Novi list slavi 111. godina Frano Supilo - Reformator hrvatskog novinarstva

02.01.2011.

Kao naš prvi rasni novinar i urednik, profesionalac od glave do pete, Supilo je znao da utjecajne novine, čiji će se stavovi uvažavati i cijeniti, mogu biti samo one koje imaju zavidnu nakladu odnosno čitatelje, koje žive od njih i od oglasa, osiguravajući tako svoju neovisnost od drugih političkih i inih silnica

Netom obilježena stota godišnjica Hrvatskog novinarskog društva dvostruko je značajna. S jedne strane, bila je to prigoda da se podsjeti na stasanje novinarstva kao profesije. Nijedna profesija naime, pa ni novinarska, ne može se uobličiti bez udruženog djelovanja ljudi - profesionalaca koji žive od svog specifičnog, novinarskog rada.

Stalo im je da se on prepozna kao poseban i drukčiji od ostalih poslova, ma koliko bilo sličnih koji se temelje na pisanju i promišljanju, s vlastitim etičkim postulatima i pristupu poslu. Profesionalne udruge dakle, poput HND-a, promiču struku, a njenim članovima daju nužnu samosvijest za bavljenje odabranim poslom.

Istovremeno, ova je obljetnica, nimalo slučajno jer je riječ gotovo o efektu spojenih posuda, jedinstvena prilika za valorizaciju hrvatskog novinarstva koje upravo tih godina premošćuje stoljeća te sa svjetske margine konačno ulazi u »main stream« globalnog novinarstva i novinstva.

Korak od sedam milja
Krajem devetnaestog stoljeća u razjedinjenim hrvatskim zemljama, pokrajinama unutar dva dijela Austro-ugarskog carstva, izlazi zavidan broj novina i časopisa pokrenutih većinom u doba narodnog preporoda sredinom stoljeća. No oni su, koncepcijski i stilski bili daleko od suvremenih novina u Europi i Sjedinjenim Državama Amerike. Te su novine na Zapadu imale više od dva stoljeća tradicije, razvijajući se postupno od prosvjetiteljskih i intelektualističkih biltena viših slojeva građanske klase u sve široj populaciji namijenjenih informativnih glasila.

Prve dnevne europske novine, britanski The Daily Courant, počele su izlaziti 11. ožujka 1702. godine na jednoj stranici, i na njihovom tragu afirmacije aktualnih vijesti i korištenja sve suvremenijih tehnologija prikupljanja informacija i distribucije novina počeo je uzlet tada jedinog medija – novina te suvremenog novinarstva. I onda, prije 111 godina, 2. siječnja 1900. godine novinarstvo u Hrvatskoj napravilo je korak od sedam milja dostigavši u ažurnosti, koncepcijski i tehnološki razvijeni svijet. Počeo je izlaziti Novi list, dijete Frana Supila  koji uz Milivoja Dežmana zasigurno spada u reformatore hrvatskog novinarstva.

Supilo kao novinar
O Supilu kao političaru i novinskom uredniku napisano je dosta. Od Miroslava Krleže i Josipa Horvata, preko Dragovana Šepića i Ive Perića do Tereze Ganze Aras, Petra Strčića i Ive Petrinovića, brojni su hrvatski pisci, publicisti i znanstvenici posvetili dio svog opusa Supilu. U fokusu tih kraćih ili dužih tekstova, monografija, znanstvenih i publicističkih članaka ili eseja, bio je prvenstveno Supilo političar. Tek uzgredno, i to u kontekstu njegova političkog aktivizma, spominje se njegovo novinarsko i uredničko djelovanje.

Također, u proteklih osamdesetak godina, Supilo je naime umro 1917. godine, pojavile su se i razne monografije o povijesti hrvatskog novinarstva, ali puna valorizacija doprinosa vrlog Cavtaćanina novinarstvu je izostala. Većina tih monografija »pati« od viška politike, koja se sigurno u našim krajevima u proteklom burnom stoljeću često bavila novinarstvom kao i novinarstvo njome pa je to dijelom bilo neizbježno, ali i manjka sustavne obrade novinarstva kao struke te novina kao medija koji imaju svoj razvojni put. Zato je između ostalog »zakinut« i Supilo. Bolje rečeno, u oči upada neravnoteža između naglaska na njegovu doprinosu politici, koji preteže, i nesumnjivog pečata suvremenom hrvatskom novinarstvu, što još čeka primjerenu obradu znatiželjnog istraživača koji bi tom segmentu njegova djela posvetio zasebnu monografiju.

Usporedbe s New York Timesom
Uz neke opaske i komentare u različitim radovima koji se dotiču povijesti hrvatskog novinarstva, možda je najbolja vrata u punu valorizaciju Supilove novinarske ostavštine otvorila Gordana Vilović. U knjizi »Povijest vijesti«, objavljenoj 2007. godine, poglavlje pod nazivom »Supilo i Ochs ruku pod ruku« posvetila je u cijelosti usporedbi Novog lista i The New York Timesa na čijem je čelu bio Adolph Ochs. Analizirala je primjerke novina od 2. siječnja i naposljetku zaključila da se Supilov Novi lmao čega sramiti u odnosu na tada, a velikim dijelom i sada, jedne od najprestižnijih novina u svijetu.

Iako su rubrike u New York Timesu profilirane, a u Novom listu u njegovim počecima tek koncipirane, na četiri stranice riječko/sušačkog dnevnog lista imamo sadržajno i vrijednosno ono isto što postoji na 14 stranica njujorškog dnevnika. Grafički izgled im je gotovo identičan, naslovi su neupadljivi, za oglašivače je rezerviran poseban prostor, posljednja stranica u oba lista. Nadalje, obje novine imaju burzovna izvješća i koriste agencijske vijesti, pri čemu treba znati da je i inače u oba lista vijest pisana po načelima struke (tko, što, kada, gdje i kako se nešto dogodilo) dominantni novinarski rod, premda postoje i izvještaji, analize i druge forme novinskih tekstova.

U Novom listu, donekle pod drugim nazivima u odnosu na rubrike u The New York Timesu, možemo tako redom čitati o političkim događajima u Hrvatskoj i Europi kao i o »domaćim viestima«, a tu su potom i rubrike Crna kronika, Sušak Rieka, teatar, Servisne informacije, Podlistak, Kretanje brodova u riečkoj luci, Brzojavne viesti, Ekonomske bilježke, Bečka burza te već spomenuti oglasi i reklame. Drugim riječima, koliko god je Supilu bilo stalo da Novi list bude političko-informativno glasilo koje će se zalagati za hrvatske političke interese, novine su bile koncepcijski postavljene tako da privuku najširi krug čitatelja dajući im informacije koje bi ih mogle zanimati.

Kao naš prvi rasni novinar i urednik, profesionalac od glave do pete, znao je da utjecajne novine, čiji će se stavovi uvažavati i cijeniti, mogu biti samo one koje imaju zavidnu nakladu odnosno čitatelje, koje će živjeti od njih, kao i od oglasa, osiguravajući tako svoju neovisnost od drugih političkih i inih silnica.

Zašto novine opstaju?
A nadasve valja istaći, naglašava Gordana Vilović, da je Supilu, poput Adolpha Ochsa u New York Timesu uspjelo da u vrednovanju vijesti koje su zaslužile objavljivanje u Novom listu poštuje zakonitosti i prepoznaje događaje koji su relevantni, donose nešto novo, koji mogu zanimati najširi krug ljudi i čiji učinak može imati određene posljedice. Uza sve to oba su urednika vodila računa o dostojanstvu žrtava, korektnosti pristupu obradi tema i nadasve etičnosti. I to je bila, pored prelaska na jutarnje izlaženje koje je omogućilo prikupljanje aktualnosti i u kasnim noćnim satima te korištenja onodobnih suvremenih tehnologija u pripremi novine (telefon i telegraf) i distribuciji (brodovi i željeznice), tajna uspjeha Supilova Novog lista koji je postao čitana i relevantna novina ne samo u gradu izlaženja, već u čitavoj ondašnjoj Hrvatskoj i Austro-ugarskoj monarhiji.

Ovaj Supilov recept dobrog novinarstva i urednikovanja dakle, koji se ukratko može svesti na pet ključnih elemenata - aktualnost, stav, etičnost, tehnološka inovativnost i okrenutost tržištu, može postati nepogrešiv detektor u odgonetanju zašto pojedine novine, ili danas bolje rečeno mediji pošto su novine u proteklih sto godina izgubile monopol posredovanja informacija, opstaju ili propadaju. Kada tu »lupu« primijenimo na novine koje su nosile ili nose naziv Novi list, pozivajući se na Supila ili ga samo zazivajući, postaje jasno da niti jedno glasilo koje je između dva svjetska rata na Sušaku željelo krenuti Supilovim tragom nije imalo šanse za uspjeh. Nekima je nedostajalo aktualnosti, nekima tehnološke inovativnosti, a svima podrška tržišta. Novine koje nisu bile u stanju tržišno iskoračiti iz malenog Sušaka jednostavno nisu mogle dugoročno uspjeti.

Recept za iskušenja
Nakon Drugog svjetskog rata, u novim socijalističkim uvjetima, unatoč promjeni imena u Novi list 1954. godine, riječki dnevnik je stalno praktički bio »na aparatima«, dok se krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća glavni urednik Stanislav Škrbec koncepcijom lista i pristupom novinarstvu nije okrenuo čitateljima. Novu kušnju Novi list prolazio je početkom devedesetih. No, pod uredničkim vodstvom Veljka Vičevića u sada već pluralističkom i institucionalno demokratskom okruženju opstao je, i nastavio se utjecajem širiti po čitavoj Hrvatskoj, otvorenošću i stavom dostojnim Supila.

Kako će se, kada su u pitanju novine suočene sa sumanutom konkurencijom ostalih medija, stvari dalje razvijati s Novim listom i svakom drugom novinom, teško je predvidjeti. Ali, bude li bilo kakvih dilema kojim putem krenuti, valjalo bi svakako najprije konzultirati stari Supilov recept o dobrom novinarstvu i urednikovanju.

Novi list se sve do 1990. tiskao na olovnom slogu, i u tome je riječki izdavač znatno zaostajao za Zagrebom, Splitom i Osijekom. Stara je rotacija bila na izdisaju, i od 1990. postupno se prelazi na offset tisak. Nakon višegodišnjih priprema, 20. prosinca 1994. u tiskri »Novog  lista« je počela probna proizvodnja na novoj američkoj offsetnoj rotaciji »Rockwell Goss Community«. U periodu do 1994. godine i izrada fotografije s klasične repro-kamere prelazi na scaner, a paralelno s time, dolazi do uvođenja osobnih računala u Redakciju. Od 11. veljače 1997. započinje  elektronski prijelom novinskih stranica.

Autor: Neven Šantić

Povratak