E, sine, Marine

29.03.2011.

Jeste li primijetili da sve više komentatora ozbiljnih medijskih rubrika bježi u humorističke žanrove kad analizira razne poteze aktualne političke vlasti? I na ovom mjestu vidjeli ste to nekoliko puta u posljednje vrijeme.

To je jedan posve nenormalan trend i nešto što se ne radi nigdje osim ovdje. Mediji zapošljavaju komentatore kao stručnjake koji će o politici, ekonomiji i o bilo kojoj društvenoj temi pisati ozbiljno i kritički iznoseći pred ljude informirane argumente. Naša publika, umjesto toga, sve češće dobiva parodije, ironije, humoreske i komične alegorije. Ako je autor vješt pisac, taj izvrnuti pristup čak ima vrlo dobru prođu i veliku čitanost, ali, ipak, riječ je o evidentnom poremećaju u hrvatskom medijskom prostoru.

Umjesto diskusije i analize, novinarstvo se okreće ruganju i šegačenju.

To za medije teoretski nije dobro, ali izgleda da su devijantni trendovi neizbježna izravna posljedica devijantne stvarnosti.

Nekidan su me u svoju popularnu ozbiljnu emisiju zvali kolege s jedne televizije da govorim o jednom novom zakonu. Odmah su mi rekli da bismo, zapravo, oko toga »trebali napraviti dobru zafrkanciju« jer novi zakon je toliko idiotski da je svaki drugi pristup potpuno besmislen.

Tek to mi je totalno otvorilo oči. Da, to je to zbog čega čovjek stalno ima poriv da piše satirične tekstove.
Većina poteza i izjava ove vlasti postala je toliko nedorasla i neinteligentna da je s njima i o njima nemoguće razumno debatirati. Onaj tko to pokušava činiti u najboljoj namjeri, i od sebe će napraviti budalu.

Stvar je, dakle, u tome da je karikaturalni politički kontekst nametnuo novinarstvu sebi adekvatne žanrove. Jer, stvarno, kako ćeš seriozno komentirati izjavu glavnog tajnika HDZ-a Bačića da SDP kritizira promjenu izbornih pravila koja se odigrava izvan dopuštenog ustavnog roka zato što priprema izgovor za svoj skori izborni poraz. Zar postoji ozbiljan način da se analizira Popijačev zakon o sprečavanju rada na crno koji se napenalio na nezaposlene frizerke dok se država sprema galantno otpisati dugovanja od 30 milijardi kuna?

Kad Jadranka Kosor poželi američkom ambasadoru dobrodošlicu »Welcome to Amerika«, postoji li neka fina i uglađena forma u koju se može zamotati ta blamaža. Što da se radi, ako misliš biti pakleno ozbiljan, kad premijerka govori o divotama svog gospodarskog programa od kojega još nitko nije vidio ni prvo slovo? Ima li išta drugo osim humora što nam može pomoći da progutamo još jednu odgodu završetka pregovora s EU?

Vidim jučer kako Slobodna Dalmacija u ozbiljnom članku citira nekog Marina Babarovića iz Predsjedništva Mladeži HDZ-a Zadarske županije koji tumači da je dobro upisati se u stranku jer je to »jako dobra poluga« za zapošljavanje. Je li objektivnost citirati tog 25-godišnjeg kalkulanta bez komentara, ili je objektivnije ako se o toj političkoj filozofiji napiše komična basna?

Očito je da su humoristični žanrovi ušli u prostor ozbiljnog novinarstva da spase naše samopoštovanje i da javnost zaštite od depresije. Oni su bijeg od vulgarne stvarnosti i vratitit će se u zabavne rubrike čim i ako stvarnost postane iole pristojna.

Piše: Sanja Modrić

Povratak