PODRŠKA HRVATSKIH INTELEKTUALACA MAĐARSKIM NOVINARIMA I UREDNICIMA Apeliramo da se oduprete tuđmanizaciji medija

29.12.2010.

Stavljanje medija pod totalni nadzor vlasti znači uvođenje straha i cenzure – novinari i publicisti bojat će se za egzistenciju, uslijedit će »stavljanje na led«, a u uredništvima doći će do podjela na »podobne« i »nepodobne«
 
ZAGREB Mađarski parlament je uoči Božića velikom većinom glasova donio novi medijski zakon. Po njemu se osniva nacionalno vrhovno nadzorno vijeće za medije, koje popunjava isključivo stranka na vlasti, dakle izrazito desna stranka Saveza mladih demokrata, FIDESZ. Pod totalni nadzor stavljaju se novinska agencija MTI, javna televizija i radiostanice. U pogledu privatnih medija parlament je donio i svojevrsni »medijski ustav« koji ih obavezuje na »odvagnuto« izvještavanje i političku neutralnost. Zapriječene su im astronomske kazne, odnosno oduzimanja licenci novinama i radijskim i televizijskim stanicama. Sve to neposredno izriče upravo osnovano medijsko nadleštvo. Uz klasične medije, zakon pogađa i internetske forume.
    Vodeći švicarski list »Neue Zürcher Zeitung« piše da će »uredništva u javnim medijima biti većim dijelom raspuštena«.
    Prenosimo apel nekolicine hrvatskih intelektualaca – to su predsjednica Hrvatskog PEN Centra, filozofkinja Nadežda Čačinović, predsjednik Društva hrvatskih pisaca, kritičar Velimir Visokvić, nakladnik Nenad Popović te novinari i pisci Viktor Ivančić i Slobodan Šnajder – koji je pisan za budimpeštanski dnevnik »Nepszabadsag«.
   

Pismo mađarskim prijateljima

Uvođenje »harmoniziranog« izvještavanja i pisanja u mađarskim novinama znači uvođenje straha i cenzure.
    Novinari i publicisti koji rade u javnim medijima bojat će se za egzistenciju svoju i svojih obitelji, budući da će ih nadgledati i ocjenjivati predstavnici vlade. Kao u komunizmu, uslijedit će »stavljanje na led«, u uredništvima i upravama doći će do podjela na »podobne« i »nepodobne«, do smjena i, za one uporne, otkaza. Nezavisni mediji doći će u teškoće i bit će napadani da izvještavaju neobjektivno (!).
    Budući da je vlada »mađarski« orijentirana, iz naših iskustava u doba »velikog Hrvata« znamo da je od toga do proglašavanja novinara i pisaca nacionalnim izdajicama samo jedan mali korak. Sjećamo se kako je »bijesan narod« u Hrvatskoj pred kioscima palio nezavisni list »Feral Tribune«, a ljudi koji su ga kupovali primjerke su sakrivali po torbama. Sjećamo se toga iz komunizma, samo smo u to doba slušali da je tada bila »bijesna« – radnička klasa.
    Znamo, i predobro, iz hrvatskih iskustava: ukoliko vlada u siječnju počne doista kontrolirati medije, upravo će mađarski narod pretrpjeti najveću štetu. Neće više točno znati što radi vlada koju je izabrao na izborima. Hrvati su tokom devedesetih obmanjivani službenim polu-lažima i inficirani mržnjom i nepovjerenjem jednih protiv drugih. Opozicioni listovi stalno su bili na sudovima zbog »klevete« i »povrede časti« političara na vlasti, čitavi nizovi najuglednijih novinara napadani su da su ne-hrvatskog porijekla, da rade za račun stranaca (npr. Mađara Georga Sorosa) itd.
    Strani mediji koji su kritički pisali o vlasti Franje Tuđmana radili su, naravno, za interese »stranih sila«, »međunarodnog kapitala«, u korist Srbije itd. Kad je Tuđman sišao sa scene i kad su prestali stalno zaklinjanje u hrvatsku zastavu i kontrola nad medijima, narod se otrijeznio. Ali prekasno: veliki »hrvatski« političari i veliki cenzori postali su euro-multimilijuneri, a zemlja i narodno bogatstvo bespovratno je opljačkano. To je bilo ispunjenje »tisućljetnog hrvatskog sna« o kojemu su deset godina bubnjali kontrolirani mediji.
   

Gašenje svjetla

Kreće li Mađarska od 1. siječnja 2011. turskim putem? Zemlje u kojoj je pred nekoliko godina protiv najvećeg pisca – Orhana Pamuka – dignuta optužnica zbog uvrede Turske, a novinari su pretrpani sudskim procesima? Uvede li se u Mađarskoj tuđmanizam, uskoro će i najveći mađarski kazališni i filmski režiseri, filozofi, pisci biti u opasnosti da budu proglašeni »izdajicama«: jedan Péter Eszterhazy, Imre Kertész, Péter Nadás, György Konrád, György Dalos.
    Naš najveći pisac 20. stoljeća, Miroslav Krleža, školovao se u Mađarskoj, govorio je mađarski jednako dobro kao hrvatski. Jedna velika rečenica koju kod nas zna svaki maturant jest da se najgore stvari u Hrvatskoj dogode kad netko u dvorani naglo ugasi svjetlo. Gušenje novinarske slobode prvi je korak ka takvom gašenju svjetla. Budući da su nama u Hrvatskoj prečesto gašena svjetla, apeliramo na mađarsku vladu da ne provodi zakon koji je donesen i da predloži parlamentu da ga ukine. Apeliramo na izdavače, urednike, novinare i ljude od pera da se odupru tuđmanizaciji medija, ne dozvole da im egzistencijalni strah uđe u kosti. Najveća opasnost koja im prijeti ne dolazi od političkih stranaka, već je to autocenzura.
    Pišemo ovo da podsjetimo vas, naše mađarske prijatelje, na naša hrvatska iskustva. Dublje u povijest ne moramo zalaziti. Što se žalosnih i teških poglavlja tiče, ona nam je zajednička – stoji u pismu kojeg potpisuju Nadežda Čačinovič, Viktor Ivančić, Nenad Popović, Slobodan Šnajder i Velimir Visković.

Povratak