Intelektualne smo prostitutke

15.03.2011.

Plaćaju me da svoje iskreno mišljenje držim daleko od novina za koje sam vezan. Vi ostali dobivate slične plaće za sličan posao. Zadatak je novinara uništiti istinu, bezočno lagati, iskrivljavati, klevetati, ulizivati se pod nogama Bogatstva, prodavati sebe, domovinu i rasu za nasušni kruh. Vi to znate, a znam i ja, pa kakva je to onda glupost nazdravljati neovisnom tisku! Mi smo oruđa i vazali bogataša iza kulisa. Mi smo lutke na koncu – oni povuku konce, a mi plešemo. Naši talenti, mogućnosti i životi pripadaju tim ljudima. Mi smo intelektualne prostitutke. Ove rečenice što ih je čitala Elizabeta Gojan, izgovorio je jedan od velikih šefova New York Times-a, i jedan od njegovih vodećih novinara, John Swinton odlazeći u mirovinu 1897. godine, tri godine prije smrti. Nakon više od sto godina dijagnoza je i dalje nepogrešivo precizna i bolno istinita.
    Nekih pedesetak djelatnika Informativnog programa (IP-a) HTV-a, plus koji gosta istinski zabrinut za javnu televiziju, taman su bili negdje na pola tribine o jadu javne televizije, kad ih je buka s ulice natjerala na balkon Hrvatskog novinarskog društva. Prosvjednici su zastali pa skandirali pod pendžerom HND-a. Novinari IP-a s veseljem su im mahali. Činilo se, svaki će čas prekinuti diskusiju, sići s balkona, pa s prosvjednicima uokolo. Nije se, međutim, dogodilo. Prosvjednici su nastavili šetnju, a novinari IP-a raspravu, pa i o tome koliko je nenormalno da se prosvjednike u Dnevniku 3 naziva vandalima i olako zaključuje o »ujedinjenju ekstremne ljevice i ekstremne desnice«, kad je dužnost javne televizije jest istinito i činjenično izvještavati o događaju, a prosvjedi to jesu.
   
Ojađeni

– Nemamo mi vođe. Baš k'o fejs prosvjednici. I to je i loše, i dobro. Jer, da se zna tko je vođa odavno bi već nešto istrgovao – reče nam jedan od nazočnih novinara.
    I to što nema vođe među 177 potpisnik Inicijative za povratak digniteta javnoj televiziji, dokaz je da je voda došla do grla. Nikada, naime, nijedan papir nije natjerao u zajedničku akciju toliko raznorodno prisavsko društvo. One što ni kavu zajedno ne bi popili, pod inicijativu je dovela ojađenost nerelevantnošću vlastita proizvoda. Njih 177 odlučilo se konačno okrenuti profesiji svjesni da ih samo pošteno obavljen posao i posvemašnja kritičnost prema političkoj i gospodarskoj eliti umjesto sterilne servilnosti, može vratiti već u život. Samo, potpisnici znaju tko je kriv, znaju i pobrojati ponajveće probleme ali načina kako sve to riješiti čini se ne znaju. A pomoći im ni ti tko ima, ni ti tko želi.
    – Da, pokušali smo o svemu, kad već to regule traže, porazgovarati unutar kuće...– kazala je Elizabeta Gojan, vodeći raspravu.
    Ali, v.d. urednik Informativnog programa nijednom u godinu i pol nije održao sastanak s novinarima programa koje vodi, a pozivima za sastanak nije se odazvao ni privremeni ravnatelj HTV-a. Njima je valjda sve normalno, dok 177 potpisnika nabraja svu sili nenormalnog. Nije normalno, rečeno je među ostalim, da javna televizija »glumi« Hrvatsku poštu objavljujući demantije ili trenera za relaksaciju – bilo premijerki bilo čelnicima oporbe – izbjegavajući postavljanje pravih pitanja, jer se tako u izbornoj godini svrstava na stranu politike i političara. I nije normalno da se urednici mogu o pitanjima dogovarati s premijerkom. Baš kao što nije normalno da se v.d. glavnog urednika IP-a zaobilazi pri imenovanjima na izmišljene funkcije koje se gomilaju.
   
Sluškinja

Sanja Mikleušević Pavić za tribine citirala je one koji su davno rekli kako je HRT sluškinja politike i krupnog kapitala, no najteže je bilo slušati Majdu Mikulandru koja je govorila o novinarima po dopisništvima HTV-a koji rade na opremi staroj 20 godina, koji su potplaćeni i šikanirani i kojih bi se javna televizija najradije odrekla. Aleksandar Stanković je samokritički kazao i to kako ima među zaposlenima barem 50 posto onih koji ne znaju ili neće raditi, a otkaz im ne možeš dati. A onda je sav taj prisavski paradoks oslikao slalomom kroz začudan profesionalni put v.d. direktorice programa HTV-a Hloverke Novak Srzić. Kazao je kako se stanje na HRT-u ogleda kroz osobu koja je ušla u partiju, pa išla po savjete kod Tuđmana, pa po isto kod Račana, pa onda i kod Sanadera, pa otišla na konkurenciju, pa se vratila nakon 9 mjeseci i ostala kući dužna 25.000 eura, pa se vratila na još višu poziciju i to bez podrške novinara, pa ostavila kaos u IP iz kojeg je nečasno otišla, pa se opet vratila na još višu poziciju, a onda je na jednom velikom medijskom skupu vodila okrugli stol o profesionalizmu u novinarstvu.
    – HRT je Hloverka, Hloverka je HRT – rekao je Aleksandar Stanković
    Lela Knežević međutim misli drugačije: »HRT je Vlada, HRT je Jadranka.«
   
Ingerencija

Formalno, međutim Hloverka Novak Srzić više nema ingerencija nad IP-om, osim što ga čini još impozantnijim suludim razmještanjem ono malo informativnog sadržaja po shizofrenoj programskoj shemi. Problem je međutim što je još uvijek veliki broj onih koji vjeruju da se na HRT-u može uspjeti samo ako si na tragu biografije a' la Hlo. Jer, formula je to koja uvijek dobiva, pa je se slijepo drže i razne »Hloverke« i politika pod čijim skutima se legu. A da stanje bude čim shizofrenije tu je i privremeno čelništvo koje zna da ima samo kaos produžava prisavski život. Zato trljaju ručice kad čitaju sastav onih na kojima je da izaberu novo čelništvo HRT-a, jer sastavi su taman takvi da se čini kako još dugo neće biti izabran nitko. Tamna da 'privremeni' odrade izbore 'kako treba', a onda za uzvrat dobiju makar kakvo uhljebljene u sjeni prisavskoj. Dotle će se igrati sa zaposlenicima te se radosno smijuljiti kad im netko šapne da je na tribini govorila i novoizabrana članica Programskog vijeća Sanja Ivić, pa priznala kako zapravo i ne zna što to radi Vijeće, a kamo li što radi Nadzorni odbor.
    Novinar Drago Pilsel je iz publike u jednom trenu pitao nazočne novinare HTV-a mogu li oni stupiti u štrajk. Oni rekoše da mogu. Što se čeka!? Novinari su odgovorili kako idu korak po korak. I kako će, na žalost, uvijek biti plaćenika koji će odraditi posao dok drugi štrajkaju. Od privremenog rukovodstva se stoga traži izvještaj o stanju u programu i unutar kuće, te osnivanje »Radne skupine« koja će od dana objave datuma izbora monitorirati program.


Poučak Jabuke i Šprajca

 Aktivist »Prava na grad« Teodor Celakoski pokušao je objasniti novinarima HTV-a kako je ono što se događa s HRT-om zapravo ono što nas čeka nakon izbora, tko god da ih dobije, a to hoće reći i daljnje rasipanje ono malo javnog nam dobra. Stoga bi, smatra, obranu HRT-a trebalo temeljiti baš na tome, ne obrani javnog dobra. Oliver Dražić, novinar HTV-a, ili ga nije dobro razumio, ili ga nije htio razumjeti, ali je zato rezolutno kazao kako nije zadatak javne televizije biti konačni arbitara, biti za SDP ili HDZ, već podastrijeti gledateljima infromaciju pa neka sami biraju. Treba li se onda čuditi istom tom puku kada u subotu gleda kako razgovor s Jadrankom Kosor vodi Ivan Jabuka, u nedejelju s Ivom Josipovićem Zoran Šprajac, pa zaključi kako je silovanje jednake zastupljenosti doživjelo vrhunac. To što su se možda parovi slučajno oformili, nikog više ne zanima, dok s HRT bježi na druge kanale na kojima i s Predsjednikom i Premijerkom, začudo, razgovara jedan čovjek.

Siniša Pavić