Unutrašnji pritisak

22.02.2011.

Dvojbeno je da li će i koliko pritisak nevladinih udruga, koje su jučer na Markovu trgu u Zagrebu Vladi »izlistale« popis domaćih zadataka za završetak Poglavlja 23 u pregovorima s EU, biti djelotvoran. Upitno je i kakav će efekt polučiti pismo Europske federacije novinara, koja traži da Vlada iz prijedloga Kaznenog zakona izostavi kaznu zatvora za novinare i dekriminalizira kleveta. Kvaka je u tome da će, unatoč grijesima hrvatskih vlasti za koje bi se Unija mogla zakačiti zagorčavajući Vladi Jadranke Kosor zadnje mjesece pregovora, uz formalno ispunjenje zahtjeva glavni faktor konačne odluke o završetku pregovora ipak biti politička volja, a ne valorizacija stvarne primjene usvojenih dokumenata u hrvatskom političkom i društvenom okolišu.

    Tako je bilo i 2004. godine, kada je u članstvo primljeno deset zemalja, tako je bilo i 2007. godine, kada su članice Unije postale Bugarska i Rumunjska. Da nije bilo riječ o prevazi političke volje, na članstvo u EU mnoge bi se zemlje morale još strpjeti. Primjerice, Latvija i Estonija zbog tretiranja ruske manjine, Slovenija zbog »izbrisanih«, Cipar zbog podjeljenosti otoka i odbijanja tamošnjih Grka da sa sobom »povuku« i Turke, Bugarska i Rumunjska zbog korupcije... Ni u prošlosti nije bilo puno drukčije. I Grčka je 1981. godine primljena u članstvo isključivo prema kriterijima »političke podobnosti«, a ne takozvane pune kapacitiranosti zemlje da usvoji zajedničke regule ponašanja.
    Ipak, prosvjed udruga na Markovu trgu i pismo europskih novinara, kao podrška domaćoj strukovnoj organizaciji, nisu bili uzaludni. Ne samo zato što je nakon gorkog iskustva s Bugarskom i Rumunjskom EU odlučila »stegnuti remen« na Hrvatskoj kao prvoj zemlji iz »problematične« regije koja se našla pred njenim vratima. Ta »rigoroza« naime i u povoljnoj političkoj klimi za prijem Hrvatske još uvijek može ponukati pojedinu članicu da, čim dobije »mesa« da u Hrvatskoj forma i stvarnost idu u raskoraku, a za što i nije potreban neki naročiti politički mikroskop, pokuša spustiti brklju i natjerati hrvatske vlasti na korekciju ponašanja.
    Najveći dobitak, pogotovo zajedničke akcije udruga, jest u prevladavanju psihološke barijere da je tražiti, pače inzistirati, od hrvatskih vlasti da se ponašaju po europskim standardima tobože miniranje hrvatskog puta u EU. Ispostavlja se da najveći zagovornici europeizacije Hrvatske svojim »cjepidlačenjem« dovode u pitanje gotovo već utvrđeni hodogram ulaska zemlje u Uniju. No, to je cjepidlačenje, i zazivanje »strane intervencije«, više nego potrebno ako želimo živjeti uljuđeno i civilizirano. Ako sada, radi koristi za sve građane, nije vrijeme za pojačani unutrašnji pritisak, jer vlast kao prut drhti od pomisli da im jedino pozitivno s čim bi mogli ići na izbore može izmaći iz ruku, kada će biti? Nije »unutrašnji neprijatelj« onaj koji traži svoja prava i zahtijeva od države da se ponaša prema utvrđenim pravilima, nego onaj koji sve to ignorira gledajući svoj, a ne javni i opći interes.
    Čak ako i politička volja članica EU na kraju prevlada, pa uz sitne korekcije na koje će Vlada biti prisiljena pregovori do ljeta budu okončani, učinak ovog nemirenja s ponašanjem hrvatskih vlasti će ostati. Sve dok se stvari, i uz pomoć Unije, iz korijena ne promijene.

Piše: Neven Šantić

Povratak