Krivotvorina komentara

10.03.2011.

Kolega Koerbler žestoko me 9. ožujka raspalio u komentaru "Dno pisane riječi" na 11. stranici Vjesnika. Ne bih imao ništa protiv - da se nije poslužio neistinama. Na svoju profesionalnu sramotu, Koerbler nije napravio posao novinara da objasni i analizira, nego je poslušno preuzeo krivotvorinu mojega komentara "Krivnja Hebrangove kćeri" iz Novoga lista od 8. ožujka. Tu su krivotvorinu javnosti plasirali odvjetnici Vladimira Šeksa, a Hina, HRT i Vjesnik, prenijeli bez trunke novinarske obrade, za što sam ih prijavio Vijeću časti HND-a.

Koerbler me, dakle, nemilice mlati jer da sam "promovirao novu vrstu niskosti", "insinuirajući" navodno kako je smrt Šeksova sina zaslužena kazna za Šeksov politički rad. To je potpuna, ružna neistina koju odbacujem s indignacijom. Istina je izravno suprotna što može provjeriti svatko tko pročita moj komentar: suprotstavljajući se masovnim prosvjedima pred privatnim domovima političara, pa i Vladimira Šeksa, naveo sam hipotetsku mogućnost - s jasno naznačenom osobnom ogradom - da bi netko od prosvjednika mogao čak i pomisliti kako je smrt Šeksova sina kazna za Šeksov politički rad. tom se zaoštrenom hiperbolom htio naglasiti da je neprihvatljivo provaljivati u bilo čiju privatnost, pa i u privatnost Vladimir Šeksa.

Svjestan je toga i kolega Koerbler jer piše: "Neovisno o tezi koja se u komentaru pokušava objasniti..." Jasno mu je, dakle, da je kontekst ključan za razumijevanje onoga što sam napisao, i da bez konteksta ništa ne bi ni bilo napisano. No Koerbler mlati dalje, vlastitim spoznajama usprkos. Čini to samodopadnošću cenzora koji bez krzmanja zna što se smije, a što ne. Pritom kao da ne shvaća kako vlastitu samodopadnost ne temelji na profesionalnoj slobodi, nego na interpretacijama Šeksovih odvjetnika. Taj novinarski običaj - degenečiti kolege kada to političari žele - nepogrešiv je signal poltronstva, i ne promovira - parafrazirat ću kolegu - "novu", nego staru, poznatu, već dosadnu vrstu niskosti.

Piše: Boris Pavelić, novinar Novog lista

Krivica Hebrangove kćeri (Novi list)

Jesu li supruga i kći Andrije Hebranga odgovorne za stanje u državi? Hebrang, naime, nije bio kod kuće u času kada mu je četiri ili pet tisuća ljudi pod prozorom skandiralo »Hebrang, lopove!« – bile su mu samo supruga i kći. I anonimni susjedi vjerojatno su bili u stanovima, trpeći nelagodu. Jesu li oni krivi za stanje u državi? Jesu li krivi vrtićki klinci u zgradi Jadranke Kosor, plahi umirovljenici u zgradi Vladimira Šeksa? Posve radikalizirano, možemo pitati ovako: misli li možda netko da je nasilna smrt Šeksova sina opravdana kazna za sva poniženja koja nam je taj političar u ovih dvadesetak godina priuštio?
    Potpisani je novinar posljednji koji bi mislio da su Kosor, Hebrang i Šeks zaslužili voditi ovu zemlju. Da tog novinara itko išta pita, nikad oni ne bi ni primirisali u politiku. Ali prosvjedovati pred njihovim stanovima – to miriši na prijetnju, i ne čini nam se prihvatljivim načinom iskazivanja građanskoga nezadovoljstva. Jest, ti su ljudi upropastili zemlju. Jest, ne puštaju nas na Markov trg. Jesu, bestidni su. Ali ako građanski bunt preraste u osobnu mržnju, uništit ćemo i to malo nade što je ostalo.

Piše: Boris Pavelić

Povratak