SLOBODNO NOVINARSTVO SVAKOG DANA IZNOVA VELIK JE IZAZOV I ZADATAK. POLITIČARI I TAJKUNI drže šapu na medijima

26.03.2011.

Na pragu smo novih vlasničkih prestrukturiranja velikog dijela medijske scene koja od vlasnika treba zahtijevati potpunu
posvećenost toj izuzetnoj društvenoj djelatnosti.

Dva posljednja istraživanja o korupciji – »Percepcija korumpiranosti i povjerenje u institucije« Duška Sekulića i Josipa
Kregara te "Globalni korupcijski barometar za 2010. godinu" pokazala su da građani više vjeruju medijima nego ranije. U
odnosu na 2004. godinu, povjerenje u medije naraslo je čak 23 posto, više od rasta povjerenja u bilo koju od desetak
propitkivanih društvenih institucija. I to povjerenje u novine, značajno više nego povjerenje u televiziju.
   
Ti su podaci vratili nešto svjetla i optimizma među novinare, vlasnike i sve koji se bave medijima. Ohrabrujućih podataka
bilo je malo posljednjih godinu-dvije, a medijska se situacija doživljavala sivom i besperspektivnom.
   
Povratkom povjerenja građani honoriraju novinarima i medijima to što su još i prošlo desetljeće razotkrivali korupcijske
afere, iako tada uglavnom nije bilo sudskog epiloga. S kakvim epilogom će završiti sve ove afere koje su otvorene i koje se
otvaraju, tek ćemo vidjeti. Slobodnije i kvalitetnije rade i Državno odvjetništvo i policija, a mnogi mediji iza sebe imaju
jedno vrlo negativno klijentelističko iskustvo iz razdoblja prisnosti sa Sanaderom. I to je moralo osvijestiti sve one koji
vode medije.    
   
Može svatko misliti o demonstracijama protiv Vlade što god želi, no prosvjednici znaju koliko su važni mediji, obilaze ih,
prosvjeduju protiv njih ili im daju podršku. Dva-tri puta prosvjedovali su na zagrebačkom Prisavlju, pred dvorišnom ogradom
Hrvatske radiotelevizije, prosvjedovali su pred EPH-om u Koranskoj i pružili potporu novinarima Večernjeg lista u štrajku.
"Hoćemo istinu", to je glavna parola prosvjednika. Najnormalnije je što se od novinara traži da pišu istinu i od urednika
da tu istinu u medijima objavljuju, jer istina mora biti bit novinarstva. Ali kad je prosvjednici traže, očito misle da ti
mediji ili barem neki njihovi novinari lažu, spiniraju, zamagljuju, zaglupljuju...
   
Prije nešto više od mjesec dana novinari Informativnog programa HTV-a predstavili su Inicijativu za vraćanje ugleda javne
televizije koju je potpisalo 180 novinara Informativnog programa HTV-a. U njoj upozoravaju na upitne kriterije promaknuća
novinara. Najvažnije informativne emisije u većini slučajeva uređuju i vode ljudi bez novinarskog kredibiliteta od kojih su
neki od njih opetovano spominjani u aferama koje ozbiljno narušavaju HTV-ov dignitet. Ističu nepostojanje strategije
uređivanja središnjeg dnevnika koji je izgubio na aktualnosti, relevantnosti i gledanosti, a stanje privremenosti uvelike
ugrožava profesionalno funkcioniranje HTV-a. I glavni ravnatelj HRT-a i ravnatelj HTV-a i oboje glavnih urednika na HTV-u
su – vršitelji dužnosti. Dakle, privremeni su već godinu i pol dana, a veliko je pitanje hoće li do ljeta Nadzorni odbor i
Programsko vijeće završiti odabir i izbor svih čelnih ljudi u menadžmentu i uredništvima javne televizije i radija.
   
Istinoljubivi mediji

Iako u novom Programskom vijeću HRT-a ima mnogo vrlo kvalitetnih ljudi, bjelodano je da su stranački čelnici i političari
izravno odabrali »svoje« kandidate, ne mareći ni najmanje za kandidatske prijedloge koje su predložile ugledne hrvatske
institucije i udruge. Duh Zakona o HRT-u nalagao je drukčije, ali u najjačim strankama misle da niti u jednom društvenom
području, pa ni u kulturi, ne treba biti nikoga i ničega između njih i »naroda« ili građana. Kad se institucije i civilno
društvo u luku zaobilaze, nema europske demokracije, a otvoren je put stranačkim diktaturama. Političari drže šapu i žele
kontrolirati javnu televiziju iako ona, baš i zbog toga, sve više gubi javni utjecaj. Dobrim dijelom je iz državnog proračuna
financirana Hina, koja je i financijski i u uređivačkom smislu imala boljih dana od ovih danas. Jedini dnevnik koji se
daleko najvećim dijelom financira novcem poreznih obveznika – list Vjesnik – čak se i osjetno popravio po kvaliteti od ljeta
prošle godine, redizajniran je i novinarski slobodniji. Njemu je Vlada prije nekoliko dana odobrila 18 milijuna kuna za ovu
godinu. Poslovodstvo je objavilo da mu je prodaja posljednjih nekoliko mjeseci narasla 32 posto, što je vrlo poticajno, ali
radi se i dalje o jako niskoj nakladi. Direktor Bojan Divjak presmiono najavljuje samoodrživost Vjesnika tijekom prve
polovice 2012. godine.
   
Osim utjecaja televizija i radija koji je i dalje neprijeporan, još uvijek vrlo široka paleta od ponajprije 16 dnevnika,
onda još i 81 tjednika, 34 dvotjednika, 287 mjesečnika (prema podacima Hrvatske gospodarske komore) i još uz značajne
portale (na popisu Vijeća za elektroničke medije je ukupno 357 portala) dominantno oblikuje onu kritičku, intelektualnu
javnost u Hrvatskoj, ma koliko bila jaka ili slaba. Društvena relevantnost medija koja je toliko bitna za svaku demokraciju, društvo, politiku, kulturu, ponajviše ovisi o vlasničkim pozicijama i zato je bitka za kvalitetne i istinoljubive medije nerazdvojno vezana uz zdrave i transparentne vlasničke odnose.
   
Novinarsko nezadovoljstvo

Kako je zbog krize kod svih manje novca, već smo u toku ili pak na samom pragu ozbiljnih vlasničkih prestrukturiranja
velikog dijela hrvatske medijske scene. Kad nema novca, padaju i kriteriji. Svakakvih sumnjivih medijskih privatizacija već
je bilo svih posljednjih dvadesetak godina. Mediji zahtijevaju vlasnike koji su njima posvećeni kao zaista izuzetnoj
društvenoj djelatnosti, umjesto da koriste medije samo kao sredstvo za neki drugi glavni posao ili da, ne daj Bože, kroz
medije peru novac. Naravno da je u svakom poduzetništvu glavni motiv profit, ali profit se u novinama i u medijima može
zaraditi i visokom novinarskom kvalitetom – to pokazuju mnogi primjeri u Europi i u po veličini sličnim tržištima kao što
je hrvatsko.
   
Građane zanima onaj krajnji proizvod – novine i drugi mediji, nije ih naravno briga kako se oni stvaraju. U najvećem broju
slučajeva vlasnici i njihovi odabrani glavni urednici ne žele da se njihovi novinari na bilo koji način miješaju u
uređivačku startegiju medija. To je potpuno pogrešno jer novinari često puno bolje znaju od kakvih poslušničkih urednika
kako medije učiniti vjerodostojnima. Autori ih stvaraju, urednici ipak više dizajniraju, pakuju. Novinarsko nezadovoljstvo
koje izbija, evo, sve češće i u novinarskim štrajkovima, tek će pokazati da omalovažavanjem novinara, menadžeri ništa neće
moći postići.
   
Osim informacija o povećanom povjerenju u medije, novinare, a sigurno i urednike medija obradovala je vijest da se u Kazneni
zakon ipak neće vratiti mogućnost zatvorske kazne za klevetu. Ministarstvo pravosuđa i političari odustali su od povratka te
represivne mjere što ju je predložila radna grupa koja izrađuje Nacrt novog Kaznenog zakona. Ali, i tu se pokazalo da nema
ništa bez pritiska i da je često potrebna pomoć međunarodnih institucija.

Sloboda medija je svakog dana iznova veliki izazov i zadatak, svakog dana na teškoj provjeri.

Medijska scena u brojkama:

16 dnevnika

81 tjednik

34 dvotjednika

287 mjesečnika

357 portala

Piše: Zdenko Duka

Povratak