VLADA »PROPUSTILA« ZAKON O HRT-u, ALI KLJUČNI PROBLEMI OSTAJU Javni servis podzemne politike

13.11.2010.

Činjenica da oni koji vode ovu zemlju nemaju jasnu strategiju što bi s javnim servisom, ali zato znaju da bi rado imali utjecaja

Otkada je, a ima tome, počela priča o potrebi pisanja nacrta novog Zakona o HRT-u, pa do danas kad je Vlada amenovala konačnu verziju, održano je barem dvadesetak javnih rasprava na tu temu. Imalo smo i radnu skupinu u ime demokratskog postupka, privid da smo uređeno društvo, no činjenica jest da je samo na jednom okruglom stolu, onom održanom u Saboru, samo jedna govornica među njih valjda stotinu, zaslužila pljesak na otvorenoj sceni. Zanimljivo, govornica je morala biti gošća iz Slovenije, profesorica na Fakultetu za humanističke studije u Kopru Sandra Bašič Hrvatin, ona koja nije umrežena ni u jednu domaću nam mrežu poslovnih, političkih i tko zna kojih interesa i odnosa. Morala je biti stručnjak koji živi s onu stranu granice. Škrti na aplauzu bili su tek čelnici RTL-a i Nove TV, te nazočni političari. Vođama komercijalnih televizija ne treba se ni čuditi, njihova je zadaća imati nasuprot sebe čim slabiju javnu televiziju, zakon koji će javni servis svesti na okvire taman takve da više nijedan oglašivač ne poželi reklamirati išta na HRT-u. Čudi, međutim, mlak aplauz u političara, bili oni iz redova HDZ-a, ili SDP-a. Ili, ipak ne čudi s obzirom da im je profesorica u lice bacila jednostavnu istinu koju bi tako rado ignorirali, a koja kaže kako je Sabor taj koji definira što je to javni interes i kakvu javni servis želimo.
   

Na potezu političari

Što je javni interes definiraju dakle političari. Hrvatska radio televizija uostalom i jest pod ingerencijom Hrvatskog sabora, no ovaj gazda kao da bi najradije da mu o tome kako će funkcionirati HRT odlučuju drugi. Ne zamjeriti se ama baš nikome tko u ruci ima kameru, da ne daj bože ne bi izgubili ono malo prigode da vam se lik pojavi na malom ekranu, nit je vodilja kojom se naši političari vode odvajkada. A kad im to spočitnete, lakonski odgovaraju kako je njihovo ignoriranje svekolikih prisavskih problema zapravo u cilju očuvanja neovisnost javnog servisa. Ispod žita, ili ispod stola, zato se pletu interesi najrazličitijih vrsta. Gostovanja na malim ekranima se dogovaraju u opskurnim kafićima. Ili se javnom servisu svako toliko prijeti neplaćenim PDV-om. Ili se sa samog vrha diže slušalica i naziva glavnog urednika Informativnog programa ne bi li mu se štogod naredilo. Ili, a to je najčešće, jer to »dobar« običaja i stare navike, jednostavno kadrovirate po HRT-u ljude koji su se spremni sagnuti se do poda čak i kad se to od njih ne traži. Sistem u kojem nema sistema, činjenica da oni koji vode ovu zemlju nemaju jasnu strategiju što bi s javnim servisom, ali zato znaju da bi rado da na javni servis imaju utjecaja, njegovan je otkada je mlade nam države i njene dalekovidnice. No, sistema ni strategije nama ni drugdje, u zdravstvu, gospodarstvu, kulturi, školstvu. Zašto bi ga onda bilo kad o televiziji govorimo!? Stoga je opaska Antuna Vujića onima koji rade zakon za jednu vladu, kako im se može lako dogoditi da ga zapravo napišu za drugu, zapravo više zlurado proročanstvo koje potvrđuje kako su sve partije svih ovih godina pisale tek jedan te isti zakon koji prije sveg ima za cilj osigurati onom tko je na vlasti da ga javni servis čim benevolentnije prati. Sve ostalo manje su bitne nijanse!
   
Samo, ovaj put se netko sjetio i kako je sistem bez sistema postao skup. HRT traži golem novac za svoje životarenje. S druge pak strane komercijalne televizije odgrizle su od marketinškog kolača manje nego su kanile. Treba im još prostora, njima i svima koji kidišu na komadić marketinške zarade. Pristojba na njih djeluje onako kako crvena krpa djeluje na bika. Komercijala je stoga povukla logičan potez, pustila da se s društvo ispuše kroz okrugle stolove i prvo saborsko čitanje zakona, a onda udarila lobirati svim silama da se do drugog barem smanji minutaža za reklame na javnoj televiziji. Ne treba pri tom zaboraviti kako su vlasnici RTL-a i Nove TV u inozemstvu, a ako je u nas političar na išta senzibiliziran onda su to naputci izvana. Ipak se nagrade poput one časopisa Glamour ne dobivaju tek tako. A ako se usudite na glas reći kako vam je dosta stranog kapitala koji nam pojede svo ono famozno obiteljsko srebro, eto Vesna Pusić da sukladno funkciji čelnici Nacionalnog odbora koji nas vodi u EU podsjeti kako gospodarskoj ksenofobiji nema mjesta. Stoga će minute za reklamiranja biti smanjene, a Europa, oni koji su u ime komercijale pritiskali naše političare, zadovoljni.
   

Posvemašnji mir

Da pak mir bude posvemašnji, pa još u izbornoj godini, pobrinula se Vlada. Naime, u nacrtu je stajalo kako se HRT-u u najpotentnijem terminu za oglašavanje, umjesto dosadašnjih 11 minuta za reklame daju tek četiri. Vlada je, pak, kao čin dobre volje minutažu u zadnji tren digla četiri na šest minuta. Računica je jasna; javni servis bit će sretan što ga nisu dotukli do dna, a komercijalne televizije zadovoljne činjenicom da im je lobiranje uspjelo, pa će im danas sutra uspjeti izlobirati i nula minuta reklama na javnoj televiziji. Razlozi da se prema Vladi koja ti izlazi u susret bude kritičan, praktički će se dokinuti. U godini od izbora. Pri tom ćemo činjenicu da komercijala, primjerice ne plaća naknadu Hrvatskom audiovizualnom centru i da nema ama baš nikakvu obvezu svojim programskom sadržajem ispoštovati barem minimum onog što se zove javni interes, neće biti zapreka. Dapače, jer kad te uče da budeš i lud i zbunjen i normalan, idealan si za život u državi koja ne zna nego za probleme. 

Program je loš

Ima u novom Zakonu o HRT-u još štošta, ima tu i nekih dobrih namjera poput one da se ubuduće kontroliraju financije, ali što to vrijedi kad će gledatelji i opet javni servis procjenjivati isključivo na osnovu programa koji im se servira i kojeg plaćaju. A on je loš. Na žalost, na osnovu pola sata odavna iskompromitiranog Dnevnika u 19.30 procjenjivati će zakon i zastupnici. A to je loše. Na osnovu Šprajcovih pošalica odlučivati će se o sudbini ljudstva na HRT-u, o sudbini arhivske građe, o dječjem programu, o o sportu kojeg ćemo ubuduće morati za ekstra novac tražiti po kabelskim televizijama, o instituciji koja ovaj tren, poput kakvog škvera, zaslužuje prije svega da je netko kvalitetno sanira ne bi li sutra i mi poput Šveđana imali zagarantiranih par sati kvalitetnog dječjeg program pa još u elitnom terminu. No, mjesto sanacije i konačnog obračuna sa svim kriminalom na Prisavlju, Vlada traži otpuštanje što stalno zaposlenih što honoraraca i to onih koji su marno radili godinama u sustavu gdje jedni rade dok se drugi pametno druže s »pravim« ljudima u ime svog opstanka i probitka. A kad je tako ne zvuči nestvarno ni teorija po kojoj Zakon zapravo neće ni proći u Saboru. Odgovaralo bi to i lijevima i desnima, to čekanje da se javni servis uruši sam zadavljen vraćanjem dugova starih HRT-ovih čelnika i vlastitom nesposobnošću.
    Inače, apelirala je Bašić Hrvatin na hrvatsku politiku da ne piše zakon za Austriju, Njemačku, ORF ili BBC, već za sebe i svoje državljane. I tu se jedino prešla. Zakon možda i ima europsku oblatnu, ali je u suštini pisan za lokalne potrebe, za malo iluzije kako se televiziju ima pod kontrolom i za malo blagonaklonosti Europe kao takve. Uostalom, bezakonje je u nas najbolji zakon, pa tako dok ovo čitate možda je v. d. glavnog urednika Informativnog programa Renato Kunić pred sebe doveo još koga onako kako je doveo Josipa Oreča da mu nakon devet godina honorarčenja za HRT i pet za Latincu priopći kako je, eto šteta što nije pripadnik nacionalne manjine pa da ga možda i ne mora otpustit. O tom zakon na žalost ne govori ništa, o tom kako svakovrsni kunići ne mogu i ne bi smjeli voditi nijedan javni servis. No, nismo li, kako reče premijerka, na dobrom putu da dođemo do pravog puta!? Ako je tako, sasvim je svejedno koja će televizija tu putešestviju direktni prenositi!

Piše: Siniša Pavić

Povratak