Prijetnje zatvorom novinarima su šokantne

19.02.2011.

Za nešto više od mjesec dana Aidan White odlazi s mjesta glavnog tajnika Međunarodne federacije novinara (IFJ). Bila je to prigoda da s Whiteom porazgovaramo o tome u kakvom stanju ostavlja medije i medijske slobode u Europi i svijetu.

Razgovor koji smo vodili događao se u danima koji, nažalost, nisu oskudijevali lošim vijestima za novinare – najavama otkaza u velikim europskim medijskim kućama, dramatičnim zbivanjima u Egiptu, bombaškim napadom na redakciju jednog tjednika u Bugarskoj, donošenjem kontroverznog medijskog zakona u Mađarskoj... U Hrvatskoj, pak, rasprava o nacrtu novog kaznenog zakona, prema kojem bi novinari (opet) zbog klevete mogli u zatvor. Ako takva odredba stupi na snagu, hoće li IFJ reagirati?
   
Zaštićena crkva

– To je šokantni razvoj događaja, i za novinare i za slobodu govora u Hrvatskoj. Diljem Europe i svijeta vlade dekriminaliziraju klevetu. Novi zakon ide u suprotnom smjeru i negativno će utjecati na slobodu govora i novinarstvo. Novinari imaju pravo kritizirati javne osobe i biti čvrsti u svom izvještavanju. To je sloboda koju štiti Europska konvencija o ljudskim pravima. Bude li Hrvatska iskoristila ovakav zakon, koji se može zloupotrijebiti, protiv novinara, mi ćemo snažno protestirati. Vlada treba reagirati sada kako bi uklonila prijetnju zatvora i osigurala da bilo kakav zakon koji regulira klevetu poštuje slobodu izražavanja i propisuje razmjerne kazne.

Kako je moguće da zemlja članica Europske unije donese tako rigidan zakon o medijima kao što je učinila Mađarska?

– I ja se još uvijek pitam kako se to moglo dogoditi. Mađarska trenutačno ima pravni okoliš koji više nalikuje totalitarnoj nego demokratskoj državi. Njezina regulacija medija nije neovisna od vlade. Stvoreno je birokratsko vijeće koje novinarima nameće vlastitu ideju »uravnoteženog izvještavanja«. Daje posebnu zaštitu crkvama i religioznim grupama. Uključuje zabranu poticanja protiv »nacija, bilo koje većinske crkve« – to je sve izvan prihvatljive međunarodne prakse. Zahtjeva registraciju medija i internetskih servisa prije nego što im se dopusti djelovanje. Nema dovoljne zaštite novinarskih izvora. Na raspolaganju su kaznene sankcije koje mogu dovesti do bankrota novinara ili zatvaranja medija. Iskreno, radi se o sramotnom potezu zemlje Europske unije. Vodit ćemo žestoku kampanju kako bi zakon bio povučen, ne samo zbog građana Mađarske, nego za pravo na slobodu izražavanja svih ljudi u Europi.

No, budući da Mađarska ipak mijenja taj kontroverzan zakon pod pritiskom EU-a, može li taj primjer kontrole i reakcije Unije biti dobar argument i za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji?

– Vidjet ćemo kakve će biti promjene. Bijes civilnog društva i novinara unutar Mađarske te udruga poput naše pomogao je natjerati Uniju na akciju. No, kad vidimo što se događa u drugim zemljama poput Italije, Bugarske i Rumujske, još predstoji puno posla da bi se u EU osiguralo široko poštovanje novinarskih sloboda i vrijednosti neovisnog novinarstva.
   
Jesu li, prema vašem mišljenju, medijske slobode u Hrvatskoj danas veće nego prije pet ili deset godina?

- Hrvatska ima slobodno novinarstvo i novinari su aktivni u obrani svojih prava, ali diljem Europe vidimo da je pravo na slobodno izražavanje pod pritiskom u posljednjem desetljeću. Ni Hrvatska nije iznimka.

Je li i ekonomska kriza ugrozila slobodu novinarstva u Europi?

– Jest. Manje novca troši se na novinarstvo koje se bavi javnim interesima, a sami novinari ostaju bez posla ili rade u neizvjesnim uvjetima. Treba učiniti više kako bi se poduprlo novinarstvo kao javno dobro.

Spomenuli ste otkaze i neizvjesnost. Kako u takvim okolnostima novinar uopće može biti slobodan?

– Upravo tako. Moramo stvoriti bolje socijalne i profesionalne uvjete za novinare. Ako se novinari boje da će ostati bez posla ili da će prekršiti zakon ili uvrijediti ljude koji su u poziciji moći, onda će se događati autocenzura, a to je prijetnja koja nagriza slobodu izražavanja.
   
Murdochovo kockanje

Velike medijske kuće u Europi najavile su velik broj otkaza. Smatrate li da koriste ekonomsku krizu samo kao izgovor?

– Neki da, ali većina ipak ne. Kriza postoji i treba se s njome nositi. Ako privatni sektor ne može i dalje podupirati novinarstvo za javne interese jer nema tržišta, tko će ga onda osigurati i tko će ga platiti? To je pitanje na koje svi mi moramo odgovoriti.

Ipak, prošle su se godine javili neki pozitivni trendovi u industriji. Je li najgore onda iza nas?

– Neki mediji stoje bolje, osobito elektronički, ali vijesti iz tiskanog sektora i dalje su loše, a vjerojatno je da će biti i gore.
Hoće li za deset ili 20 godina i dalje postojati tiskane novine ili je The Daily najavio početak kraja tiskanih izdanja?

– The Daily je Murdochovo kockanje u pokušaju da nađe izlaz iz tržišne krize. Moglo bi upaliti, ali sumnjam da će donositi dovoljno prihoda. Trenutačno se traga za novim tržišnim modelima. Mislim da će tiskane novine opstati, ali da će u budućnosti biti usmjerene na manje tržišne niše.


TWITTER I FACEBOOK NISU ZAMJENA ZA NOVINARSTVO

U nedavnim događanjima u Egiptu svjedočili smo raznim stvarima: s jedne strane vlast je pokušala spriječiti širenje informacija učinivši nešto što nikad nismo vidjeli, ugasivši internet. S druge strane, prosvjednici su koristili nove tehnologije i mreže, a medijsko praćenje događaja bilo je aktualnije nego ikad. Jesu li događaji u Egiptu prekretnica za slobodu govora i novinarstva?

– Vidimo pojavu novih načina komunikacije svugdje. To je vrlo pozitivno, ali nije rješenje za krizu novinarstva. Twitter i Facebook nisu zamjena za istraživačko novinarstvo, za pravu analizu i komentar javnih poslova. Za to trebamo novinarstvo najviše kvalitete.

ASSANGE NIJE NOVINAR

Je li Julian Assange za vas novinar i treba li u njegovom slučaju primijeniti pravila koja vrijede za novinare?
– Ne, on nije novinar. On je izvor informacija. On treba biti zaštićen zbog odavanja informacija, ali njegove informacije novinari i medijski profesionalci trebaju primjereno istražiti, analizirati i objaviti. To je novinarstvo.

Povratak