Naručitelji i financijeri nepoznati, sustav manjkav

22.10.2010.

ZAGREB Dvije godine nakon ubojstva novinskog izdavača Ive Pukanića i njegova bliskog suradnika Nike Franjića, i nakon višemjesečnog prvostupanjskog sudskog procesa do čijeg je okončanja ostalo još samo izricanje presude optuženicima, nije se došlo do odgovora na ključno pitanje: tko je naručio i financirao likvidaciju vlasnika i direktora zagrebačkog tjednika »Nacional«. Krajnja točka do koje su stigli policijski i USKOK-ovi istražitelji jest Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam. Jedan od najopasnijih srbijanskih kriminalnih šefova, tvrdi optužba, okupio je mješovitu srbijansko-hrvatsku gangstersku družinu, s kojom je i ranije poslovao, i povjerio im zadatak u Zagrebu. Istražitelji su do Jocića došli preko njegova kuma i operativca Slobodana Đurovića koji je, nedugo poslije atentata na Pukanića, uhapšen tokom sastanka s izvršiteljima Robertom i Lukom Matanićem u blizini hrvatsko-srbijanske granice.
   
Dvostruka uloga?

Nije se, dakle, doznalo tko je Jociću, kojem se sudi u Beogradu, naručio ubojstvo Ive Pukanića, ali USKOK-ova je teza da iza tog zločinačkog posla stoji tzv. duhanska mafija iz Crne Gore i Srbije, za čije su šefove slovili Milo Đukanović i Stanko Subotić Cane. U prilog toj tezi na zagrebačkom Županijskom sudu svjedočio je Crnogorac Ratko Knežević. On je nekad bio Đukanovićev suradnik i intimus koji se, nakon sukoba s Đukanovićem, skrasio u Zagrebu, te se poslovno i prijateljski povezao s Ivom Pukanićem i Pukanićevim najboljim prijateljem Hrvojem Petračem.
    Prema USKOK-ovoj tezi, izdavač »Nacionala« ubijen je zbog tekstova u kojima je raskrinkavao tzv. duhanski lobi, u koji je smještao i pokojnog srbijanskog premijera Zorana Đinđića, i zbog svjedočenja o istoj temi pred talijanskim tužiteljima. No, ti tekstovi izlazili su godinama prije atentata, jednako kao što se i svjedočenje u Italiji dogodilo mnogo prije no što je Željko Milovanović aktivirao eksplozivnu napravu na »Nacionalovu« parkingu u Vlaškoj ulici. Stoga je upitno je li Pukanić likvidiran zbog svog, nesumnjivo odvažnog, pisanja o jakim kriminalnim klanovima iz Srbije i Crne Gore ili zbog služenja kriminalnoj grupaciji koja je Srbima i Crnogorcima ugrožavala poslovne interese. Jer Ivo Pukanić sigurno nije bio samo novinar: on je u jednom trenutku postao akter političkih i kriminalnih obračuna, a ne onaj koji o njima izvještava s promatračkom distancom.
   
Šutljivi policajac

Ubojstvo u Vlaškoj ulici 23. listopada 2008. otkrilo je i manjkavosti u hrvatskom sigurnosnom sustavu. Mjesec i pol prije atentata, u Zagrebu je opljačkana trgovina oružjem i, između ostalog, odnesen je snajper kakvim se ne koriste amateri. Policija i tajna služba nisu ozbiljno shvatile taj događaj. Desetak dana prije ubojstva Pukanića i Franjića Amir Mafalani, osoba iz kriminalnog miljea i kasniji optuženik za rečeno ubojstvo, rekao je policijskom inspektoru Nenadu Šipušiću da se u centru Zagreba sprema »nešto veliko«. Šipušić je to prešutio, iako je znao da Mafalani nije bilo tko i da je u kontaktu s vrlo opasnim Robertom Matanićem. Policajac je šutio i nakon što se obistinila Mafalanijeva najava, a s istom je praksom nastavio i nakon što je njegov doušnik uhapšen i osumnjičen za sudjelovanje u atentatu. Izvršitelji su otkriveni zahvaljujući sretnom pronalasku šasije skutera koji je poslužio kao nosač bombe, premda je policajac Šipušić znao čovjeka koji je desetak dana ranije bio upućen da će se ubojstvo dogoditi.


Mafijaško bratstvo i jedinstvo
   
    Hrvatska i srbijanska policija počele su, nakon saznanja da je Pukanić ubijen u prekograničnoj kriminalnoj suradnji, uspostavljati ozbiljnije veze i razmjenjivati operativne podatke, ali to nije zaustavilo razvoj mafijaškog bratstva i jedinstva. U ožujku ove godine, u jarunskom je jezeru pronađeno raskomadano tijelo beogradskog kriminalca Cvetka Simića, a koji mjesec kasnije, pripadnik zemunskog klana Miloš Simović pokušao je u Rakitju kod Zagreba ubiti svog kolegu Sretka Kalinića. Tek nakon toga Hrvatska i Srbija, a kasnije i Hrvatska i Crna Gora, potpisale su sporazume u međusobnom izručivanju vlastitih državljana optuženih ili osuđenih zbog kaznenih djela organiziranog kriminala. Pukanićevo ubojstvo u tom smislu nije bilo dovoljna pouka.



Ivica ĐIKIĆ

Povratak