koji ga je vozio kući.
Nema dvojbe da Sanaderov dolazak u Zagreb intrigira medije, kao uostalom i sve ono što se događa oko, do nedavno, jednog od najmoćnijih ljudi hrvatske politike. Uostalom, javnost zanima i sve drugo što se događa oko politike i političara, ali i u tome treba imati mjeru i elementarni smisao za pristojnost. U protivnom, ako se samo i jedino gleda na senzaciju, u drugi plan padaju mnogo važnija pitanja.

Mediji ne smiju i ne mogu biti sudovi, ne mogu nekog pribijati na križ dok se krivica ne dokaže. Nije dobro ni ako su samo okrenuti aferama kojih, istina, kod nas ne nedostaje. Sve to rade i drugi mediji u svijetu, ali ipak korektnije i s manje senzacionalizma. Primjerice, francuski mediji doslovno tuku svim oružjem po Sarkozyju, ali to ne znači da će i njegovu garderobu koristiti kao argumente za ovu ili onu tezu.

Ako mediji izgube vjerodostojnost, izgubili su i ulogu koju trebaju imati u demokratskim društvima. Lov za senzacijama, u kojima se često zaboravlja istina, upravo tome vodi. S druge strane ljudi koji vode naše medije potpuno istinito tvrde da su u nemilosrdnoj tržišnoj utakmici u kojoj nema milosti i da će opstati samo oni koji mogu držati glavu iznad vode. Urednička je procjena, očito, da je senzacija i dalje bolja roba od ozbiljnih analiza i pristupa. A kad caruju senzacije, onda je i sve dopušteno. Od pucanja iz svih oružja do pravog lova na ljude.

Povratak