I Vukelić treba pasti

07.10.2010.

Nadamo se samo da neće pasti novinarska krv, ali da hoće HDZ-ov linč-ministar. Odavna – od 2000. zasigurno nikad – nije se dogodio takav napad na slobodu medija, ali i na srpsku zajednicu u Hrvatskoj, kakav je u srijedu upriličilo hrvatsko vojno zapovjedništvo. Pa otkad to vojska uređuje novine, umjesto da brine o ispravnosti letjelica? Hoće li sad novinski urednici jednom tjedno na raport džudašu Josipu Luciću ili brodograditeljskome menadžeru Branku Vukeliću? Otkud MORH-u obraz da tvrdi da je tjednik »Novosti« – niskotiražne ali najhrabrije hrvatske novine – »zrakoplove Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane stavio u isti konktest kao i neprijateljske zrakoplove koji su agresorski djelovali diljem Hrvatske u Domovinskom ratu«? Otkud obraz, kad nije tjednik »Novosti« srušene avione »stavio u isti kontekst«, nego je to učinila glavom i bradom Hrvatska vojska, dopustivši da letjelice padnu, baš kao što su 1991. pala i ona dva iznad Šibenika?

Sarkastična se analogija naprosto nameće, ali za to nije kriv tjednik »Novosti«, baš kao što nisu ni Srbi u Hrvatskoj, ma koliko to željelo za hajku spremno uredništvo HTV-a, čiji su linč-prilozi u oba večernja dnevnika zakonomjerno uzrokovali ozbiljne prijetnje cijelome uredništvu.

I sad, kad se zbila najveća državna represija nad novinama u proteklome desetljeću, ali i ozbiljan pritisak na hrvatske Srbe, nije dovoljno da sve ostane na primjedbi o manjku socijalnoga senzibiliteta uniformiranih činovnika. Izgred je mnogo ozbiljniji: riječ je o pritisku vojnoga ministarstva na male novine koje izdaje nacionalna manjina s dobrim razlozima za trajnu frustraciju. U pristojnoj državi, takav latinoamerički izgred bio bi nezamisliv. Još do jučer činilo se kako to postaje nezamislivo i ovdje – ta isti dan kada je vojska napala »Novosti«, vrhovni je vojni zapovjednik nad grobovima ubijenih srpskih civila izjavio je kako se »prolivena krv i sramota nanesena Hrvatskoj ničim ne može obrisati«. Ali eto, toliko je malo potrebno pa da opet krenu prijetnje Srbima i novinarima. Četvrtina hrvatskih ratnih aviona pala je zbog truleži, a ministarstvo i dio javnosti krivicu prebacuju na novinare.

Matrica nije promijenjena ni za milimetar: problem su opet novine i Srbi, kao što su bili kad se objavljivalo da je Glavaš kriv za ubijanje Srba, da su Hrvati u Gospiću počinili zločine, da su ih počinili u Novskoj, u Sisku, u Zadru, u Varivodama...

Sad, kad je vojska kriva za pad svoja dva zrakoplova, opet su krive novine, jer su ih našiljile ondje gdje su najtanji.

Potjera opet počinje, do te mjere da postaje jasno kako je MORH-u i Glavnom stožeru manje važno to što su im pala dva aviona, od toga što su im se »Novosti« narugale. Na HTV-u, odmah su se probudili stari, doboko ukorijenjeni refleksi devedesetih, koje je ovdašnja falša europeizacija samo naizgled prigušila. »Ali, zašto provokacija!?«, podviknula je autorica televizijskog priloga na glavnoga urednika »Novosti« Radu Dragojevića kada joj je odgovorio da je naslovnicu objavio jer je želio provocirati javnost. Eto dijagnoze stanja duhova na nacionalnome javnom televizijskom servisu: novinarka ne vidi potrebu da se provocira institucija jer su, eto, pala samo dva od osam hrvatskih ratnih aviona.

Sve su to vrlo opasni simptomi. Dan nakon vojnoga napada na novine, posredno i na Srbe, krenule su prijetnje skidanjem glave. Odbacite iluzije: ništa nije prošlo. Pristojnim ljudima i pristojnim odnosima opasnost i dalje prijeti. Zato mora otići Branko Vukelić, čovjek koji o vojsci i »Brodosplitu« ne zna ništa, ali zato zna kako kršiti škverove, avione, novinare i Srbe.

Povratak