Novinar protiv novinara:Zašto je prof. dr. Inoslav Bešker, kolumnist Jutarnjeg lista i dopisnik iz Rima hvalio fašista Gianfranca Finija?"

02.10.2010.

gradpula.com

Novinar protiv novinara:Zašto je prof. dr. Inoslav Bešker, kolumnist Jutarnjeg lista i dopisnik iz Rima hvalio fašista Gianfranca Finija?"

Premda je predsjednik Donjeg doma talijanskog parlamenta Gianfranco Fini još 21. rujna službeno posjetio Zagreb, gdje su ga primili predsjednik Sabora Luka Bebić i premijerka Jadranka Kosor, te istoga dana boravio u Puli gdje je bio ugošćen u Zajednici Talijana gdje su došli pripadnici talijanske manjine iz Hrvatske i Slovenije, pa je to u nas već "pase", a u nekim medijima u Italiji se još piše i kako saznajemo pisat će se u nekim ljevičarskim i desničarskim medijima.

U glavnom gradu Hrvatske, osim što se međusobno po portalima "tuku" neki desničari i ljevičari po raznoraznim pseudonimima, najviše se govori na radnim mjestima u tvrtkama i kafićima. Svjedoci smo da fašist Fini ima mnogo više simpatizera u Puli i Istri nego što smo mogli pretpostavljati. A u to smo se mogli uvjeriti putem tv i drugim slikama iz prostorija pulskog "Circola" gdje su rimskom fašistonu pljeskali desničari i oni koji su upisani u ljevičarske političke stranke i glume SDP-ove postkomuniste i IDS-ove antifašiste.

Međutim, napokon su pročitani, iako smo za većinu vrhuške u IDS-u znali i pisali o njihovim druženjima sa talijanskim neoiredentistima, neofašistima i postfašistima.

U ono u što smo sumnjali sada smo se u potpunosti uvjerili; čak i starije osobe, aktivisti u Zajednici Talijana u Puli, koji su se držali antifašisti bili su Gianfrancovom društvu, pa mi se čini da ga je dio talijanskih Istrana, Riječana, Dalmatinaca i Slavonaca te istarskih i primorskih Slovenaca prihvatio kao najdražeg gosta. Bolje je primljen nego bivši talijanski premijer Romano Prodi, kada je biciklom došao u Pulu...

Radin: Fini je jedan od najdemokratičnijih ličnosti u Italiji!

I kada je Gianfranco Fini kiselastog osmijeha napustio Pulu i vraćao se u Italiju nije mogao vjerovati da je tako primljen, a on se strašno pribojavao da će dobiti dvije pljuske kao njegov idol Benito Mussolini kad je 21. rujna 1920. sa svojim milanskim fašistonima posjetio tadašnju talijansku Pulu.

Gotovo da nije bilo medija koji hrvatsku javnost nisu obavijestili o Finijevu boravku Zagrebu i Puli. Tako je Jutarnji list (portal, 21. rujna, a list 22. rujna) iz pera Nikole Šajna pod naslovom "Fini razočarao, nije se okomio na Berlusconija" objavio izvješće o Finiju u Zagrebu, a o Puli ni slova! Ipak, objavili su izjavu saborskog zastupnika talijanske nacionalne manjine Furija Radinia, rođenog Puljanina, koji je za Finija izjavio:

- U Italiji više nitko ga ne doživljava kao postfašista, već kao čovjeka konfrontacije s Berlusconijem. Rekao bih da je Fini jedan od najdemokratskijih ličnosti u Italiji.

To je od "šetebandjeraša" Radina, ali doista, koliko god da smo znali da je prevrtljivac i iskvaren nismo znali da može biti takav podlac. Taj isti Radin je do jučer "izluđivao" je javnost kako je on antifašist i ljevičar, pa su mu grijehe oprostili iz Saveza udruga antifašističkih boraca Istarske županije i pomirli se s njim, a ako budu tako nastavili bojim se da će se preobratiti kao on i njegov brat Fabrizio Radin, dogradonačelnik Pule.

Kolumnist Bešker pao na ispitu

No, jedan od najvećih udaraca hrvatskom antifašizmu (najveći su ipak zadali hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Sabora Luka Bebić i predsjednica Vlade Jadranka Kosor) zadao je prof. dr. Inoslav Bešker, kolumnist Jutarnjeg lista i dugogodišnji dopisnik Jutarnjeg lista iz Rima, prije toga dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista, uz pomoć mlađeg i neiskusnijeg kolege Mislava Togonala, koji, osim toga, nije dorastao temi, iako je kvalitetan novinar. Naime, te kasne večeri gost HTV-ovog Dnevnika 3 bio je kolega Bešker, koji je najvjerojatnije pozvan kao vrlo dobar poznavatelj političkih prilika na Apeninskom poluotoku, pogotovu u Farnesini, i u odnosu na neke druge hrvatske dopisnike u Italji mnogo je puta kritizirao neofašiste i postfašiste te predsjednike Republike Italije koji su davali odličja ubijenim ratnim zločincima i članovima njihove obitelji. Stoga se od jednoga takvog znalca, a k tomu Bešker je doktorirao i kao sveučilišni profesor predavao na fakultetima u Italiji i Hrvatskoj, očekivalo da će dati istiniti prikaz o predsjedniku Donjeg doma talijanskog parlementa Gianfrancu Finiju, čelniku broj numero 1 u neofašističkoj političkoj stranci MSI-DN i postfašističkoj Alleanza Nazionale.

Kao što sam već napisao ovih dana, Inoslav je Bešker u povodu prve službene posjete Finija Zagrebu i Zajednici Talijana u Puli u Dnevniku 3 izjavio da je on (Fini) postao liberal i počeo nabrajati njegove pozitivne strane a ni riječi o tomu što smo nas nekolicina - od novinara nažalost bio sam jedinka (!) - oglasili se da se trebao ispričati za zločine koje je talijanska fašistička vojska počinila u Hrvatskoj. Štoviše trebao je već u Zagrebu povući izjavu koju su on i njegovi kamerati "misini" više tisuća puta rekli novinarima i izvikivali na svojim fašističkim "feštama" da su Istra, Rijeka i Dalmacija pripadale Italiji i da su ukradene i poklonjene Jugoslaviji!

Nitko me ne može uvjeriti da je Inoslav Bešker, 60-godišnji Zagrepčanin po rođenju, koji je uredio mnoge knjige i publikacije (među inima "Tito i temelji socijalističke Jugoslavije" (1977.) i Međunarodni odnosi i vanjska politika socijalističke Jugoslavije" (1979.), bio je član Politološkog društva SRH i autor brojnih znanstvenih radova, pa čak i o etici u novinarstvu, u toj emisiji zaradio čistu jedinicu zbog totalne "neupućenosti" o "aferi Mussolini" prije devedeset godina i "aferi Fini" u ovoj 2010! To je mišljenje mnogih, jer prosječni novinar, političar i građanin ne bi izvalio toliko gluposti što je on učinio pred gledateljima malog ekrana. I to ovogodišnji laureat Hrvatskog novinarskog društva koji je dobio nagradu za životno djelo!

Iako sam prvi objavio da Fini nije slučajno 21. rujna ove godine posjetio Zagreb, a osobito Pulu, jer je Mussolini sa svojim skvadristima prje 90 godina boravio u talijanskoj Puli i u teatru "Politeama Ciscutti" održao govor pun mržnje i rasizma protiv Hrvata i drugih slavenskih naroda, ali to za I.B., prof. dr. i kolumnista Jutarnjeg lista nije provokacija!

Prof. dr. Inoslava Beškera stoga stavljam u istu skupinu mojih prijatelja i poznanika Puležana i ostalih Istrijana, te rođaka moje supruge Talijanke koji su bili na "crnoj fešti" u pulskom "Circolu" koji to višu nisu od 21. rujna 2010. u 18 sati kada je najveći glumac među talijanskim fašistima i najveći političar među glumcima zakoračao na prag Zajednice Talijana u strogom središtu u Pule.

Bešker je te večeri bio nadahnut dalmatinskim humorom, a inače se uvijek volio puno šaliti. Oni koji ga poznaju, a među njima je i autor ovoga teksta, znaju jako dobro da zna biti veoma duhovit i provokativan. On je u Dnevniku 3 bio ovo posljednje! Jer, bilo mu je poznato što je Jutarnji list pisao o Finijevu boravku u Zagrebu i Puli, pa je sam sebe cenzurirao. Ako je to učinio onda nije imao pravo zavarati televizijske gledatelje i pokušati im podvaliti opasne falsifikate, kritvotvorine, da zvuči hrvatskije!

Je li vas barem malo stid bivši kolega Inoslav Bešker? Mi jesmo novinari, Bešker u radnom odnosu a ja u mirovini. Ispada obratno ili gotovo obratno, ali Bešker, kada ovo bude pročitao, nasmijati će se i komentirati gluposti.

Inoslav Bešker nije objavio protiv Gianfranca Finija za posjete Zagrebu i Puli ništa negativno jer je znao da se to neće sviđati Tomislavu Wrussu, Puljaninu, bivšem glavnom uredniku Jutarnjeg lista i njegovom prvom šefu, koji sada obnaša visoku dužnost u EPH-u - član uprave direktora zaduženog za medije. Dakle, prva osoba za sve tiskovine u toj hrvatskoj i njemačkoj grupaciji.

Piše: Armando Černjul

Povratak