Dok EPH ukida sve više izdanja, otpušteni novinari doslovce gladuju

15.11.2010.

Dnevno.hr

Nino Pavić je zadnjih godina sustavno na vodeća mjesta u svojim novinama postavljao podobne, a ne kvalitetne urednike, ti su urednici tražili podobne, a ne kvalitetne novinare, nije stoga ni čudo da mu se sve njegovo carstvo najednom raspada, komentar je Jasne Babić na epidemiju gašenja novih izdanja EPH.

Tiskanje prvog broja dugo najavljivanog dnevnog tabloida "Sto-posto" u kojeg je Nino Pavić, suvlasnik EPH, polagao velike nade, a čija se premijera pred hrvatskim čitateljima trebala odigrati jučer (u ponedjeljak 15. studenog), zbog nedovršene je financijske konstrukcije odgođeno do daljnjega.

Gasi se Playboy, Cosmo i Grazia

Zbog bezobzirnih urednika, koji su tražili da pod svaku cijenu prošle godine snimim oca premijerke Kosor, skoro mi je čovjek umro pred očima. Stari Mirko Kosor nije, naime, želio razgovarati s novinarima, a pogotovo mu nije padalo na pamet fotografirati se za Arenu. Na sve moguće načina pokušavao sam ga isprovocirati i natjerati da izađe iz kuće. Kada je to napokon i učinio, bio je posve bijesan i vidno uznemiren

Fotoreporter Goran Šerbula

Taj najnoviji neuspjeh najvećeg hrvatskog novinskog izdavača, koji će uskoro prestati izdavati hrvatsko izdanje Playboya, Cosmopolitana i Grazie, a koji je nedugo prije toga ugasio dotad najstariji hrvatski tjednik Arenu, besplatni dnevnik Metro, agenciju EPEHA, kao i nesuđeni tabloid Sutra, te koji će uskoro najvjerojatnije ukinuti i politički tjednik Globus, dodatno je raspirio ionako prisutni pesimizam na hrvatskom novinarskom tržištu.

Nakon epidemije gašenja postojećih te odustajanja od novih EPH-ovih izdanja, ali i nakon brojnih otkaza i najava otkaza na Hrvatskoj televiziji, štrajka u Glasu Istre, te šrajka na Radiu 101, u novinarskim se krugovima, naime, ovih dana sve češće može čuti procjena prema kojoj je zadnjih tjedana nastupila najveća kriza novinarstva u posljednjih dvadeset godina. Nije to, nažalost, samo prolazna nepogoda koja utječe na snižavanje ionako niskih profesionalnih i etičkih novinarskih kriterija (na što smo se već pomalo i naviknuli), već je to kriza koja je neke do jučer ugledne novinare i fotoreportere bacila na rub fizičke egzistencije.

Prestrašio se da će mu otac premijerke umrijeti pred objektivom

- Doslovce gladujem. Kuham juhu od "starih kocki", bez mesa, jer plaću nisam dobio od kolovoza. Danima ne izlazim, jer mi je neugodno žicati za piće. Nakon ukidanja Arene, u kojoj sam bio urednik fotografije, zaposlio sam se na portalu Dalje.com, gdje sam nekoliko mjeseci uredno primao plaću. No, kada sam povjerovao da bi tu doista moglo biti kruha za mene, sve je iznenada propalo. Prije desetak dana inspektori rada su, naime, preda mnom zapečatili portal, pa otad ne znam gdje i za koga radim. Znam samo to da plaću nisam dobio odavno, te da sam zbog toga dužan na sve strane – bez okolišanja ističe Goran Šerbula, do jučer jedan od najproduktivnijih fotoreportera u Hrvatskoj, koji je u zadnjih pet i pol godina u Areni objavio preko 12.000 fotografija, a koji je, bez obzira na taj teško dostižni rekord, početkom ove godine doslovce bačen na cestu.

- Sve to mi pada još teže kad se sjetim kakve sam sve prljave poslove za svog poslodavca morao raditi. Zbog bezobzirnih urednika, koji su tražili da pod svaku cijenu prošle godine snimim oca premijerke Kosor, skoro mi je čovjek umro pred očima. Stari Mirko Kosor nije, naime, želio razgovarati s novinarima, a pogotovo mu nije padalo na pamet fotografirati se za Arenu. Na sve moguće načina pokušavao sam ga isprovocirati i natjerati da izađe iz kuće. Kada je to napokon i učinio, bio je posve bijesan i vidno uznemiren. Fotografirajući ga, razmišljao sam samo o jednom: što ako čovjek umre pred mojim objektivom. Nikad prije, ni poslije, nisam osjetio takvu mučninu – vrlo otvoreno priča Goran Šerbula, bivši urednik fotografije tjednika Arena, a danas nezaposleni fotoreporter.

Tjerali ga da ocrni Željka Mavrovića

Prisjeća se potom i drugih neugodnih iskustava iz vremena kada su tadašnji urednici Arene tobože pokušavali spasiti gašenje tog tjednika i kada su ga poslali da napravi reportažu o farmi bivšeg boksačkog asa Željka Mavrovića s jednom jedinom zadaćom, da čovjeka pod svaku cijenu ocrni, te da snimi fotografiju na kojoj se vidi da su Mavrovićeva polja zapuštena i zarasla u korov.

- Problem je bio u tome što farma nije uopće bila zapuštena. Baš naprotiv, sve je bilo vrlo lijepo i uredno. Svi mještani, s kojima smo razgovarali, tvrdili su da im je Mavrović puno pomogao, da je pola sela zaposlio, te da on doista obrađuje svaki pedalj svoje zemlje. Budući da su nam urednici naredili da pod svaku cijenu nađemo neobrađena polja i ljude koji će reći nešto protiv Mavrovića, satima smo tražili "drugačije mišljenje". Kada smo napokon, pred lokalnom trgovinom, naišli na pripitog čovjeka koji je tvrdio da Mavrović vara ljude, ostali mještani toliko su se razbjesnili da su htjeli istući i njega i nas. Pobjegli smo na vrijeme, isporučili slike i tekst, no urednici opet nisu bili zadovoljni. Tražili su da lažemo, odnosno da izmislimo kako je farma zarasla u korov, te da napišemo kako su mnogi seljani govorili protiv Mavrovića. Budući da kolega nije pristao na to, jedan od urednika u tekst mu je dopisao bezbroj laži. Nakon toga i ja i novinar koji je bio na istom zadatku, bili smo suspendirani, da bi kasnije, zajedno sa svim ostalim zaposlenicima Arene, dobili otkaz – ističe Goran Šerbula, te dodaje da su najveći problem EPH-ovih izdanja zadnjih godina loši kadrovi i iznimno loša uređivačka politika.

Jasna Babić: hrvatski izdavači pokazali su se kao loši kapitalisti

Isto tvrdi i Jasna Babić, bivša ugledna novinarka Globusa, kojoj su nekompetentni urednici u proljeće ove godine također uručili otkaz.

- Mislim da je najveći problem u tom što naš najveći novinski izdavač (EPH) sve više sliči na državu, pa u krizi otpušta ljude koji rade u proizvodnji, umjesto da štedi smanjujući broj zaposlenih u administraciji. Tu do izražaja dolazi činjenica da je dr. Stipe Orešković, direktor Europapress holdinga, bivši partijski miljenik, koji jednostavno nije naučio na konkurenciju i na tržišno poslovanje. On se, jednostavno, pokazao kao loš kapitalist koji je, birajući između četiri kata administracije i tri kata proizvodnje, odlučio rezati manji, proizvodni dio. Novinari su tako, u ovom trenutku, stiješnjeni samo na jedan kat, dok se administracija širi preostalim dijelom velike i nefunkcionalne Pavićeve zgrade. Kada se tome pridoda i činjenica da je Nino Pavić zadnjih godina sustavno na vodeća mjesta u svojim novinama postavljao podobne, a ne kvalitetne urednike, te da su ti urednici tražili podobne, a ne kvalitetne novinare, onda nije ni čudo da mu se svo njegovo carstvo najednom raspada. Pavićevi ljudi nisu, naime, htjeli u svojim redakcijama imati novinare koji gledaju svojim očima, slušaju svojim ušima i zaključuju svojom glavom. Kada su napokon protjerali sve "svojeglave ljude", čitatelji su im okrenuli leđa. Ljudi koji kupuju novine, naime, ne žele novac trošiti na isprazne tabloide, što je i dovelo do velike krize našeg najvećeg novinskog izdavača. U međuvremenu je propalo i tržište nekretnina, na koje se prije nekoliko godina preorijentirao i vlasnik Europapress holdinga, što je dovelo i do dodatnog urušavanja njegovog carstva – ističe Jasna Babić, koja na kraju primjećuje da hrvatsko tržište, unatoč krizi, vapi za kvalitetnom dnevnom novinom i političkim magazinom, koji bi čitateljima mogli ponuditi kvalitetne reportaže, intervjue i analitičke tekstove, kakvih je prije dvadeset i više godina bilo daleko više nego danas.

Kvalitetne novine danas bi doživjele procvat

- Vjerujem da u Hrvatskoj postoji više desetaka tisuća ljudi približno moje generacije, kojima se ne sviđa čitati vijesti s interneta i koji bi voljeli zavaliti se u fotelju i čitati kvalitetno novinsko štivo, no koji danas nemaju što odabrati. Nije, dakle, istina da je ekonomska kriza kriva za propast novinske industrije: Kriva je suluda uređivačka politika vlasnika hrvatskih medija koji su protjerali kvalitetne autore, te koji uporno inzistiraju na novinskom žutilu. Ono se, međutim, na njihov užas prodaje sve slabije – zaključuje Jasna Babić, bivša novinakra Nacionala i Globusa.

A što o svemu kažu vodeći ljudi najvećeg hrvatskog novinskog izdavača, pokušali smo doznati od dr. Stipe Oreškovića, predsjednika Uprave EPH, koji nam se, unatoč obećanjima njegove tajnice, do zaključenja ovog teksta nije javio.

Piše: Damir Kramarić

Povratak